Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Tjeskoba zbog osamostaljenja

Objavljeno 02.12.2019.

Psihološki problemi

Imam 25 godina, završavam fakultet, imam partnera s kojim sam 5 godina. Uskoro planiramo započeti zajednički život. Prije sam to htjela više nego išta, no sada kako se to približava, ja sam u stalnoj tjeskobi, ponekad dobijem lakši panični napad. Jednostavno sam primijetila da mi se teško odvojiti od obiteljske kuće. Postala sam sva puna strahova, npr. kako ću biti sama u tom stanu ako ćemo biti različite smjene, kako ću se snaći u toj novoj ulozi, što ako mi pozlije, a ja sam sama u stanu i slični, zapravo iracionalni strahovi. Volim svog partnera i želim da živimo skupa, sigurna sam u tu odluku, ali nisam sigurna u sebe. Počela sam previše razmišljati i analizirati te sam sama potaknula hrpu strahova u glavi. Imamo puno mogućnosti i zapravo nas čeka lijepa budućnost. Naši prijatelji nemaju toliko mogućnosti kao mi. Sve nas čeka, a on čeka moju odluku da kažem DA. Je li ovo samo prolazna neka anksiozna kriza? Strah od novih stvari ili budućnosti? Molim vas sa savjet. Mogla bih još puno napisati, no smatram da shvaćate bit i što me muči.

Tjeskoba koju opisujete se javlja onda kad predviđamo da će se u budućnosti dogoditi neki negativan događaj, a takvo negativno razmišljanje uzrokuje osjećaj straha. Kako bismo smanjili strah onda rado izbjegavamo situacije koje ga uzrokuju. U vašem slučaju to izgleda ovako: vi predviđate da bi se u vašem samostalnom životu mogla dogoditi neka katastrofa u kojoj vam nitko neće moći pomoći i zbog toga osjećate strah pa vam se čini najboljim rješenjem ostati kod roditelja i ništa ne mijenjati. Ovakav obrazac je karakterističan za razvoj anksioznog poremećaja.  Iako ste svjesni da su vaši strahovi iracionalni osjećaj straha prevladava. Kako vam anksioznost ne bi postala najgora prijateljica u životu predlažem vam da odete na savjetovanje kod kognitivno-bihevioralnog terapeuta. Ta terapija je najbolja i najbrža u rješavanju anksioznosti. Traje otprilike 10ak susreta, što je zaista kratko kako biste riješili trenutni životni problem, a i buduće, još nepostojeće probleme i promijenili obrazac mišljenja i ponašanja. Kod anksioznosti je najvažnije suočiti se sa strahovima. Svako izbjegavanje pojačava osjećaj straha. Prije svega, važno je detektirati čega se najviše bojite da bi se moglo dogoditi, ispitati postoje li dokazi da bi se to moglo dogoditi, što je najgore što bi se moglo dogoditi itd.  Pitate me je li ovo samo prolazna anksiozna kriza. Neke osobe uspiju same svojim pozitivnim razmišljanjem riješiti anksioznost na način da pronađu pozitivne stvari u toj promjeni i da bez obzira na strah krenu u tu situaciju i na svaku negativnu pomisao kažu sami sebi : “To je samo osjećaj i to što ja mislim je iracionalno.” i nastavljaju dalje. Sa svakim novim danom i dokazima da je svakodnevni život isti kao i prije, samo u promijenjenim okolnostima, će smanjiti osjećaj straha, dok će ga izbjegavanje pojačati. Jeste li ikad bili sami na putu od škole ili faksa do kuće? Pretpostavljam da jeste. Kako to da ste u tom slučaju išli u školu ili još uvijek na fakultet?  Osobe koje razviju panični poremećaj prestanu ići na mnoga mjesta koja im život znače upravo zbog tog straha, a vi, sigurna sam, ne želite da vam se to dogodi. Zato na vrijeme potražite pomoć.