Istine i zablude o madežima i melanomu

madez

Melanom je zloćudni tumor o kojem postoje brojne zablude i predrasude, ne samo medicinskih laika, nego i liječnika. S obzirom da su i madeži (nevusi) i melanomi uglavnom pigmentirane kožne promjene, oni se često miješaju. Međutim, razlika je ogromna.

Madeži su dobroćudne, a melanomi zloćudne kožne promjene. Zablude su često rezultat usmenih predaja, a u posljednje vrijeme i sadržaja na nekredibilnim internetskim stranicama te "mišljenja“ i "činjenica" prikupljenih na forumima gdje medicinski laici, često u dobroj namjeri, ali ipak s velikom štetom, krivim informacijama i neznanjem dovode druge u zabludu. U ovom članku iznijet ćemo dokazane činjenice prihvaćene u medicinskoj zajednici i objavljene u relevantnim znanstvenim časopisima.

Jedna od vrlo čestih zabluda je da su iritacija i trauma bitni u nastanku melanoma. Melanom je zloćudni tumor koji se razvija iz pigmentnih stanica kože koje se zovu melanociti. Često se razvija iz postojećeg madeža, ali se može razviti i iz melanocita koji se nalaze u drugim dijelovima kože. U vrijeme kad su spoznaje o melanomu bile puno skromnije, početni stadiji nisu se prepoznavali pa je bolest u pravilu bila dijagnosticirana već u uznapredovaloj fazi.

U tom stadiju bolesti, već nakon minimalne iritacije i traume dolazi do krvarenja što je bolesnicima bio povod za odlazak liječniku. To je razlog zbog kojeg se dijagnoza melanoma pogrešno dovodila u vezu s iritacijom ili traumom madeža. U današnje vrijeme iritacija i trauma su odbačene kao uzročni čimbenici promjene madeža u melanom.

Sličnog porijekla je i druga česta zabluda da se madeže ne smije dirati, tj. odstranjivati. Upravo suprotno, odstranjenje madeža i patohistološka potvrda da se radi o dobroćudnoj promjeni anulira strah od pretvorbe madeža u melanom. Ako se melanom dijagnosticira u kasnijoj fazi, metastaze su možda prisutne već u trenutku operacije ili nastanu ubrzo nakon zahvata pa su ljudi skloni napredovanje bolesti pripisati kirurškom liječenju, a ne prirodnom tijeku i razvoju bolesti, što je pogrešno.

Zabluda koja je osobito starije ljude stajala života je mišljenje da ako promjena nije bolna, nije niti opasna. Upravo suprotno, bol je najčešće simptom koji nema veze sa zloćudnim bolestima, već drugim stanjima poput upale. Međutim, zloćudne bolesti u ranoj fazi nastanka rijetko izazivaju bol. Ona se u pravilu javlja kao kasni znak zloćudnih bolesti koji signalizira uznapredovalost i zahvaćenost okolnih struktura i/ili udaljenih organa.

Strah od odstranjivanja madeža i odgađanje operacije ima višestruki nepovoljni učinak. Ukoliko zbog straha i zablude osoba odbija odstranjenje (eksciziju) madeža, potencijalna dijagnoza melanoma nepotrebno se odgađa i postavlja kasnije kad je bolest već klinički uznapredovala, što smanjuje mogućnosti izlječenja. Madeži se najčešće odstranjuju u cijelosti (tada se govori o eksciziji ili ekscizijskoj biopsiji), a dovoljno je da se oko njih nalazi rub zdravog tkiva od jednog milimetra. U vrlo rijetkim slučajevima kod izrazito velikih tzv. gigantskih madeža koji su najčešće prirođeni i zauzimaju veliku površinu kože ili kod većih madeža smještenih na dijelovima tijela gdje je operacija kompliciranija (npr. lice), moguće je izrezati samo dio promjene kako bi se dobio uzorak tkiva za analizu (incizijska biopsija).

Vrlo česta zabluda, koja je već odavno opovrgnuta brojnim znanstvenim radovima, jest da je incizijska biopsija izrazito opasna za bolesnika zbog mogućeg širenja (diseminacije) zloćudnih stanica te da se stoga ne smije provoditi. Početna biopsija se u pravilu provodi u lokalnoj anesteziji, u ambulantnim uvjetima. Zahvat je brz, jednostavan, odličnog kozmetskog učinka uz minimalni stres za bolesnika, bez opasnosti od širenja bolesti ukoliko se doista dijagnosticira melanom.

