Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Žao mi je zbog svih problema koje imate sa suprugom. Vjerujem da odluka o rastavi braka nije bila jednostavna i da ste je donijeli uz pomno promišljanje. Iz Vašeg pisma zaključila sam da je Vaša odluka konačna, vrlo jasno iskazujete što želite a što ne žeilte – i to je dobro. Iako sam svjesna da bi voljeli suradnju supruga i da i on, kao i Vi, dobrobit djece stavi na 1. mjesto ipak ne možete utjecati na to kako će on reagirati. Možete učiniti sve da prema njemu budete ok, no ujedno ne možete utjecati na to kako će se on postaviti prema tome. Znam da je jako teško otići kada Vas netko emocionalno ucjenjuje no Vi zaista niste odgovorni za njegov život i postupke. Ne znam kako bi Vaš suprug reagirao na stručnu pomoć no možda ne bi bilo loše uzeti u obzir i tu opciju: da radi dobrobiti djece zajedno odete kod stručne osobe kako bi uz nepristranu osobu poradili na odgovarajućoj komunikaciji i roditeljskom odnosu. Radi djece je najvažnije da komunikacija između vas dvoje bude dobra i da partnerski odnos koji nije uspio odvojite od roditeljskog. To Vašem suprugu očito nije lako i možda bi pomoglo kad bi čuo mišljenje stručne osobe. Načelno smatram da dobro razmišljate kada kažete da djeca trebaju oba roditelja, da komunikacija između Vas i supruga treba funkcionirati radi njih, no u isto vrijeme potrebna Vam je suradnja supruga. Idealno bi bilo kada bi je dobili, no to nažalost ne ovisi o Vama već samo o njemu. Ukoliko i suprug shvati da roditeljski odnos treba odijeliti od partnerskog, suradnja je moguća. No bez njegove volje i želje (barem minimalne), Vaš angažman nije dovoljan. Nadam se da će prijadlog o zajedničkom savjetovanju sa stručnom osobom uroditi plodom. Šaljem Vam podršku.