Ako prestanem pušiti, udebljat ću se! Ovo su najčešći mitovi o pušenju...

Redžepi

Nikada ne možemo navesti dovoljno razloga da naglasimo važnost prestanka pušenje, ali za nekoliko dobrih zamolili smo dr. sc. Gzima Redžepija, dr. med., internista-pulmologa (KBC Zagreb-klinika za plućne bolesti Jordanovac) i predsjednika upravnog odbora zaklade „Hrvatska kuća disanja“.

Kakva je situacija u Hrvatskoj kada je riječ o pušenju? Možemo li reći da ipak sve više ljudi pokušava prestati pušiti?

U Hrvatskoj puši gotovo svaka treća osoba odnosno oko 35% odrasle populacije, otprilike podjednako muškarci. Najviše je u pušača u dobnoj skupini od 25-44 godina starosti. Od nepušača, njih 21% je bivših pušača. U samom smo vrhu Europe po učestalosti pušenja, a neke procjene kažu da od posljedica pušenja u Hrvatskoj godišnje otprilike umre oko 14000  ljudi. Na sreću, u zadnjih nekoliko godina svijest o štetnosti pušenja raste i sve se više ljudi samostalno pokušava odviknuti. Nažalost, manji broj u tome i uspijeva i općenito govoreći, grupni programi odvikavanja su učinkovitiji. Polako idemo ka tome da pušenje zaista bude ocrnjena, ružna navika, a ne kao nekad – poželjno ponašanje.

Možete li navesti i kratko objasniti s kojim se bolestima pušači najčešće susreću?

Pušenje izaziva oko 40 različitih teških i smrtonosnih bolesti pa pušači čine 90% umrlih od raka pluća, 25% umrlih od srčanih bolesti, 75% slučajeva smrti od kronične opstruktivne bolesti pluća. Pušenje je čest uzrok neplodnosti kod oba spola, u trudnoći povećava rizik od krvarenja, pobačaja, prijevremenog porođaja i smrti novorođenčeta, a pasivno pušenje ugrožava djetetovu inteligenciju, razvoj govora i uspjeh u školi. Pušači izgledaju stariji, koža im je suha i naborana, a kosa bez sjaja.

Možete li navesti neke najučinkovitije metode/načine kako (uspješno) prestati pušiti?

Svaki pušač je osoba sa svojim specifičnim navikama pušenja, ritualima ali i emocijama koje vežu uz cigaretu pa tako ne postoji općeniti savjet. No, većina tehnika se odnosi na povećanja znanja i motivacije za prestanak i zatim korištenje svih (za tu osobu) efikasnih načina umanjivanja žudnje za cigaretom.

Također, tu su i tehnike distrakcije i naprosto učenja novih načina ponašanja i sjecanja novih navika na mjesto gdje je pušenje nekad bilo. Stoga su konkretne tehnike, na primjer, korištenje zamjenskih radnji u situacijama kad bi osoba htjela pušiti, planski osmišljeno ponašanje u društvima u kojima se puši, a koje osoba koja se odvikava ne može izbjeći, oponašanje nepušača u situacijama kad je okidač pušenja prisutan (npr. stres), konzumiranje određenih namirnica u situacijama kad je žudnja velika i sl.

Kako motivirati pušače da prestanu pušiti? 

Prije svega, kod osobe mora postojati određena količina znanja o štetnosti koja je veća od one, svakidašnje koju svi imamo. Mnoge su svjetske antipušačke kampanje pokrenute s istim ciljem, a taj je osvijestiti pušače o tome što duhanski dim čini njihovom organizmu. Nažalost, pušači uvijek nađu neko opravdanje za svoju ovisnost i ne zanimaju ih razne psihoanalize i kulturno-antropološki uvidi u same uzroke njihove ovisnosti o dimu.

Dakle, dobra edukacija o posljedicama koje nisu negdje u budućnosti nego o odgovornosti koju preuzimamo za sebe i druge kad palimo cigarete i štetimo doslovno svim sustavima u tijelu. Ta svijest se mora jačati, kako bi se ojačala motivacija. Zatim, psihološka tehnika motivacijskog intervjua koja za cilj ima osvijestiti i proraditi sve ambivalencije koje pušač ima oko prestanka pušenja.

Ako prestanemo pušiti, može li naš organizam "zaboraviti" da smo pušili?

Zaboraviti – ne sasvim, ali može se odviknuti ( sa psihološke strane), što je puno važnije. Nije cilj da potpuno izgubimo ideju o pušenju nego da nam ta ideja više nije privlačna. Ono što organizam može jest ne povezivati više neke radnje s cigaretom, pa u tom smislu jest moguće zaboraviti, tj. odviknuti se. Kad se osoba odvikne od pušenja, ideja da se ponovo zapali cigareta se naravno javlja, ali to je samo na razini ideje, ali ne i žudnje, što je dosta važno, jer tada bivši pušač potpuno vlada sobom i odlukom da ne zapali cigaretu. To je pravi postignuti cilj. Tako se ponašaju i nepušači – biraju ne zapaliti jer ih cigareta ne privlači.

Koji su najčešći mitovi vezani uz cigarete i pušenje? 

Najčešći mitovi su da ako je netko pušio godinama, nema smisla da sad prestane jer se ništa ne može popraviti (može se popraviti štošta u raznim sustavima tijela i to već u kratkom roku), da će se osoba tek razboljeti ako prestane pušiti (nikad dokazano i potpuna neistina), da cigareta opušta živce i pomaže u suočavanju sa stresom (potpuno suprotno, cigareta pobuđuje živčani sustav i čini nas nemirnijima, povisuje tlak, broj otkucaja srca, dakle, slična je samom stresu), da će se osoba po prestanku pušenja udebljati (nije uopće nužno, ali je moguće ako jednu štetnu naviku zamijenimo drugom štetnom navikom prejedanja; zato je potreba pomoć i podrška u tom procesu), da nekoliko komada cigareta dnevno i nije neka prijetnja zdravlju (znanost zna da je i jedna cigareta štetna jer se radi o tisućama štetnih kemikalija koje se udišu kroz cigaretu, kao i i nikotinu koji stvara ovisnost..).

Je li moguće prevenirati rak gušterače i koji su rani znakovi ove teške bolesti?

Razgovarala: Maja Posavec

Foto: Petar Glebov/Pixsell, Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!