Adenoidi, poznatiji po nazivima “treći krajnik” ili “treća mandula”, nakupine su limfnog tkiva na području iza nosnih hodnika i nosne šupljine. Nastaju već u 16. tjednu trudnoće kao posljedica djelovanja bijelih krvnih stanica (limfociti). Pri uobičajenim okolnostima, bez komplikacija, razvijaju se s manjom ulogom u djetetovom imunološkom sustavu te njihov rast prestaje u razdoblju od pete do sedme godine, kada se povlače i, već u adolescentskoj dobi, poput tonzila, svojom veličinom ne uzrokuju veće probleme. Kod odraslih su zakržljali organi koji više nemaju značajnu ulogu u organizmu, kao i npr. slijepo crijevo.
Međutim, medicina ne bi postojala da ljudsko tijelo funkcionira savršeno, bez ikakvih smetnji i, iako naizgled mala i bezazlena nakupina tkiva, adenoidi mogu prouzročiti i veće probleme. Njihov pretjeran rast (hipertrofija) može biti uzrok manje i više ozbiljnih problema s disanjem. Naime, oni mogu djelomično ili potpuno zatvoriti prolaz kojim zrak putuje pri disanju kroz nos što dovodi do raznih infekcija sinusa, uha, grla i nosa, koje znaju postati i kronične, te poremećaje nepca, zubala, pluća i srca (tzv. plućno srce).
S obzirom da pretjeran rast i razne infekcije adenoida uzrokuju virusi te mnoge bakterije koji nas okružuju, a djeca su im posebno sklona, potrebno je da roditelji, svjesni te činjenice, provode adekvatnu higijenu u svom domu te njoj podučavaju i djecu. Takva higijena prvenstveno uključuje redovito pranje ruku. Važno je i, kod djece u vrtićkoj dobi, da pohađaju vrtić koji zadovoljava sanitarne uvjete i higijenske potrebe djeteta te da odgajateljice, po mogućnosti kroz igru, potiču dijete na pranje ruku i stavljanje ruke (dlana ili podlaktice) pred usta pri kašljanju.
Kod upala adenoida javlja se velik broj simptoma, medu kojima su najčešći nazalni govor, hrkanje i disanje na usta. Osim već navedenih, simptomi mogu biti i iscjedak iz nosa, problemi sa sluhom, dugotrajan kašalj, glavobolja te poremećaji u govoru. Kod pacijenata se također javlja i tzv. adenoidno lice (facies adenoidea), odnosno pacijent ima usko lice, kratku gornju usnu kao posljedicu zbijene gornje čeljusti, izbočene sjekutiće i blago otvorena usta.
S trećim krajnikom se povezuju i kronične upale uha kao posljedica poremećaja u funkciji Eustahijeve cijevi koji su najčešće uzrokovani kroničnom upalom adenoida ili alergijskom upalom nosa. S obzirom da se u adenoidima bakterije zadržavaju na dulje vrijeme, upale sinusa nisu rijedak slučaj.
Nakon otorinolaringološkog pregleda bitno je postaviti pitanje kako liječiti upalu i tu je bitno poštovati jedno od općih medicinskih pravila koje glasi: kirurško liječenje indicirano je onda kada konzervativno nije djelotvorno. Naime, u nekim slučajevima, upala se povuče uslijed djelovanja antibiotika, no ukoliko su adenoidi preveliki potrebno ih je kirurški odstraniti postupkom koji se zove adenoidektomija. Tijekom ovog kratkotrajnog zahvata, pod općom anestezijom se ukloni treći krajnik i nakon toga slijedi oporavak u trajanju do dva tjedna. Prvi dan dijete bi trebalo piti puno tekućine, a nakon 24 sata polako krenuti s tekućom i polutekućom hranom (juhe, kašice, jaja, banane…) s dodatkom bistrih sokova (jabučni sok). S tvrđom hranom treba pričekati dok se dijete ne osjeća spremno, a i tada treba biti oprezan jer bi preoštra hrana mogla uzrokovati krvarenje uslijed kojeg dijete treba odvesti na hitni prijam.
Dijete može u roku od prvih šest sati nakon zahvata imati mučninu te bi netko trebao biti s njim kako bi se uočilo neko eventualno, manje krvarenje ili kako bi djetetu dali analgetike u slučaju jače boli. Treba se izbjegavati acetilsalicilna kiselina (npr. u Andolu i Aspirinu). Dijete može imati i blago povišenu temperaturu, liječnik se kontaktira kada ona pređe 38,5 stupnjeva. S uobičajenim aktivnostima može se nastaviti nakon desetak dana, odnosno kada se dijete osjeća dovoljno dobro.
Pokazalo se i da su adenoidi nekad razlog poremećaja u prehrani, ali i zaostajanja u razvoju pa se, ukoliko je to slučaj, nakon operacije i to vrati na svoje (djeca jako brzo uhvate korak sa svojim vršnjacima). Bitno je napomenuti da se zahvat obavezno vrši samo u slučaju razvoja plućnog srca uslijed težih problema s disanjem, a preporučljiva je kod djece s kroničnim upalama uha (gnojnim i seroznim). Kod djece s alergijama i rascjepom nepca obavezne su posebne predpripreme, a zahvat se ne provodi na djeci koja u tom trenutku boluju od bolesti poput gripe i prehlade i odgađa se do ozdravljenja.
Prepirke se vode oko dobne granice za zahvat i dosta ga liječnika provodi na djeci od tri godine nadalje, mada ima i onih koji ga provode i na mlađoj djeci.
Adenoidektomija se često izvodi s tonzilektomijom, pri čemu se odstranjuju sva tri krajnika i tada dijete ostaje u bolnici dan-dva, a pri samoj adenoidektomiji može biti otpušteno i nakon par sati.
Zanimljivo je da su često roditelji oni koji više paničare i prenesu dio tog straha na djecu pa se preporučuje da se raspitaju kod liječnika o svemu što ih muči kako bi mogli ohrabriti i smiriti dijete. Bilo bi dobro kad bi mogli ostati uz dijete prije i poslije operacije što savjetuju i liječnici i roditelji čija su djeca bila podvrgnuta zahvatu. Zbog minimalnog rizika i česte izvođenosti zahvata, roditelji nemaju većih razloga za brigu već je njihova jedina odgovornost pronaći kvalificiranog otorinolaringologa i prepustiti dijete u njegove/njene sigurne ruke.
Autor teksta:
Robert Tafra, dr med
