Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Teške misli protiv kojih ne mogu

Objavljeno 23.11.2020.

Psihološki problemi

Sretno sam oženjen, imam super posao, vlastiti stan i automobil, iako oboje plaćam dugoročnim kreditima. Svakodnevno razmišljam o skoku sa zgrade. Za pokretanje takvih misli nije potrebno puno. Stresna situacija na poslu, težak problem koji treba riješiti, probudim se i shvatim da sam zaboravio oprati jednu od zdjela iz kojih doručkujem, besciljno sjedim i čekam da se nešto dogodi, pogrešna pjesma počne svirati... Mislim da Hrvatska nije baš otvorena za mentalna pitanja i bojim se da bih izgubio posao ako bi netko saznao za moje misli i da ne bih mogao dobiti novi. Ili da bih napokon skočio da izgubim ovaj posao. Posljednjih nekoliko dana tražim način kako da ovo napišem anonimno. Mislim da trebam pomoć, ali također se korim jer možda samo tražim pažnju, poput idiota. Nisam siguran za koju bih od te dvije mogućnosti radije htio da je istinita. Već sam istraživao kako bi moja supruga mogla nastaviti bez mene, pogotovo jer je moja plaća ona koja pokriva naše kredite i omogućuje naš životni stil. Supruga mi je više puta rekla da previše brinem o našim financijama, ali ne mogu si pomoći; ne želim razmišljati o tome, ali vjerujem da sam prisiljen. Ne znam što da radim.

Ako sam vas dobro razumjela, kažete da je naizgled sve u redu, a da zapravo ništa nije u redu. Barem se tako osjećate.  Niste jedini koji se tako osjeća. U današnje vrijeme postoje mnoge osobe koje su ispunile sve zahtjeve i ideale društva i umjesto da im to stvara osjećaj zadovoljstva stvara im se osjećaj zabrinutosti i mogućnosti pogreške u održavanju te slike. Zbog svih vaših obveza i osjećaja odgovornosti koju imate prema poslu i obitelji, osjećaj straha vas je dosta potrošio. Kad se osoba često osjeća tjeskobno i kad je često u strahu od potencijalnog neuspjeha organizam zna kao obranu od stalne napetosti tražiti izlaz u odustajanju i beznađu. Čini mi se da ste zapeli u slijepoj ulici i da zaboravljate da se možete i smijete okrenuti, potražiti izlaz i krenuti u nekom drugom smjeru. Kad je osoba u depresivnom raspoloženju često ne može ni vidjeti, a kamoli probati sve moguće opcije koje mu se nude, a da nije odustajanje.  Tjeskoba nastaje onda kad negativno predviđamo buduće događaje. Znači, da unaprijed strahujemo od nečeg negativnog što bi se moglo dogoditi, a to se još uvijek ne događa i često se ta predviđanja nikad ne dogode.  Ne slažem se s vama da Hrvatska nije otvorena za mentalna pitanja. Neke firme u Hrvatskoj plaćaju svojim zaposlenicima psihološko savjetovanje, jer im je u interesu da im zaposlenici ne budu u permanentnom stresu, da nauče rješavati probleme i da razviju one vještine koje su im potrebne kako bi što uspješnije upravljali sobom i procesima u svom socijalnom okruženju. I zaista se preporode nakon toga. Nažalost, poznajem ljude koji su iz istih razloga izgubili svog roditelja ili supružnika zato što ih je strah i osjećaj da nema izlaza iz neke situacije “progutao”, a bilo je barem pet drugih načina da se problem riješi. Da su odlučili s nekim razgovarati možda bi uspjeli vidjeti tih 5 mogućih načina rješenja problema, možda bi presložili svoje prioritete i preispitali vlastite životne vrijednosti i ti ljudi bi još uvijek bili sa svojim obiteljima i prijateljima.  Molim vas, najmanje što možete učiniti za sebe i za svoju obitelj je otići na psihološko savjetovanje. Iznenadili biste se kako brzo osoba može vidjeti promjene u gledanju na te iste stvari koje sada vidite kao prijeteće.