Bijeli češnjak kakav oduvijek poznajemo kao začin i prirodni lijek, dobio je crnu “konkurenciju”.
Takozvani crni češnjak sve je popularnija namirnica osebujne arome. Nije riječ o drugoj vrsti češnjaka nego o posebnom načinu prerade. Crni češnjak zapravo je običan češnjak, ali se fermentacijom pretvara u delikatesu. Ideja o fermentaciji češnjaka navodno potječe iz Azije, a u posljednjih nekoliko godina proširio se svijetom.
Crni češnjak nastaje prirodnom fermentacijom svježeg češnjaka koji mora određeno vrijeme “odležati” u kontroliranim uvjetima (ovisno o proizvođačima, fermentacija otprilike traje od mjesec dana do nekoliko mjeseci).
Uslijed enzimskih i drugih prirodnih kemijskih reakcija, češnjak mijenja boju i gubi miris jer se fermentacijom uništavaju alicin i aliin, karakteristični sastojci češnjaka zbog kojih ima intenzivnu aromu. Nestankom tih sastojaka izgubljena su i njihova iznimna ljekovita svojstva, no stručnjaci tvrde da nakon fermentacije češnjak ipak zadržava većinu ostalih ljekovitih tvari.
Crni češnjak ima blag, slatkasto-kiselkast okus (primjerice, uspoređuju ga s okusima suhih šljiva i balzamičnog octa) i također blag, neutralan miris, pa ne uzrokuje neugodan zadah nakon konzumacije.
Kuhari ističu kako se crni češnjak odlično uklapa u raznovrsna slana i slatka jela. Crnim češnjakom fino se mogu oplemeniti meso, riba, juhe, umaci, sir, riža, krumpir-pire, pizza… Zbog specifične arome crni češnjak zanimljiv je dodatak čokoladi, kolačima i sladoledu.
I.V.
Foto: Shutterstock
