Devet pitanja i odgovora o umjetnoj oplodnji i IVF-u

Doktor liječnik ginekolog umjetna oplodnja IVF shutterstock 265900118

Saznajte što je to izvantjelesna ili "umjetna" oplodnja, koji su to pregledi i koraci koji se obavljaju prije oplodnje te koji su najčešći rezultati ove metode.

1. Što je izvantjelesna oplodnja?

Izvantjelesna oplodnja (in vitro fertilizacija-IVF) je danas najčešća i najuspješnija metoda liječenja neplodnosti. Često se i pogrešno naziva „umjetna oplodnja“, ali tu nije ništa umjetno. IVF je jedna od metoda medicinski pomognute oplodnje (MPO) u kojoj se odabir gameta (jajne stanice i spermiji), oplodnja i početni razvitak zametaka događaju izvan tijela, u embriološkom laboratoriju. Druga je metoda MPO koja koristi unutartjelesnu oplodnju, tj. intrauterina inseminacija sjemena, neposredno pred točno predviđenu ovulaciju (IUI ili AIH).

2. Kada se koristi IVF liječenje?

Neplodnost je u većem dijelu svijeta, i u nas, sve češća, te se definira kao bolest s pojavnošću u 15-17 posto parova. Trećina su uzroka ženska neplodnost, jedna trećina muška, a trećina udruženi uzroci. U više od 50% svih uzroka neplodnosti sudjeluje umanjena plodnost muškarca. Važan je razlog za neplodnost odgađanje rađanja na tridesete godine, jer tada već opada plodnost žene. Ne smijemo zaboraviti da je u četvrtoj dekadi ženi preostalo tek 30 tisuća oocita-jajnih stanica (od početnih sedam milijuna). One se svakim ciklusom troše i ne mogu se obnavljati. Neplodnost se liječi IVF-om i srodnim tehnologijama tek kada su ostali, jednostavniji oblici liječenja bezuspješni. Kako danas ne postoji bolje, uspješnije i jednostavnije liječenje, IVF se koristi u više od 70% svih uzroka neplodnosti. IVF treba uvijek primjeniti kako bi se postigla trudnoća.

3. Koja je neophodna obrada i priprema za IVF?

Uvijek se istovremeno obrađuju oba partnera. Temeljnim pretragama valja analizirati spermiogram, isključiti upale spolnog sustava, utvrditi anatomsku urednost spolnih organa žene, istražiti ciklus i hormone štitnjače. Oba partnera rade testove za hepatitise, HIV i sifilis. Obavezan je ginekološki pregled, PAPA test, svi cervikalni brisevi i UZV maternice i jajnika. U napredne pretrage uključene su DNK fragmentacija spermija, analiza kromosoma – kariotip, pretrage za sklonost trombozama (trombofilije), utvrđivanje pričuve jajnika (rezerva), histeroskopija...

Važno je ukazati neplodnom paru da debljina, pušenje duhana, prekomjerni alkohol, droga, nezdravi život i prehrana, značajno umanjuju plodnost i uspjeh liječenja IVF-om.

4. Što je histeroskopija?

Histeroskopija je bezazlena endoskopska operacija koja dijagnosticira ili operacijski otklanja abnormalnosti unutar maternice. To mogu biti pregrade, priraslice, polipi, miomi ili oštećena sluznica (endometrij). Histeroskopija se može obaviti i ambulantno, bezbolno. Mnogi je koriste i u 70% pacijentica jer poboljšava prognozu liječenja.

5. Objasnite glavne etape IVF/ICSI-ja

IVF se može obaviti u prirodnom ili ciklusu sa stimulacijom multiovulacije. Rast folikula (u kojima su jajne stanice) prati se UZV mjerenjem i određivanjem razine hormona. Kada se utvrdi zrelost folikula (≥ 17mm) i receptivnost endometrija ordinira se hormonski okidač za konačno dozrijavanje oocita, što pacijenti nazivaju „štoperica“. Za 35 do 37 sati se planira vađenje (aspiracija) jajnih stanica, koja se obavi u propisanoj analgo-sedaciji ili anesteziji. Uz vizualizaciju UZV-om tankom se iglom transvaginalno, iz svakog folikula, negativnim tlakom usiše u epruvetu jajna stanica. Posebnom tehnologijama odabiru se i pripreme oocite i spermiji za oplodnju.

