Legionarsku bolest uzrokuju bakterije iz roda Legionella, porodica Legionellaceae. Do danas je otkriveno preko 40 vrsta i više od 60 serotipova.
Legionele su ubikvitarni mikroorganizmi, prisutni svuda u prirodi, a najčešće u vodenim sredinama, kao i u vlažnoj.
Čovjek se razboli od legionarske bolesti zbog njene prisutnosti u sustavu vodoopskrbe za ljudsku uporabu, preko klimatskih uređaja, ovlaživača zraka, bazena s pjenom i sl. Legionarska bolest poznata je kao čest uzročnik bolničkih infekcija. Čovjek se ne razboli tijekom boravka u prirodi, uz vodene sredine
Kako se prenosi legionarska bolest i tko obolijeva
Uzročnik legionarske bolesti prenosi se zrakom, prilikom stvaranja vodenog aerosola u navedenim sustavima. Čovjek se zarazi udisanjem aerosola u kojem su prisutne bakterije legionele. Najčešći je način stvaranja vodenog aerosola: raspršivanje vode u sustavima za ovlaživanje zraka, odnosno rashlađivanje raznih postrojenja preko rashladnih tornjeva; prigodom umivanja i tuširanja preko slavina, odnosno tuševa; u bazenima s pjenom. Udisanjem aerosola moguća je infekcija legionelom koja ulazi u dišne putove. Obolijeva osoba izložena aerosolu ovisno o osjetljivosti, odnosno otpornosti organizma i infektivnoj dozi uzročnika. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka!
Muškarci iznad četrdesete
Od legionarske bolesti češće obolijevaju osobe u dobi iznad 40 godina, muškoga roda (odnos muškarci:žene je 2,5:1). Pogodovni čimbenici za infekciju u anamnezi jesu: pušenje, konzumacija alkohola, kronične bolesti (plućne, bubrežne, dijabetes melitus, srčano-žilne bolesti) te maligne bolesti i ostale bolesti koje izazivaju supresiju imunološkog sustava.
Klinička slika legionele
Inkubacija bolesti (vrijeme od udisanja legionele do pojave simptoma bolesti) traje dva do deset dana. Infekcija legionelom nakon udisanja aerosola može biti bez simptoma, može imati blagu kliničku sliku nalik gripi ili respiratornoj infekciji – tzv. Pontiac groznica, pa se često u vrijeme epidemije gripe previdi takav slučaj legionarske bolesti. Tipična klinička slika podrazumijeva upalu pluća, a poznati su slučajevi simptomatologije u vezi s oštećenjem bubrega, jetre, mozga, pa bolest može imponirati kao neurološka, odnosno psihijatrijska i drugo.
Dijagnoza legionarske bolesti
Postavlja se izravnom mikrobiološkom dijagnostikom (utvrđivanje prisutnosti uzročnika – legionele), iz uzoraka respiratornog sustava (iskašljaj, bronhoskopski uzorci, pleuralni punktati i uzorci biopsije tkiva). Za utvrđivanje prisutnosti L.Pneumophille serotipa O1, koja je najčešći uzročnik legionarske bolesti kod čovjeka, u dijagnostičke svrhe uzima se i uzorak urina bolesnika. Rezultati pretrage urina mogu se dobiti brže nego rezultati pretrage seruma pa je to važno u kliničkoj praksi za orijentaciju u dijagnosticiranju legionarske bolesti.
Liječenje legionarske bolesti
Provodi se u bolnici, uz antibiotsku terapiju.
Kada se pojavljuju epidemije?
Legionarska bolest kod nas se javlja u pravilu pojedinačno (kao sporadični slučajevi, tijekom cijele godine), rjeđe u obliku epidemija, zahvaljujući općenito sigurnoj javnoj vodoopskrbi, ali i promptnom epidemiološkom istraživanju mjesta i načina zaražavanja te poduzimanju protuepidemijskih mjera od strane nadležne epidemiološke službe pri svakom pojedinačnom slučaju pojave bolesti. Epidemije se češće pojavljuju tijekom toplijeg razdoblja u godini, u hotelsko-turističkim objektima sezonskog tipa rada, zbog stvaranja povoljnih uvjeta za rast i razmnožavanje legionela
Preventivne mjere za smanjenje rizika od pojave legionarske bolesti
• Zdravstveno ispravna voda za piće mora udovoljavati istim zakonskim zahtjevima u vezi s mikrobiološkom i kemijskom ispravnosti i kada se koristi za sanitarno-higijenske potrebe (umivanje, tuširanje);
• Osiguravanje zdravstvene ispravnosti vode za piće te sanitarna zaštita zona izvorišta i objekata, odnosno uređaja koji služe za javnu opskrbu vodom za piće;
• Osiguravanje zdravstvene ispravnosti kupališnih, bazenskih voda, voda fontana i drugih voda od javnozdravstvenog interesa;
• Kondicioniranje vode za piće, bazenskih voda, voda fontana i drugih voda od javno-zdravstvenog interesa („ukrasne vode“ – npr. slapovi u trgovačkim centrima, welness-centrima i sl.);
• Ispravna izvedenost građevinske, odnosno sanitarno-tehničke infrastrukture u vezi s vodoopskrbom, klimatizacijom, grijanjem i drugim sukladno zakonskim propisima, a posebice s ciljem sprečavanja miješanja sanitarno potrošne i tzv. tehničke vode;
• Odvojeni sustavi vodoopskrbne i hidrantske mreže;
• Izvedba sustava koji se koriste vodom na način da se smanji rizik od kolonizacije legionela;
• Uklanjanje nepotrebnih, suvišnih i ostalih dijelova u sustavu vodoopskrbe toplom i hladnom vodom, odnosno njihovo fizičko odvajanje (npr. prerezati cijevi između kotla koji se koristi i kotla koji se ne koristi);
• Održavanje čistoće mrežica na slavinama, odnosno rozeta na tuševima, kotlova za zagrijavanje vode, kao i filtara, instalacija i postrojenja za klimatizaciju, bazena s pjenom i drugo;
• Održavanje temperature hladne vode ispod 200C, a tople vode iznad minimalno 500C za čitavo vrijeme rada objekta;
• Svakodnevno ispuštanje vode na krajnjim izljevnim mjestima (slavine, tuševi i drugo) u sobama hotelsko-turističkih objekata u kojima ne borave gosti;
• Redovito održavanje hidrantskog (protupožarnog) sustava, što uključuje i ispuštanje vode iz sustava i njenu izmjenu svježom vodom.
Autor: Mr.sc. Đana Pahor, dr.med. spec.epidemiologije Senka Stojanović, dr.med. spec.epidemiologije
Foto: Shutterstock
