Svake godine 17,5 milijuna ljudi u svijetu prerano umre od srčano-žilnih bolesti, a predviđanja su da će do 2030. godine navedeni broj porasti na 23 milijuna ljudi.
Na ove alarmantne podatke svake godine upozoravaju stručnjaci uoči Svjetskog dana srca kojeg Zaklada “Hrvatska kuća srca“ i ove godine obilježava javno-zdravstvenom akcijom na Trgu bana Jelačića 29. rujna. U sklopu akcije građani imaju priliku besplatno izmjeriti krvni tlak, savjetovati se s nutricionistima o zdravoj prehrani te naučiti kako pristupiti oživljavanju uslijed iznenadnog zatajenja srca.
Brojke ne moraju biti ovako negativne, no za to je potrebno već danas obećati samome sebi kako ćemo zdravije kuhati, prestati pušiti, pomoći našim prijateljima i obitelji da se ostave cigareta, svakodnevno vježbati i aktivnije živjeti. Pozivamo Zagrepčanke i Zagrepčane da nam se pridruže u obilježavanju Svjetskog dana srca od 10 do 14 sati na glavnome zagrebačkom trgu, izjavila je Ivana Portolan Pajić, dr. med., zamjenica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo i članica Upravnog odbora Zaklade “Hrvatska kuća srca”.
Kako ljudi danas još uvijek najčešće umiru zbog kardiovaskularnih bolesti, unatoč činjenici da na mnoge faktore rizika možemo utjecati, s akademikom Davorom Miličićem, upraviteljem Zaklade “Hrvatska kuća srca”, razgovarali smo o razlozima takvog stanja, o prevenciji, ali i tome da posljednje vrijeme sve mlađi ljudi umiru od srca.
Obilježavanje Svjetskog dana srca svake godine u fokusu ima neku drugu temu. Koja je glavna tema ovogodišnjeg obilježavanja?
Ponovno je naglasak na prevenciji, budući da se većina bolesti srca i krvnih žila može, kao što je dobro poznato, spriječiti. Moderna kardiološka dijagnostika i mogućnosti medikamentnog i intervencijskoga liječenja silno su uznapredovale tijekom posljednjih petnaestak godina i zasigurno se time može spasiti ili produljiti život većine oboljelih, kojima ranije nije bilo moguće pomoći. Međutim unatoč tomu kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u svijetu i u nas, što nameće neprastano razmatranje mogućnosti kako spriječiti da takve bolesti nastanu, ili, ako su već prisutne, kako oboljeli mogu poživjeti što dulje i kvalitetnije. Ovo drugo spada u tzv. sekundarnu prevenciju, za razliku od primarne prevencije koja se odnosi na one koji još nemaju izraženu kardiovaskularnu bolest. Stoga je geslo ovogodišnjeg Svjetskog dana srca nešto u smislu: “Obećaj svojemu srcu!” To podrazumijeva osviještenost i aktivnu brigu o zdravlju svojega srca te promicanje zdravoga načina života i zdravoga okoliša, npr. okružje bez duhanskoga dima i sl, čime ujedno skrbimo i za zdravlje srca svojih bližnjih i čitave zajednice.
Liječnici kažu kako se čak 80% prijevremenih smrti zbog srčanih problema može spriječiti ako se kontroliraju četiri glavna faktora rizika – uporaba duhana, nezdrava prehrana, tjelesna neaktivnost i štetna uporaba alkohola. Je li doista baš tolika moć zdravog načina življenja?
Da, upravo je tako, uz napomenu da pritom ne smijemo zanemariti važnosti pravodobne dijagnostike i dosljednoga liječenja bolesti povišenoga krvnog tlaka, kao i šećerne bolesti i nasljednjih poremećaja metabolizma masnoća. Zdravim načnom života odnosno usvajanjem tzv. preventivnog ponašanja, doista bi se mogla dramatično izmijeniti patologija suvremenoga čovjeka odnosno vodeće kardiovaskularne bolesti bile bi mnogo rjeđe odnosno javljale bi se u poznoj životnoj dobi i mnogim bi se ljudima tako omogućilo znatno više godina života provedenoga u zdravlju.
A što je s onim faktorima na koje ne možemo utjecati poput obiteljskog naslijeđa ili dobi?
