Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

Zaista mi je teško savjetovati vas bez razgovora. Na savjetovanju biste zajedničkim snagama sa psihologom iznjedrili različite mogućnosti koje bi mogle riješiti problem, a vi ste ti koji bi rekli što je od toga izvedivo, odnosno, što bi moglo upaliti da riješite problem ili što ne dolazi u obzir.  Važno je i otkriti gdje vi popuštate u svojim odlukama. Čini se da su oni pronašli polugu kojom dobiju ono što hoće. Sami ste napisali da vam nabijaju osjećaj krivice (tatu navodno uzrujavate, a mamu rastužujete). Da bi išta postalo učinkovito razmislite malo o tom osjećaju krivice. Čija je to krivica zapravo? Je li vaša, ako se pokušavate dosljedno ponašati u skladu s onim što ste im rekli ili njihova, jer vas uopće ne slušaju? Njihov je cilj biti involvirani u vašu svakodnevnicu, a vama da živite svoj život. Kad mijenjate neke stvari računajte na otpor s druge strane i korištenje svih poluga da vas vrate na stari kolosijek. Onaj tko bude dosljedan će promijeniti stvari. Predlažem vam da ih dan ranije obavijestite o planu za ovaj tjedan. Npr. “Dva dana nemojte dolaziti, jer mi imamo svoje planove i aktivnosti. Ako svejedno dođete ostat ćete ispred vrata i onda mi nemojte govoriti da sam vas ja uzrujala, a ti mama nemoj plakati.” Onda je važno da ostanete dosljedni. Djeca i starije osobe funkcioniraju slično. Potrebno je nekad manje, a nekad više vremena za promjenu ponašanja, ali vi morate ostati dosljedni. U nekim slučajevima je potrebno stalno ponavljati, ali opet uporno i dosljedno. Ako unatoč tome što ste im rekli dan ranije dođu otiđite negdje vani s obitelji ili im jednostavno ne otvarajte vrata. Kad više puta dođu bezveze i oni će se početi držati dogovora. Što se tiče djece i njihovog ignoriranja uputa teško je bilo što savjetovati jer niste naveli primjer. Djeca od roditelja uče najvažnije stvari, jer s vama žive svaki dan, a bake i djedovi znaju to kršiti. Npr. Roditelji ne daju djeci slatkiše svakodnevno i ponavljaju im da je to štetno za njihovo zdravlje, a bake i djedovi im stalno daju slatkiše. Naravno da će to djeca iskoristiti, ali će isto znati da je to štetno. Kasnije u životu će i sami ponavljati baš vaše rečenice, a ne njihove. Kod vas je problem što djeca, s obzirom na to da su oni kod vas svakodnevno, dobivaju poruku da su baka i djed glavni. Kad smanjite viđanja onda će djeca znati razlikovati roditeljske upute od ostalih. Djeca se prilagođavaju i točno znaju što i s kim mogu. Evo, za primjer jedne realne situacije iz parka. Jednog dječaka su čuvali djedovi. Svaki dan naizmjence. S jednim je bio čist kao suza i nikad se nije igrao tamo gdje bi se mogao uprljati, a s drugim je bio u blatu do koljena. Dijete je bilo sretno s oba. Od svakog je dobio nešto drugo i to ga je činilo bogatijim. No, ako se radi o nekim opasnijim ponašanjima onda ih ne biste trebali ostavljati nasamo.  Kako god, da sam ja na vašem mjestu otišla bih sa suprugom na sat, dva savjetovanja kako biste si pomogli u pronalaženju onog riješenja koji će biti dobar za vas i iza kojeg ćete stajati.