Zloćudni tumori mokraćnog mjehura

mjehur, shutterstock

Karcinom mokraćnog mjehura je najčešći tumor mokraćnih organa. Najvažnije je pronaći bolest u početnoj fazi jer tada je moguće izlječenje.

Pojavljivanje karcinoma iznosi 2- 8 na 100 000 muškaraca i 1-2,5 na 100 000 žena godišnje. Kod osoba starijih od 40 godina njihova učestalost iznosi 20 na 100 000 godišnje.

Prosječna starost bolesnika u vrijeme dijagnoze je oko 65 godina, i javljaju se u svakoj dobi. Oni su 2-3 puta češći kod muškaraca nego kod žena, i iznose dva posto kod ukupnog broja tumora. Kod muškaraca dolaze po učestalosti na četvrto mjesto i to poslije karcinoma prostate, pluća i tumora debelog crijeva.

Zloćudni tumori mokraćnog mjehura dijele se na: epitelne (tranziciocelularni na njih otpada 90 posto ukupnog broja, 10 posto čine planocelularni, adenokracinomi,nediferencirani), mezenimalne (sarkomi), sekundarni (metastaze iz prostate, maternice, crijeva te melanomi).

Najčešći uzroci nastanka karcinoma mokraćnog mjehura

Za nastanak karcinoma imaju važan utjecaj faktori rizika kao i genetska predispozicija.

Od faktora rizika najvažnije je pušenje. Smatra se da je 30-40 posto svih karcinoma mokraćnog mjehura u direktnoj vez s pušenjem. U dimu cigarete nađeno je preko 50 štetnih spojeva koji potiču stvaranja tumora, a najvažniji su amini i katran. Aminima su izloženi i radnici koji rade u tekstilnoj industriji, industriji gumenih proizvoda, asfalta i boja.

Tumor se može razviti kod ljudi koji uzimaju dulje vrijeme i veće doze lijekova kao što su fenacetin, aspirin, ciklofosfamid. Neki radovi ukazuju i na štetnost umjetnih zaslađivača /saharin/. Učestale urinarne infekcije bilo bakterijama ili virusima, kao i česta zračenja mogu dovesti do pojave tumora.

Simptomatologija

Bezbolno, spontano, stalno ili povremeno krvarenje iz mokraćne cijevi najčešći je simptom karcinoma mokraćnog mjehura. Ono se javlja u 80-85 posto bolesnika. Na žalost, do početka terapije zna proći i po nekoliko mjeseci, djelom zbog bolesnikovog ne reagiranja a djelom zbog neprepoznate simptomatologije za koju se smatra da je upala mokraćnog mjehura.

Dijagnoza karcinoma mokraćnog mjehura

Za dijagnostiku tumora potrebno je učiniti laboratorijsku ili citološku/flu-citometrija sadržaj DNK gena, apsorbciona citofotometrija/pretragu urina. Uz to potrebno je učiniti ultrazvučni pregled, cistoskopski pregled/direktnim pregled kamerom/, ponekad CT, MRI ili PET CT. Nakon toga uzimaju se komadići tkiva iz mokraćnog mjehura za patohistološku dijagnostiku.

Liječenje karcinoma mokraćnog mjehura

U slučaju manjih tumora koji ne prodiru duboko u mokraćni mjehur dovoljno je endoskopski odstraniti tumor te potom sprovesti imunoterpiju/BCG-Immucyt/ ili kemoterapiju koji se stavljaju u mokraćni mjehur kroz par tjedana. Kod pacijenta kojima se tumor proširio potrebno je izvaditi cijeli mjehur s derivaciom, ili sprovesti kemo i iradijacionu terapiju.

Kada bi ugroženoj populaciji bio sustavno proveden preventivni pregled mokraće laboratorijski i citološki te UZV, efekt liječenja bi bio znatno poboljšan.

Najvažnije je pronaći bolest u početnoj fazi jer tada je moguće izlječenje.

Foto: shutterstock

Autor teksta: Mr.sc Antonio Plešnar dr. med, Spec.Urolog i Subspecijalista Urološke Onkologije

 

 Prati nas na Viber Public Chatu!