Dob doista jest rizični čimbenik, ali ne samo za kardiovaskularne nego i za sve druge kronične, degenerativne bolesti kao i za tumorske bolesti. Kako populacija u razvijenome svijetu postupno stari ,odnosno kako se ljudski vijek produljuje, moramo dodatnu pozornost posvetiti starijima, kako bi se bolesti otkrile što ranije i liječile što učinkovitije, te kako bi im se omogućio što dulji i što kvalitetniji život pravodobnom terapijskom intervencijom.
Obiteljsko nasljeđe također je bitno i dobro je poznato da u nekom obiteljima postoji sklonost za nastanak pojedinih bolesti. Ako je jedan ili više vaših bliskih rođaka u mlađoj ili srednjoj dobi obolio od primjerice srčanoga ili moždanoga udara, tada je moguće da zbog određenih genetički uvjetovanih poremećaja i vi spadate u osobu visokoga rizika. U takvome slučaju sve navedene preventivne mjere trebale bi se još striktnije poštivati, a nasljedni poremećaj precizno definirati.
Tzv. porodična ili familijarna hiperlipoproteinemija primjer je nasljednog poremećaja koji može imati više inačica, a odnedavno suvremena medicina nudi djelotvorno liječenje za većinu koji imaju takav poremećaj, čime se onda vrijednosti štetnih masnoća mogu bitno sniziti i time posljedično bitno umanjiti kardiovaskularni rizik. Dakle, ohrabrujuće jest da danas možemo ne samo dijagnosticirati nego i liječiti mnogo nasljednih poremećaja, tako da, srećom, o njima sve manje trebamo razmišljati kao o čimbenicima na koje se ne može povoljno utjecati.
Posljednje vrijeme kroz medije se stalno piše o mladim sportašima koji iznenada umiru od srca na sportskim terenima. Čini li nam se samo ili je sve više takvih slučajeva? S obzirom da znamo kako sportaši svakih pola godine moraju proći sistematski pregled, kako je moguće da se srčane mane na vrijeme ne registriraju? Može li se srčana mana razviti i u odrasloj dobi?
Postoje prirođene srčane bolesti, kao i one koje se javljaju u odrasloj dobi, koje se podrazumijevaju abnormalnosti u strukturi i funkciji srca i takve se bolesti ne bi smjele previdjeti ni kod koga, a poglavito kod aktivnih sportaša. Stoga sustavni ili periodički kontrolni pregledi trebaju biti savjesno obavljeni. Ne smije se primjerice previdjeti šum na srcu ili bilo kakva abnormalnost u EKG-u, kao niti podatak o bolesti srca u bliskih srodnika odnosno nagloj smrti nekog srodnika. Takve osobe, a poglavito športaše, treba potom uputiti na specijalističku kardiološku obradu kojom će se točno utvrditi o kakvom je poremećaju riječ i sukladno tomu bilo bolest izliječiti, bilo bolest nadzirati i odlučiti o mogućnosti ili nemogućnosti bavljenja sportom odnosno o dozvoljenoj razini tjelesne aktivnosti.
Osim bolesti gdje je kardiologu relativno lako vidljiv poremećaj strukture ili funkcije miokarda, postoje i poremećaji na molekulnoj razini, u transportu elektrolita unutar i izvan srčane stanice i sl, dakle poremećaji koji zahtijevaju sofisticiraniju dijagnostiku. Njih je katkada moguće dokazati i postupati sukladno konkretnoj dijagnozi, ali katkada, istina rijetko, takve je bolesti gotovo nemoguće razotkriti, pa naglu srčanu smrt nikada nećemo moći u potpunosti iskorijeniti. Međutim, valja naglasiti da je u ljudi srednje i starije dobi nagla srčana smrt odnosno srčani zastoj najčešće posljedica srčanoga udara odnosno infarktna miokarda.
Zato svi u srednjoj i starijoj dobi koji se bave sportom, moraju kontrolirati svoj kardiovaskularni rizik, jer infarkt miokarda vrlo često nastane iznenada u naizgled zdravih. Naravno, tjelesni napor može biti samo okidač koji će razotkriti do tada nepoznatu koronarnu bolest. Sjetimo se samo naglih smrti sredovječnih ljudi na teniskim terenima ili zimi, za vrijeme čišćenja snijega.
Kada govorimo o kardiovaskularnim bolestima, koje su najopasnije, odnosno od kojih Hrvati najčešće obolijevaju? Je li oduvijek tako ili je posljednjih godina, uslijed promjene stila života, došlo do nekih promjena u statistici?
