Debelo crijevo je organ dužine oko jedan i pol metar s važnom funkcijom: oduzimanje vode i elektrolita iz tekućeg sadržaja koji dolazi iz tankog crijeva, stvaranje formirane stolice i njeno privremeno zadržavanje.
U debelom crijevu živi nekoliko stotina vrsta bakterija koje fermentacijom razgrađuju neke neprobavljene tvari stvarajući sebi hranu, koju koriste i površinske stanice sluznice debelog crijeva.
Nekoliko je anatomskih dijelova debelog crijeva: cekum je segment koji se nalazi uz mjesto pripoja tankog crijeva, na njega se nastavlja uzlazno, potom poprečno i silazno debelo crijevo. Završni dijelovi zovu se sigma i rektum. Stolica prolazi cijeli taj put i izlazi kroz anus, objašnjava prof. dr. sc. Milorad Opačić, specijalist internist, gastroenterolog i hepatolog u zagrebačkoj Poliklinici Amruševa.
Rak debelog crijeva je bolest čija učestalost raste, posebno u razvijenim zemljama. Četvrti je po pojavnosti među zloćudnim tumorima i treći uzrok smrti oboljelih od raka. Rano otkrivanje bolesti povećava izglede za izliječenje, pa je tako smrtnost od te bolesti u postupnom padu posljednjih dvadesetak godina, najviše zahvaljujući ranom otkrivanju.
“Petogodišnje preživljenje ovisi o proširenosti bolesti, pa je kod bolesti ograničene na crijevo odličnih 90%. U bolesnika u kojih se bolest proširila i na lokalne limfne čvorove petogodišnje preživljenje je 71%, a kod bolesti proširene na druge organe preživljenje je 13%.
Statistiku, naravno, treba tumačiti s oprezom jer npr. i kod bolesnika s bolesti proširenom u jetru, ako se radi o malom broju metastaza, one se mogu kirurški odstraniti, čime se značajno povećavaju šanse za dulji život i izlječenje”, kaže primarijus Opačić.
Rak debelog crijeva obično započinje kao polip, dobroćudni tumor sluznice debelog crijeva koji kroz vrijeme, mjesecima i godinama, polagano raste.
U određenom trenutku dobroćudni polip može se pretvoriti u jednom svom dijelu u zloćudni, postupno urastati u stijenku debelog crijeva, probiti je te se limfnim i krvnim žilama proširiti u druge udaljene organe.
Faktori rizika
Nekoliko je faktora koji povećavaju rizik za nastanak raka debelog crijeva: viša životna dob, prethodna pojava te bolesti u obitelji, prevelika tjelesna težina i nedostatak tjelesne aktivnosti, konzumacija puno crvenog mesa, pušenje i neka rijetka genetski uvjetovana stanja u pojedinih ljudi i obitelji.
Bolest u ranoj fazi ne izaziva simptome, no kasnije ih se može javiti više: krv u stolici, promjena u ritmu pražnjenja crijeva, učestali proljevi ili zatvor, smanjenje promjera stolice, nelagoda i bolovi u trbuhu, nadutost i grčevi, neobjašnjiv gubitak na težini, neobjašnjiva slabokrvnost uzrokovana nedostatkom željeza.
Preventivni pregledi osiguravaju rano otkrivanje bolesti i preporučuju se svima starijima od pedeset godina. Kolonoskopija je optimalna pretraga jer omogućuje kvalitetan prikaz sluznice debelog crijeva cijelom dužinom, te odstranjenje polipa već tijekom pregleda.
Dijagnostika
- Kompjuterizirana kolografija je metoda koja ima nešto manju osjetljivost i kojom se nerijetko ne prikažu manje polipoidne promjene, no alternativa je za one kojima se ne može učiniti kolonoskopija.
- Irigografija je klasična rendgenska metoda pri kojoj se debelo crijevo puni kontrastom, a danas se sve manje primjenjuje zbog slabije osjetljivosti.
- Krv u stolici ne mora uvijek biti vidljiva pa se test na krv u stolici koristi kao jednostavna metoda probira. U slučaju pozitivnog testa svakom se pacijentu savjetuje kolonoskopski pregled. Nažalost, taj test sam po sebi nije dovoljan, jer negativan nalaz ne isključuje mogućnost prisutnosti polipa ili tumora.
“U bolesnika s novootkrivenim rakom debelog crijeva nužna je dopunska dijagnostika radi procjene proširenosti bolesti. Proširenost se u konačnici izražava stupnjevanjem u četiri osnovna stadija s nekoliko podgrupa koje ga pobliže definiraju, spomenimo samo osnovne: prvi i drugi podrazumijevaju različite dubine prodora tumora u stijenci crijeva, treći stadij znači da je zahvatio i nekoliko lokalnih limfnih čvorova, a četvrti da se proširio i na druge organe”, kaže prof. dr. sc. Milorad Opačić.
Liječenje
“Ako je bolest lokalizirana na crijevo obično je dostatno kirurško odstranjenje do zdravog tkiva sa spajanjem zdravih dijelova crijeva, pri čemu se odstranjuju i lokalni limfni čvorovi. U bolesnika u kojih se dokaže progresija bolesti na limfne čvorove i okolne strukture, nakon kirurškog liječenja provodi se kemoterapija. U nekih bolesnika s lokalno uznapredovalom bolesti kemoterapija prethodi kirurškom liječenju, da bi se smanjila veličina tumora i omogućilo kirurško liječenje. Udaljene promjene u jetri mogu se kirurški odstraniti, ili liječiti ablacijom, uvođenjem specijalnih termalnih sondi u metastaze koje se time uništavaju.
Rak jetre – simptomi, dijagnostika i liječenje
U novije vrijeme, u nekih se bolesnika s uznapredovalom bolešću uz kemoterapiju primjenjuje terapija usmjerena na uništenje tumorskih krvnih žila s nekoliko različitih lijekova, od kojih je jedan bevacizumab. Neki lijekovi djeluju na epidermalni faktor rasta i time usporavaju tumorski rast. Predstavnik te grupe lijekova je cetuksimab. Odluku o načinu liječenja uznapredovale bolesti i odabiru kemoterapijskih protokola donosi onkološki tim. U neizlječivih bolesnika primjenjuju se simptomatske mjere koje olakšavaju život u terminalnoj fazi bolesti.”
Primarijus Opačić ističe važnost preventivnih pregleda kod svih starijih od pedeset godina: pregled na krv u stolici svake godine i kolonoskopiju svakih pet godina. Oni koji su imali rak debelog crijeva u obitelji te nasljedne genetske bolesti koje povećavaju rizik, na pregled trebaju otići i ranije.
Rezultati nekih studija ukazuju na mogućnost smanjenja rizika od razvoja raka debelog crijeva dugotrajnim uzimanjem aspirina i prehranom bogatom voćem i povrćem.
Rak gušterače češći u muškaraca i osoba čija prehrana obiluje masnoćama
I.V.
Foto: Shutterstock
