Inzulinska rezistencija - simptomi, dijagnoza i liječenje

inzulinska rezistencija

Inzulinska rezistencija podrazumijeva stanje organizma kod kojeg dolazi do slabljenja perifernog učinka inzulina, čija je glavna zadaća olakšavanje prelaska šećera, glavne energetske sirovine, iz krvi u ciljana tkiva (jetru, mišiće, masno tkivo).

Posljedica nedovoljnog perifernog učinka inzulina se očituje u pojačanoj proizvodnji i pojačanom izlučivanju inzulina iz beta stanica gušterače, radi očuvanja ravnoteže šećera u krvi, a takvo se stanje naziva hiperinzulinemijom

Sve je više djece dijabetičara, a glavni je krivac - debljina

Kratkoročno povišena koncentracija inzulina u krvi dovodi do neugodnih simptoma poput naglo nastale slabosti, drhtavice i subjektivnog osjećaja gladi, a koji se dodatno pogoršava nakon konzumacije obroka bogatih ugljikohidratima.

Do navedenih smetnji dolazi zbog pada vrijednosti šećera u krvi, odnosno dolazi do hipoglikemije, što je samo po sebi razumljivo jer glavna zadaća inzulina je smanjenje šećera u krvi (glikemije).

Posljedice inzulinske rezistencije

Osim kratkoročnih učinaka, postoje i dugoročni učinci inzulinske rezistencije. Zbog anaboličkih svojstava inzulina, suvišak u proizvodnji, izlučivanju i djelovanju povećava sklonost debljanju, dovodi do poremećaja menstrualnog ciklusa, što kod žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost. Prema recentnim istraživanjima inzulinska rezistencija je jedan od mogućih aktivatora autoimunih upalnih procesa koji dovode do autoimune bolesti štitnjače s posljedičnim Hashimotovim tireoiditisom.

Mnogi sportaši prerano obole ili umru od bolesti na koje se moglo utjecati

Postavljanje dijagnoze

Kod postavljene kliničke sumnje na inzulinsku rezistenciju, do laboratorijske potvrde dođe se vrlo jednostavno. Potrebno je samo učiniti 2-satni OGTT (eng. oral glucose tolerance test) s određivanjem vrijednosti šećera i inzulina natašte i dva sata nakon ugljikohidratnog opterećenja.

Kako se boriti protiv inzulinske rezistencije?

  • Prvi korak je u promjeni životnih navika i fizičkoj aktivnosti, prema vlastitom afinitetu. Vrlo je poželjno i korisno postupno krenuti s rekreacijom te je provoditi provoditi kontinuirano.
  • Drugi korak je u redukciji unosa ugljikohidrata kroz prehranu. To ne podrazumijeva stroge redukcijske dijete, već prilagodbu do sada lošeg ritma prehrane, s glavnim ciljem eliminacije jedostavnih, odnosno rafiniranih ugljikohidrata iz prehrane.
  • Treći korak, ukoliko prethodna dva nisu dala zadovoljavajuće rezultate, jest uvođenje lijekova koji učinkovito povećavaju inzulinsku osjetljivost

Kada posumnjati na bolesti štitnjače?

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!