Moguće je istovremeno odstraniti više promjena ako su sumnjive na zloćudnu pretvorbu. Tek kad se patohistološkom analizom dokaže da je riječ o melanomu, pristupa se opsežnijoj operaciji koja podrazumijeva odstranjivanje cijelog madeža s dovoljno širokim rubom zdrave kože kako bi bili sigurni da je bolesno tkivo u potpunosti odstranjeno.

U praksi se sumnjivi madež najčešće odstrani (ekscidira) u cijelosti, ali s uskim zdravih rubom. Ukoliko se postavi dijagnoza melanoma, pristupa se širem odstranjivanju zdravog tkiva (reekscizija ožiljka), a potreban rub zdravog tkiva koji se mora odstraniti ovisi o najvećoj debljini melanoma. Nije točno da se uvijek mora odstranjivati vrlo veliki dio zdravog tkiva oko melanoma. No isto tako, zdravi rubovi nakon operacije melanoma nisu automatski i znak adekvatne operacije jer se nakon početne operacije u pravilu mora pristupiti široj eksciziji kako bi se odstranio dovoljan rub zdravog tkiva zbog sklonosti melanoma širenju u okolne limfatične prostore.

Redovito pregledavanje madeža i promptno odstranjivanje onih koji su sumnjivi na zloćudnu promjenu ili se kliničkim pregledom proglase displastičnim ili atipičnim (oni koji imaju potencijal za zloćudnu pretvorbu), dovest će do višestrukih povoljnih učinaka. Nestat će strah jer se patohistološkom dijagnozom nakon operacije uglavnom utvrdi da je riječ o "običnom" madežu koji ne predstavlja opasnost za zdravlje. Ukoliko se ipak utvrdi da je riječ o melanomu, rano otkrivanje omogućuje potpuno izlječenje. Čak i kad je bolest otkrivena u nešto uznapredovalijoj fazi, detaljna patohistološka analiza omogućit će precizno utvrđivanje stupnja uznapredovalosti bolesti i određivanje vrste i opsežnosti drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

S jedne strane, madeži su zaštitni znak nekih pojedinaca poput glumice Marylin Monroe ili bivše manekenke Cindy Crawford te su u prošlosti smatrani zrncima ljepote zbog čega su ih dvorske dame iscrtavale na svojim licima. S druge strane, oni se mogu pretvoriti u zloćudni tumor koji je u ranoj fazi nastanka u potpunosti izlječiv, no ako se na vrijeme ne otkrije, u stadiju postojanja udaljenih metastaza, više nema mogućnosti potpunog izlječenja.

Između ovih krajnosti nalazi se spektar stadija bolesti u kojima je izlječenje moguće, ali mnogo neizvjesnije.

Kod odlaska liječniku imajte na umu da dijagnoza melanoma nije smrtna presuda za bolesnika niti da većina ljudi kod postavljanja dijagnoze ima prisutne udaljene presadnice (metastaze). Kao i kod drugih zloćudnih bolesti, otkrivanje bolesti u najranijem stadiju bolesti (melanoma in situ) omogućuje 100-postotno izlječenje. U SAD-u samo četiri posto bolesnika kod dijagnoze melanoma ima udaljene presadnice (dok je npr. kod raka jajnika taj postotak preko 50 posto). Zbog javnozdravstvenih akcija i kampanja te kontinuirane edukacije stanovništva u nekim zemljama, osobito u Australiji, značajno se povećao broj melanoma otkrivenih u ranoj fazi kada su prognoze odlične. Stopa otkrivanja "tankih" melanoma znak je zdravstvene prosvijećenosti populacije.

Savjete o sprječavanju i ranom otkrivanju melanoma moći ćete pročitati u jednom od naših sljedećih članaka.

Napomena:

Razgovarajte s liječnikom o svom stanju i mogućnostima liječenja. Informacije iz ovog članka mogu vam biti korisne i edukativne, ali nisu zamjena za savjet liječnika.

 

Autorica: Nina Dabelić, dr. med.
specijalist radioterapije i onkologije
Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb
Referentni centar za melanom Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske

 Prati nas na Viber Public Chatu!