Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Roditelji su mi užasno nametljivi! Kako da to riješim, a da ih ne uvrijedim?

Objavljeno: 09.03.2020.

Cijeloga života se 'borim' s roditeljima jer su autoritativni i nametljivi i navikli da o svemu odlučuju, a toga se nisu spremni odreći ni kada sam odrasla, udana i imam svoju djecu. Žele dolaziti svaki dan i biti cijeli dan, vrlo su nepouzdani s djecom, ignoriraju naše upute te ako išta kažemo, postanu svadljivi. Puno puta sam im rekla da nazovu prije dolaska, da ne želim da dolaze svaki dan, ali i dalje nastavljaju po svom. Ne želim im zabraniti viđanja jer djeca su vezana za njih, a i već su stari. Nisam spomenula da mi je otac bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi, a majka ima laganu demenciju, ali za sada su funkcionalni. Ako išta kažem ocu, majka mi prigovori da sam ga uzrujala i da ću biti kriva ako završi na psihijatriji. Ako njoj nešto kažem, onda brizne u plač i vadi se na to da je stara i bolesna. Jedini način da išta poslušaju ili uopće imalo čuju (inače ignoriraju) je ako povisim glas. Ali i tada to sve traje koji dan i onda opet nastave po starom. Ključeve od stana smo im uzeli, ali i sada se pojave pa zvone ili me dočekaju na klupi ispred zgrade kad se vraćam s posla. Želim im limitirati dolaske na neku prihvatljivu mjeru, ali svejedno zovu svaki dan i vrše pritisak. Muž dijeli moje mišljenje, ali ni njega ne slušaju.

Smješteno u Psihološki problemi

Zaista mi je teško savjetovati vas bez razgovora. Na savjetovanju biste zajedničkim snagama sa psihologom iznjedrili različite mogućnosti koje bi mogle riješiti problem, a vi ste ti koji bi rekli što je od toga izvedivo, odnosno, što bi moglo upaliti da riješite problem ili što ne dolazi u obzir. 
Važno je i otkriti gdje vi popuštate u svojim odlukama. Čini se da su oni pronašli polugu kojom dobiju ono što hoće. Sami ste napisali da vam nabijaju osjećaj krivice (tatu navodno uzrujavate, a mamu rastužujete). Da bi išta postalo učinkovito razmislite malo o tom osjećaju krivice. Čija je to krivica zapravo? Je li vaša, ako se pokušavate dosljedno ponašati u skladu s onim što ste im rekli ili njihova, jer vas uopće ne slušaju? Njihov je cilj biti involvirani u vašu svakodnevnicu, a vama da živite svoj život. Kad mijenjate neke stvari računajte na otpor s druge strane i korištenje svih poluga da vas vrate na stari kolosijek. Onaj tko bude dosljedan će promijeniti stvari. Predlažem vam da ih dan ranije obavijestite o planu za ovaj tjedan. Npr. "Dva dana nemojte dolaziti, jer mi imamo svoje planove i aktivnosti. Ako svejedno dođete ostat ćete ispred vrata i onda mi nemojte govoriti da sam vas ja uzrujala, a ti mama nemoj plakati." Onda je važno da ostanete dosljedni. Djeca i starije osobe funkcioniraju slično. Potrebno je nekad manje, a nekad više vremena za promjenu ponašanja, ali vi morate ostati dosljedni. U nekim slučajevima je potrebno stalno ponavljati, ali opet uporno i dosljedno. Ako unatoč tome što ste im rekli dan ranije dođu otiđite negdje vani s obitelji ili im jednostavno ne otvarajte vrata. Kad više puta dođu bezveze i oni će se početi držati dogovora.
Što se tiče djece i njihovog ignoriranja uputa teško je bilo što savjetovati jer niste naveli primjer. Djeca od roditelja uče najvažnije stvari, jer s vama žive svaki dan, a bake i djedovi znaju to kršiti. Npr. Roditelji ne daju djeci slatkiše svakodnevno i ponavljaju im da je to štetno za njihovo zdravlje, a bake i djedovi im stalno daju slatkiše. Naravno da će to djeca iskoristiti, ali će isto znati da je to štetno. Kasnije u životu će i sami ponavljati baš vaše rečenice, a ne njihove. Kod vas je problem što djeca, s obzirom na to da su oni kod vas svakodnevno, dobivaju poruku da su baka i djed glavni. Kad smanjite viđanja onda će djeca znati razlikovati roditeljske upute od ostalih. Djeca se prilagođavaju i točno znaju što i s kim mogu. Evo, za primjer jedne realne situacije iz parka. Jednog dječaka su čuvali djedovi. Svaki dan naizmjence. S jednim je bio čist kao suza i nikad se nije igrao tamo gdje bi se mogao uprljati, a s drugim je bio u blatu do koljena. Dijete je bilo sretno s oba. Od svakog je dobio nešto drugo i to ga je činilo bogatijim. No, ako se radi o nekim opasnijim ponašanjima onda ih ne biste trebali ostavljati nasamo. 
Kako god, da sam ja na vašem mjestu otišla bih sa suprugom na sat, dva savjetovanja kako biste si pomogli u pronalaženju onog riješenja koji će biti dobar za vas i iza kojeg ćete stajati.

Slična pitanja