Kod IVF-a svakoj se oociti doda otprilike 50 tisuća spermija, a ako je sjeme teže neplodno, odabrani spermij se injicira u jajnu stanicu (ICSI). Od te etape nadalje gamete i zameci (embriji) žive izvan tijela, u inkubatoru. Za uspješnu oplodnju i razvitak embrija neophodni su složeni i točno kontrolirani uvjeti. To omogućuju sofisticirani inkubatori, hranilišta (mediji) i posebno clean-room tehnologija. Samo iskusan embriolog (biolog) vlada tim postupcima i može ostvariti uspjeh.

Oplodnja i brazdanje (podijela) zametaka događaju se u točno predviđenom vremenu. Ta se pravilnost (vremenska crta) prati, a kvaliteta i perspektiva embrija se ocjenjuju morfološkim kriterijima ili pregledom višekratnih slika (time-lapse).

Nakon drugog, trećeg ili petog dana izvantjelesnog života zameci se (jedan ili dva) posebnim katerom, nježno vrate na točno mjesto u šupljinu maternice. To se naziva prijenos zametaka ili embrio transfer (ET). Višak zametaka se zamrzava.

U daljnjem tijeku koriste se lijekovi koji pomažu implantaciju i funkciju žutog tijela. Na ta vrlo složena biokemijska zbivanja ne možemo ciljano utjecati.

Dva tjedna od ET rade se testovi trudnoće, a za tri do četiri tjedna prvi ultrazvučni pregled (ako smo postigli trudnoću).

Valja ipak podsjetiti da u opisanom IVF postupku nije uvijek sve idealno, te vrijede slijedeći pokazatelji:

  • 80% folikula sadrži jajnu stanicu
  • 60-70% oocita je zrelo
  • 75% oocita se oplodi (IVF ili ICSI)
  • 70% zigota (oplođene oocite) nastavljaju razvitak
  • 40-50% je zametaka vrhunske kvalitete
  • 30-40% mlađih pacijentica ima višak zametaka za zamrzavanje.

Zamrzavanje oocita ili zametaka danas donosi rezultate i uspjeh podjednak svježem postupku.

6. Zašto se koristi stimulacija ovulacije u IVF-u?

Uspjeh IVF-a u prirodnom ciklusu je očekivano nizak, oko 15% trudnoća.

Stimulacija ovulacije (SO) je jedan od preduvjeta, uspješnog liječenja IVF-om, a posebno ICSI-jem. Cilj je potaknuti višestruku folikulogenezu i dobiti za postupak više zrelih jajnih stanica. Tada su mogući pravilan odabir, selekcija i sve moderne tehnologije koji povisuju uspjeh. Samo iskusan subspecijalist reprodukcijske medicine može ocijenti kakvom se vrstom i dozom fertilitetnih lijekova postiže balans između optimalnih broja oocita i mogućeg rizika.

Doza lijekova za SO se određuje prema dobi žene, tjelesnoj težini i biljezima ovarijske rezerve. Danas se smatra optimalnim, takva stimulacija ovulacije koja će u perspektivnih pacijentica postići 8 do 15 oocita. Svako pretjerivanje i nepoštivanje postupnika može izazvati ozbiljnan zdravstveni rizik, sindrom hiperstimulacije ovarija (OHSS).

