Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima.
Alergeni mogu biti kućna prašina, grinje, peludi trava, korova, stabala i mnogi drugi. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći ili lokalizirani na kožu i sluznice, dišni ili probavni sustav.
Pojava simptoma u toplije doba godine, osobito ako se ponavlja više uzastopnih godina, pobuđuje sumnju na preosjetljivost na pelud stabala, trava ili korova. Simptomi u doticaju s prašinom, životinjama ili lijekovima upućuju na taj izvor alergena. Alergija se može očitovati simptomima peludne groznice: kihanjem, suzenjem očiju, svrbežom nepca, ušiju, nosa i očiju, zatvorenim nosom i pojačanim lučenjem sluzi iz nosa. Pojava suhog i podražajnog kašlja, piskanja i pritiska u prsima upućuje na astmu.
Alergijske bolesti se dokazuju kožnim testiranjem. Kožni testovi, ako su sukladni s tipičnim anamnestičkim podacima i kliničkom slikom, su dostatni za dijagnosticiranje alergijske bolesti. Kožno testiranje izvodi se na različite načine: test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test kontaktnim načinom. Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutrašnja strana podlaktice, uz iznimku kontaktnih testova koji se izvode na koži leđa.
Radi veće sigurnosti, niže cijene i manje lažno pozitivnih nalaza danas je uvriježen ubodni prick test. Alergijske bolesti izazvane alergenima iz zraka i hrane dokazuju se kožnim testovima, ubodom ili intradermalnim testom. Test se očitava nakon 15 minuta. Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar često je nužno određivanje protutijela E (IgE).
Međutim, valja istaknuti da određivanje IgE nije neophodno ako su anamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa sukladni, a odgovor na terapiju primjeren. Određivanje ukupnog IgE i specifičnog IgE (usmjeren protiv nekog konkretnog alergena) osobito je vrijedno u slučajevima nesklada između anamneze i kožnog testa ili nezadovoljavajućeg terapijskog odgovora.
U dijagnostičkom postupku postoji niz poteškoća u prepoznavanju uzroka alergije na hranu. Uzročni alergen može se identificirati kožnim testiranjem, ali i eliminacijom namirnice, dijetom ili peroralnom provokacijom te laboratorijskim testovima. Alergijske bolesti nisu izlječive, ali se danas vrlo dobro mogu kontrolirati lijekovima, te tako spriječiti alergijske komplikacije. Terapija ovisi ovisno o problemima koje alergija izaziva i jačini simptoma. Najčešće se primjenjuju: antihistaminici – sprečavaju djelovanje histamina i ublažavaju svrbež, kihanje i iscjedak iz nosa i intranazalni kortikosteroidi – zaustavljaju alergijsku reakciju i ublažavaju upalu.
Autorica teksta:
doc. Suzana Kukulj, spec. pulmologije
KBC Zagreb