Najopasniji su infakrt miokarda i moždani udar. Oni su najčešće posljedica aterosklerotskih promjena na koronarnim odnosno moždanim arterijama, koje u jednom trenutku dovode do njihova naglog začepljenja i posljedičnog odumiranja srca odnosno mozga. Uostalom, to su i vodeći uzroci smrti u nas. Ne smijemo, međutim, zaboraviti niti zatajivanje srca, koje se javlja sve češće, upravo dijelom i zbog napretka suvremene, poglavito intervencijske kardiologije.
Pacijent sa srčanim udarom liječi se u pravilu intervencijskim zahvatom tj. otvaranjem začepljene koronarne arterije i potom postavljanjem stenta odnosno potpornice, ali ako se to ne dogodi u ranoj fazi od početka simptoma, dio srca već je nepovratno izgubljen. Takav pacijent napušta bolnicu s otvorenom krvnom žilom, ali s već postojećim oštećenjem funkcije srca, jer se dio srčanoga mišića koji je odumro pretvorio u ožiljak. Ožiljak ne sudjeluje u srčanoj funkciji i može biti izvorište opasnih aritmija u budućnosti. Postoje i kardiomiopatije – bolesti koja primarno zahvaćaju srčani mišić pa i one mogu uzrokovati zatajivanje srca.
Također, to mogu i prekasno prepoznate bolesti srčanih zalistaka, neke prirođene bolesti srca, upala srčanoga mišića itd. Zatajivanje srca naziva se najčešćom zloćudnom bolesti današnjice, budući da od njega boluje više od dva posto odraslih, a smrtnost je oko pedeset posto tijekom pet godina od postavljanja dijagnoze. Aritmije same po sebi, i bez nekih teških oštećenja srca, predstavljaju također značajni problem. Tako je primjerice tzv. fibrilacija atrija također veliki medicinski problem i jedna od najčećih aritmija s bitnim posljedicama na zdravlje i život. Utješno je da se danas većina aritmija može točno dijagnosticirati i vrlo učinkovito liječiti, zahvaljujući razvoju intervencijske aritmologije odnosno elektrofiziologije.
Podaci o broju umrlih žena i muškaraca od kardiovaskularnih bolesti posljednjih godina demantiraju jedan od mitova o zdravlju, onaj da su muškarci češće žrtve srčanih tegoba. Naime, oko 53% umrlih od srčanih bolesti su žene. Kako to objašnjavate s obzirom da žene – barem se tako čini – više brinu o zdravlju nego muškarci?
U Hrvatskoj od bolesti srca umire oko 45% muškaraca i 55% žena. U žena se, međutim kardiovaskularne bolesti počinju javljati u pravilu deset godina kasnije nego u muškaraca. Tomu nije razlog što se žene više brinu o svojemu zdravlju, nego hormonske razlike među spolovima, koje žene donekle štite od kardiovaskularnih bolesti tijekom njihove generativne dobi. Inače, naprotiv, studije su pokazale da žene manje skrbe o svojemu zdravlju srca, možda i zato što postoji uvriježeno mišljenje da su to uglavnom bolesti muškaraca. Isto tako, u žena su češće simptomi manje tipični nego u muškaraca, pa se mogu kasnije prepoznati ili previdjeti. Kakogod, važno je osvijestiti žene o činjenici da ih kardiovaskularne bolesti itekako ugrožavaju. Možda je najbolja ilustracija za takvu tvrdnju podatak da od karcinoma dojke, koji nipošto ne treba zbog toga podcjenjivati, umire oko tri posto žena, a od bolesti srca i krvnih žila više od pedeset posto!
Još davno Hipokrat je rekao – hrana je lijek. Danas smo također svjedoci kako se prehrani pridaje velika pažnja, pa ju se i spominje u kontekstu izlječenja od nekih bolesti. Može li hrana doista biti lijek kad su u pitanju srčane bolesti?
Hipokrat je, kao u mnogome, i u ovome bio u pravu. Zdrava i uravnotežena prehrana zalog je sveukupnog zdravlja, budući da je hrana zdrava za srce ujedno i hrana kojom možemo sprječavati pretilost, šećernu bolest, pa i neke zloćudne bolesti.