7. Je li IVF/ICSI liječenje uspješnije od prirode?

Žena ima niske reprodukcijske mogućnosti jer i u optimalnim uvjetima stvara samo 1 jajnu stanicu. Ona se u prirodnom ciklusu selektira između 30 do 40 folikula koji su svakim ciklusom odabrani za rast. Takva selekcija nije uvijek uspješna, mogući su izostanak ovulacije i oplodnje. Također i izostanak implantacije, te rizik ranih gubitaka trudnoće. U 100 ciklusa mlađe žene (zdravog para) usprkos namjeri trudnoće rodi se svega 25 djece. Sve ostalo su očekivani reprodukcijski gubici.

Temelj boljeg uspjeha IVF-a je stimulacija ovulacije, jer se od propadanja spasi više jajnih stanica (prosječno 6 do 10). U embriološkom laboratoriju se pospješuje odabir kvalitetnih gameta i zametaka, a stvori se 4 do 6 zametaka. Prijenos (ET) 2 zametka ima uspješnost od 40-50% kliničkih trudnoća. Odmrznuti kasniji postupak, bez obzira da li smo krioprezervirali zametke ili oocite, daje ponovno sličnu šansu za trudnoću. Tako mlađa žena od 35 godina može imati zbrojeni (kumulativni) uspijeh iz svježeg i krio ET od oko 60% trudnoća. Dodatna selekcija zdravih zametaka u laboratoriju se postiže kulturom blastociste (razvoj embrija do 5. dana nakon oplodnje), i preimplantacijskim genskim probirom (PGS).

Valja ponovno otkloniti zablude da se u IVF-u sve suvišno uništava. Postoji pripomoć u selekciji, ali gubici su manji nego u prirodi. Selekcija postoji i u prirodnoj reprodukciji.

Optimalan IVF u mladih žena je uspješniji od prirode.

8. Kakva je uopće uspješnost IVF/ICSI postupaka?

Uspješnost IVF liječenja ovisna je o dobi pacijetnice, broju i kvaliteti oocita, kvaliteti endometrija (maternice). Naravno ovisna je i o kompetentnosti stručnjaka. Svaka improvizacija umanjuje rezultate, a štednja hendikepira rad embriologa.

Uspjeh se iskazuje kao stopa kliničkih trudnoća (CPR), stopa živorođene djece (LBR) i kumulativni uspjeh (svježi i odmrznuti - krio postupak). Velike studije uglednih IVF centara referiraju slijedeće uspješnosti:

DOB ŽENE

CPR

25-32 g.

40-60%

33-36 g.

30-40%

37-40 g.

20-30%

˃ 40 g.

15-20%

IVF i ICSI imaju istu uspješnost.

Također uspjeh određuje i broj jajnih stanica.

BROJ OOCITA

CPR

1 - 3

15%

4 - 7

35 - 40%

8-12

40 - 60%

˃ 13

˃ 60%

 

Kumulativni uspjeh dodatno povisuje ukupni rezultat za 20-30% (kada ima više od 8 oocita). Krio ET ima uspjeh od oko 30%. Živorođenost (LBR) je za 8 do 10% niža od CPR jer se događaju spontani pobačaji. Oni su podjednake učestalosti u prirodnim i IVF trudnoćama (16-20%).

Single ET u mlađih žena ima uspješnost od 25-30% CPR, a double ET (dva zametka) 50-60% trudnoća.

9. Kakva je sigurnost IVF-a?

Godišnje se u svijetu obavi gotovo milijun IVF postupaka. To je za zdravu ženu sigurna i pouzdana metoda liječenja neplodnosti. Rizik lijekova za SO je minimalan i oni ne djeluju kancerogeno. Nije utvrđen rizik niti za druge bolesti. Rizici postupaka jesu: hiperstimulacija, perinatalni rizici i višeplodne trudnoće. Ponavljana SO ne umanjuju rezervu jajnika. Komplikacije zahvata su vrlo rijetke, ispod 1 posto.

Saznajte i koji su najčešći uzroci neplodnosti kod muškaraca i žena!

Foto: Shutterstock

 

 Prati nas na Viber Public Chatu!