Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Strah i bijeg od bliskosti

Objavljeno: 12.05.2010.

Imam 27 godina i ozbiljan problem. Bojim se bliskosti. Bježim od nje cijeli život. Roditeljski odgoj mi nije dopuštao "skretanje s puta" jer sve što se po pitanju ljubavi treba desiti događa se po njihovom kad se čovjek osamostali i zaposli, onda je vrijeme za ljubav. Kod mene se studij produžio, od samostalnosti ni traga, a ni od ljubavi. Prije 10 mjeseci osoba koju volim kao prijatelja pokušala je otići korak dalje. Prema njemu osjećam emocije i to duboke, ali tu večer ja sam "skrenula temu" jer sam osjetila strah i time sam ga neizmjerno povrijedila. Dala sam mu do znanja da mi je žao i da imam problem, ali on je jako povrijeđen, pa sve ovo vrijeme igramo igrice toplo-hladno u višesatnim telefonskim razgovorima. Kad sam pokušala nešto reći uživo, on je skrenuo temu. Sad imam osjećaj da opet želi bliskost, a ja se bojim da ga opet ne povrijedim. Cijelo vrijeme od kad traje ovaj problem intenzivno plačem. Rado bih se zaljubila, osjećam potrebu za emocijama, ali svaki put kad naiđe prilika ja pobjegnem ili još gore, povrijedim nekog pri tom. S 20 godina sam bila jako povrijeđena, depresivna na terapiji, sve se to odrazilo i na moj studij, koji sam morala prekinuti, ali sam ga uspješno nastavila. Od kad ovo traje, imam epizode kad mogu sve savršeno obavljati, a ponekad (1put mj.) imam napadaje panike jer se bojim da opet ne bude problema na faxu, pa je i to jedan od razloga mog odbijanja. Ne znam kako bih razgovarala s njim o tome, jer najprije moram riješiti svoj problem i ne želim da pati. Hvala.

Smješteno u Psihološki problemi

Roditelji su vas odgojili na način da su usadili u vas potrebu za kontrolom nad svime pa čak i ljubavlju i drugim međuljudskim osjećajima. Upravo je ljubav jedan od najspontanijih ljudskih osjećaja koji se ne može i ne treba kontrolirati. Jedna ruska narodna poslovica kaže: "Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto". Vi ste čini mi se upravo u ovoj dilemi, primate je nesigurno jer se bojite da ćete je u konačnici primiti prečvrsto i da će to otjerati drugu osobu? Iz svega što ste napisali stječe se dojam da ste osoba koja teži možda i pretjeranoj kontroli nad vlastitim osjećajima i mislima. Zaboravite ono što su vas roditelji naučili o "pravom putu". Život je uvijek skretanje s puta i nikad nećemo doći do cilja baš istim onim putem koji smo si isplanirali. I to i je čar života. Ono što vama trenutno nedostaje je malo više spontanog pristupa životu i malo više fleksibilnost. Možete kombinirati faks i ljubav. Zašto ne bi mogli? I drugi to uspješno rade. Zašto uopće mislite da bi se neuspjeh s faksom mogao ponoviti? Ljudi koji izbjegavaju bliskost često se boje da u konačnici ne budu odbačeni i/ili kritizirani. Kod njih izostaje želja za zbližavanjem s ljudima osim ako nisu sto posto sigurni da će biti voljeni i prihvaćeni. Često izbjegavaju životne aktivnosti ili poslove koji uključuju značajne međuljudske kontakte zbog straha od kriticizma, neodobravanja ili odbacivanja. Pozadina svega navedenog je nisko samopouzdanje i osjećanja manje vrijednosti i inferiornosti. Zbog takvog doživljavanja sebe ove osobe su uvjerene da će ih u konačnici i drugi tako doživljavati pa radije izbjegavaju bliske odnose. Oni su često i preosjetljivi na reakcije drugih ljudi oko sebe. Prepoznajete li sebe u ovim opisima? Stječem dojam da se kod vas isprepliću dvije teškoće, povećani strah od odbacivanja i naglašenija potreba za samokontrolom sebe i svojih osjećanja. Strah od odbacivanja i kritika može lagano jenjavati samo ako mu se postepeno izlažemo. Ne naglo već korak po korak, uđite na frontu ljudskih reakcija. Lako je prihvatiti kritiku, ako u se u suštini sviđamo sami sebi i ako smo kad se sve zbroji zadovoljni sobom. Tada kritika ne boli. Isto tako treba naučiti u životu imati pravu dozu kontrole nad sobom. Znati se opustiti i biti spontani, a znati se i kontrolirati umjesto popustiti svakoj svojoj želji i nagonu. Radite ponekad i neke stvari iz trenutnog impulsa, bez razmišljanja o posljedicama. Ako možete prepustite se ovoj vezi, budite što više spontani. Naravno, možebitnom partneru treba objasniti srž vašeg problema. S druge strane ako je vaš strah od bliskosti i gubitka kontrole prevelik, savjetujem da potražite stručnu pomoć. S nekim se stvarima jednostavno ne možemo baš uvijek sami nositi. Jednostavno kao i kada slomite ruku, ne možete sami obaviti operaciju. Isto tako neki strahovi su malo jači i čemu se sami boriti s njima? Postoje ljudi koji su tu baš zbog toga.

Slična pitanja