Svi imamo svoju sliku što znači imati partnera, imamo svoja očekivanja od tog odnosa i od osobe, a kasnije od braka, ali često se naši snovi i nadanja izjalove. Zbog čega? Često možemo čuti ljude kako govore “Dobro je svađati se” ili “Ne treba gurati probleme pod tepih”.
Po mom mišljenju dobro je svađati se ako se pod tim misli na strastven razgovor ili polemiku u kojoj sudionici imaju jednaku OK poziciju, nitko nije superioran i nitko se ne osjeća jadno, u kojoj nema kritiziranja i omalovažavanja, a koja dovodi do određenog konstruktivnog rješenja. Ukoliko takvog rješenja nema, onda je svađa samo nepotrebno trošenje vremena i energije nakon čega obje strane ostaju s neželjenim emocijama.
Do ovih nekonstruktivnih svađa najčešće dolazi zbog jednostavnog razloga, a taj je da se partneri ne razumiju tj. najčešće daju svoje značenje partnerovim riječima. Ona, primjerice, izjavu “Uh… juha nije dovoljno slana…“ može prevesti u “Joj, nemaš pojma o kuhanju!“ i odbrusiti mu “Kuhaj si onda sam!“, što će on prevesti sa “Ja sve radim za tebe i zato nemaš pravo prigovora!“… i tako dalje, i tako dalje u “komunikaciji“ dvoje izgubljenih u prijevodu…
Drugi, ali ne manje bitan razlog je pokušaj da se druga strana promijeni.
“Naš brak bi bio super kada bi moja žena bila malo opuštenija“ ili “Sve bi bilo u najboljem redu da moj muž pokazuje veću upornost“. Na praksi koju sam tijekom studija imala u dnevnoj bolnici za osobe oboljele od alkoholizma prisustvovala sam obiteljskoj terapiji. Jedna se supruga jako obrušila na svoju “bolju“ polovicu. Riječi kojima ga je ocrnjivala nije birala. Liječnik koji je vodio terapiju upitao ju je: “jeste li i prije braka znali da vaš suprug pije?“. Ona je zastala u svojoj tiradi i promucala: “Jesam, ali sam očekivala da će se ipak promijeniti“.
Nije se promijenio. Učenje iz ove priče bilo bi: sve činjenice koje znate o svojim partnerima su činjenice. One se neće promijeniti zato što ste vi zamislili da se moraju promijeniti.
To u praksi najčešće nije tako. Ljudi se mijenjaju kada oni imaju potrebu da se promijene ili pod utjecajem životnih okolnosti. Ne možemo nikoga na silu promijeniti samo zato što mi to želimo i, usprkos romantičnim uvjeravanjima ljubavnih romana, nitko se neće promijeniti zbog nas. Jedini koga možemo mijenjati smo mi sami. Radom na sebi i našom promjenom automatski ćemo promijeniti i naše odnose s ljudima, pa i s partnerom. Ukoliko nam se pak partner ne sviđa takav kakav je možda je povratna informacija da pronađemo novog partnera. Pitanje koje si možemo postaviti želim li ja biti u odnosu s nekim tko mi se ne sviđa i za koga želim da se promijeni.
Naravno stvari nisu crno bijele i sve gore navedeno ne znači da koji puta ne pristajemo na neki kompromis ili promjenu zato što to od nas traži partner, a mi ga volimo i želimo mu udovoljiti.
Treći razlog su nerealna očekivanja. Sjećam se jedne radionice na kojoj je polaznica nabrajala kakav bi “on“ morao biti. Na listi želja stajalo je i “treba prepoznati što mi treba“. Odmah sam intervenirala. Kako da prepozna što njoj treba? Čitajući finu mimiku njena lica? I najboljim poznavateljima komunikacije neverbalna je komunikacija samo hipoteza koju postavljaju i ispituju, pa tek kombinirajući to s izrečenim donose zaključke, a ni onda ne moraju biti 100 posto u pravu. Očekivati od partnera da prepozna naše potrebe bez da mu mi direktno ne kažemo što nam treba može dovesti i dovodi do razočaranja.
Mislim da je za uspješnu, sretnu, lijepu, kojim ju god superlativom želite opisati, vezu bitna sposobnost stavljanja u tuđe cipele. Mogućnost da koji puta odemo iz naše pozicije i razmišljamo što je tom drugom važno, kako se taj drugi osjeća, o čemu on razmišlja. Na taj način širimo svoju sliku svijeta i bolje razumijemo druge. Naravno, to nikako ne znači da ćemo zaboraviti sebe.
U mnogim člancima koje sam napisala spominjem balans i kako je on važan. Naravno to ću učiniti i sada: po mom mišljenju uspješna je veza divno izbalansirana po pitanju zadovoljavanja svojih i tuđih potreba.
Za sve stručnjake koji rade s ljudima i koji su u prilici
utjecati na kvalitetu tuđih života pripremili smo NLP trening “Primjena NLP-a u
terapijskom i savjetodavnom radu“. Trening počinje 18. Listopada.
Za sve informacije slobodno se javite na jelena@centarproventus.hr
ili 091 520 0005
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
NLP trener, psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
Ordinacija.hr
