Prof. dr. sc. Smiljana Leinert-Novosel: Zašto vjerujemo članovima Kriznog stožera

Nacionalni stozer civilne zastite

Kako priznata i poznata stručnjakinja za komunikologiju komentira ponašanje članova Kriznog stožera?

Većini je poznato da je dobra komunikacija jedan od ključnih preduvjeta uspjeha na svim životnim područjima – u obitelji, suživotu sa susjedima, za održavanje prijateljstava; u poslovnom svijetu, pogotovo onom segmentu koji podrazumijeva suranju s ljudima diljem svijeta; u političkom djelovanju, obrazovanju, zdravstvu...

Onaj tko je uspješniji komunikator lakše uspostavlja dobre odnose među ljudima i  ostvaruje željene ciljeve.

U kriznim vremenima, međutim,dobro se podsjetiti izreke koja kaže „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!“ Nove, složene okolnosti zahtjevaju pored uobičajenih vještina, višu razinu komunikacijske kompetencije – primaran zadatak u takvim okolnostima je pružiti sigurnost, „otvoriti“ se prema drugima, razumjeti ih, pokazati da znaš u kojem smjer treba ići.

U stvari, radi se o kombinaciji autoriteta utemeljenog na znanju i odgovarajuće komunikacije koja primateljima poručuje – ne brinite, normalno je da ste uplašeni i da vas puno toga zanima, da ste nestrpljivi (prihvaćanje), ali mi to možemo riješiti ako podržimo pravi način (pozitivna perspektiva,  poziv na suradnju, zajedništvo).Istodobno, i sami komunikatori želeći se približiti građanima priznaju da i sami imaju nedoumica, da nitko o virusu ne zna sve, ali nude način koji znanost poznaje u koji i sami, dakako, vjeruju.

Time čine ono najvažnije u takvim okolnostima – postaju osobe kojima se vjeruje i koje kroz svoje poruke imaju utjecaj na ponašanje ljudi.

Istina, ima pojedinaca koje plaši svaka komunikacija koja poziva na pridržavanje uputa jer su izrazito osjetljivi na „vlast nad vlastitim životom“ te radije posižu za alternativnim informacijama i grupama podrške. I to može biti samo refleks njihovog straha koji oni rješavaju na drugačiji način.

Samo hrabro! Nije smisao života izbjegavati padove već naučiti se dizati

Nova lica, nove zvijezde

Krizna vremena često u prvi plan izbace ljude koje javnost ranije nije poznavala. Stručnjaci, liječnici, pripadaju profesiji koja podrazumijeva osvještenost brige za odgovarajuću komunikaciju; teško je profesoru priopćiti studentu da nije zadovoljio na ispitu a kamoli reći nekome ozbiljnu informaciju o njegovom zdravstvenom stanju ili zdravlju nekoga njemu bliskog; motivirati nekoga za lječenje također pretpostavlja umijeće uvjeravanja...

Dakle, znanje, brzina donošenja odluka uz dobru komunikaciju mogu pojedine predstavnike ove profesije brzo „pretvoriti“ u „zvijezde“! Članovi Kriznog stožera na nacionalnoj razini, postali su upravo to iako to vjerojatno uopće nisu željeli.

Imidž profesorice Alemka Markotić govori o stručnoj osobi kojoj se može vjerovati – staloženost, odmjerenost, želja da se pruže informacije bez tragova senzacionalizma, da se razumije zabrinutost ljudi, da se u krizi bude „partner“, ali i ono najzahtjevnije - da se motivira ljude na reduciranje svakodnevnih navika; njena je neverbalna komunikacija usklađena s onime što govori, dakle, odmjerena, minimalistička – rijetki su trenuci relaksacije na njenom licu.

Zašto nam je tako lako tražiti pogreške i osuđivati, a teško razumjeti?

Profesor Vili Beroš u „našim očima“ zrači sigurnošću, snagom, uvjeren u ono što govori i radi; ozbiljnost, gotovo odsutnost bilo kakvih pozitivnih izraza lica govori o tome gdje se nalazimo u borbi s epidemijom i prije nego li je prezentirao podatke.Nadam se da ćemo za koji dan prepoznati opušteniji izraz lica....Na pravom mjestu u trenucima krize.

Primarijus Capak i njegova kolegica Grba-Bujević doimaju se kao dobri organizatori, snalažljivi uz poneki „propust“ – on u situaciji kad je zanemario da u krizi svaka nepreciznost ili nedosljednost u porukama šalju zbunjujuće poruke a kolegica kad je pojačano, iako razumljivo, pokazala suviše emocija.

Imidž dr.sc. Davora Božinovića koji ne pripada medicinskoj struci, prepoznajemo po izrazitoj izloženosti u javnosti, spremnosti na komuniciranje s predstavnicima medija,  staloženosti, kontroli situacije i organizaciji „života s koronom“; nedovoljna mimika lica i monotona verbalna obraćanja koja često nose nova ograničenja, govore o stupnju „složenosti“ situacije više no što bi on sam želio, ali ne postižu jače „otvaranje“ prema ljudima...  

Autor: Prof. dr. sc. Smiljana Leinert-Novosel

Foto: Pixsell

 Prati nas na Viber Public Chatu!