Ono što se danas s čvrstim argumentima propagira jest tzv. mediteranska prehrana: mnogo voća i povrća, maslinovo ulje, zdrave, po mogućnosti integralne žitarice, riba, nemasno meso. Naravno da je nemoguće svugdje doslovce primjenjivati obrazac mediteranske prehrane, jer postoje tradicijske i objektivne raznolikosti u svijetu, pa i u našoj zemlji, koje valja uzimati u obzir.
Dakle, ne moraju oni u Iloku doslovce jesti isto kao i oni na Hvaru, ali svakako bi morali prilagoditi svoju kuhinju u skladu s načelima mediteranske kuhinje. Da budem kratak i jasan, zdrava je prehrana iznimno važna kako za tv. Primarnu tako i za ranije spomenutu sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti.
Možete li još jednom ponoviti koje su ključne navike koje svatko od nas treba usvojiti i svakodnevno prakticirati kako bismo sačuvali zdravlje srca?
Uvjeren sam da gotovo svi znaju odgovor, a ja ću ga rado ponoviti po ne znam koji put, s naglaskom da je u biti strategija očuvanja zdravlja srca jednostavna. Život bez pušenja duhana i bez duhanskoga dima u okružju, redovito kretanje – dovoljno je i brže hodati pola sata dnevno, zdrava prehrana i održavanje normalne tjelesne težine, izbjegavanje stresa i neurednog života, vrlo limitiran unos alkohola – ako uopće, rano otkrivanje i dosljedno liječenje arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i poremećaja metabolizma masnoća. To su glavne sastavnice kardiovaskularne prevencije, koje bi, kada bi ih se ljudi pridržavali, dramatično mogle smanjiti smrtnost i pobol od bolesti srca i krvnih žila kod nas i u svijetu.
Hrvatski liječnici mogu se pohvaliti iznimnim uspjesima u liječenju srčanih tegoba, a svi se sjećamo slučaja kada je jednom pacijentu iz Istre ugrađeno umjetno srca i tako spašen život do transplantacije. Koji su se slučajevi vama najviše urezali u sjećanje i gdje smo u odnosu na Europu?
Budući da se bavim kardiologijom u vodećoj hrvatskoj bolnici, susrećem se svakodnevno s najtežim kardiološkim bolesnicima. Tijekom trideset godina radnoga staža imao sam privilegij svjedočiti, pa i jednim dijelom pridonijeti, iznimnom napretku hrvatske kardiologije, koja danas uspješno liječi mnoge akutne i kronične bolesti srca i krvnih žila i spašava bitno više života nego ranije. Osim što sam na čelu Klinike za kardiologiju KBC-a Zagreb već više od deset godina, vodim i Program transplantacije srca u KBC-u Zagreb kao i Nacionalni referentni centar za zatajivanje srca i transplantacijsku kardiologiju. Naš je program prepoznat u Europi i svijetu kao jedan od najboljih, a sve to zahvaljujući sjajnome timu liječnika, sestara, fizioterapeuta i ostalih stručnjaka koji velikim znanjem i entuzijazmom prevladavaju materijalne i logističke poteškoće i time bivaju konkurentni centrima u mnogo bogatijim i razvijenijim zemljama.
Transplantacija srca, mehaničke crpke i umjetno srce predstavljaju metode liječenja najtežih bolesnika, kojima takvo liječenje spašava život. Dakle, kada bolest srca dođe “do kraja” nekim bolesnicima može se pomoći do te mjere da nakon ugradnje mehaničke srčane crpke ili transplantacije srca mogu voditi posve normalan i kvalitetan život.
Naravno, trebamo se ponositi i ostalim subspecijalnostima naše kardiologije: intervencijskim zahvatima, sjajnom nacionalnom mrežom intervencijskoga liječenja infarkta miokarda, liječenjem aritmija elektrofiziološkom postupcima – u čemu smo u posljednjem desetljeću od europskoga dna došli do praktički europskoga vrha, ehokardiografijom i drugim metodama oslikavanja u kardiologiji u čemu također prednjačimo u odnosu na mnoge druge europske zemlje.
Kardiologija je vrlo dinamična, učinkovita i krajnje zahtjevna struka, u koju se svaki liječnik koji ima privilegij njome se baviti naprosto mora zaljubiti. Kaže se, vjerojatno s pravom, da je kardiologija jedna od perjanica svake bolnice i općenito svakog nacionalnog zdravstvenog sustava, pa tako je to srećom i u nas.
Danijela Petrov/magazin Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
