Migrena: Oluja u glavi češće pogađa žene

Glavobolja, migrena, bol

Pulsirajuća bol umjerenog do jakog intenziteta, jednostrana, obostrana ili bol koja povremeno zahvaća jednu pa drugu stranu glave, praćena mučninom, povraćanjem i preosjetljivošću na svjetlo i zvukove, obilježja su specifične vrste glavobolje – migrene. Procjenjuje se kako njeni simptomi muče oko 10 posto svjetskog stanovništava.

k               dr. Goran Ivkić, spec neurolog

Može li se migrena izliječiti, a napadaji predvidjeti i ublažiti? Odgovor na ovo i brojna druga pitanja potražili smo kod dr. Gorana Ivkića, spec. neurologa iz Hrvatskog instituta za istraživanje mozga.

Što je migrena i koji su njeni osnovni simptomi?

Pojam migrena potječe od latinske riječi hemicrania, a to je pojam koji potječe još od rimskog liječnika Galena (131-201 n.e.), kojim je opisivao jednostranu glavobolju. Međutim, tipični opisi jednostrane glavobolje s povraćanjem i drugim karakterističnim simptomima migrene, postoje u spisima znatno starijih civilizacija (Sumer, Babilon, Egipat i Grčka). U najkraćim crtama, migrenska glavobolja se razlikuje od drugih po slijedećem kompleksu simptoma:

  • javlja se periodično i najčešće u jednoj polovini glave. Kada se proširi na cijelu glavu, u pravilu jače boli uvijek ona strana gdje je glavobolja započela.   
  • ponekad joj prethode određeni vidni fenomeni (aura) koji se mogu javiti u vidu "crnih rupa“ u vidnom polju, svjetlucajućih cik-cak linija i raznih drugih, više ili manje slikovitih prolaznih poremećaja vida. Aura najčešće traje do pola sata, ali može i dulje, nakon čega se razvija glavobolja.
  • glavobolja je tipično pulsirajuća, nabijajuća, a u pravilu je prati mučnina, povraćanje, osjetljivost na svjetlo (fotofobija) ili zvuk (sonofobija).
  • intenzitet migrene je vrlo često takav da je osoba potpuno radno nesposobna za vrijeme trajanja glavobolje. Izgled takvih pacijenta je također vrlo upečatljiv (podočnjaci, podbuhlo lice, bljedoća i sl.) 
  • migrena može trajati od par sati, do par dana, a najčešće završi unutar 24 sata. 
  • migrena je kompleks smetnji (sam za sebe), a ne pokazatelj neke druge neurološke bolesti. Kada nema glavobolje, takav je bolesnik između dva napadaja potpuno zdrav.

Koliki postotak žena i muškaraca osjeti, barem jednom u životu, napadaj migrenske glavobolje?

kRazličita istraživanja govore o različitim postotcima pojave migrene u populaciji. Ipak, u većini slučajeva, vidljivo je da je migrena učestalija u žena (i do 3 puta češće) nego li u muškaraca. Prema većini dosadašnjih istraživanja, učestalija pojava migrene u žena, dovodi se u vezu s utjecajem spolnih hormona (estrogena); migrena se znatno češće javlja vezano uz menstruaciju (perimenstrualno). Osim po spolu, učestalost pojave migrene ovisi i o životnoj dobi (češće u mlađih, radno aktivnih osoba), o klimatskim (i geografskim) područjima, stilu života, ishrani. Značajna je i genetska povezanost u slučaju migrene, a ona često naglašenije ide po "ženskoj liniji".

Procjenjuje se da prosječno 10 posto svjetskog stanovništava pati od migrene. Je li taj postotak točan, teško je znati jer je za dijagnozu migrene potrebno zadovoljiti precizne kriterije koje određuje (i periodično unapređuje), međunarodna znanstvena zajednica i međunarodno društvo za glavobolje (International Headache Society). Prema zadnjoj ICHD-II klasifikaciji glavobolja iz 2004. godine, migrena spada u tzv. Primarne glavobolje, tj. one koje nemaju poznat (neposredni) uzrok za svoj nastanak. U toj skupini nalaze se i tenzijska glavobolja (najčešća glavobolja uopće) i neke druge forme hemikranijskih glavobolja. U praksi se dijagnoza migrene često pogrešno koristi za razne druge forme glavobolja (naročito kada se javi povraćanje), što unosi nered, kao u epidemiološkom smislu, tako i u pogledu strategija liječenja.  

Koliki postotak stanovnika naše zemlje pati od migrena?

Za Hrvatsku se procjenjuje da se ta brojka kreće oko 15 posto, no, s obzirom na gore navedene metodološke razloge, smatram da taj postotak još uvijek nije vjerodostojan. Razlog za takvu pretpostavku je taj, što se klasificiranje glavobolja (prema striktnim međunarodnim klasifikacijskim kriterijima) u Hrvatskoj još uvijek provodi u vrlo malom postotku (to se vidi iz opisa dijagnoze na kraju svakog nalaza). Projekcije se u pravilu daju sukladno europskim i američkim pokazateljima. Pretpostavlja se da u Europi od migrene boluje najmanje 70 milijuna ljudi, a to u ekonomskom pogledu implicira ogromne ekonomske posljedice. Jednako tako se može pretpostaviti i za Hrvatsku.

Dakle, smatram da je primarni uvjet za kvalitetno epidemiološko praćenja glavobolja, pa tako i migrene, prije svega edukacija što šireg kruga liječnika (neurologa, psihijatra i liječnika opće medicine), čime će se moći kvalitetnije pristupiti dijagnosticiranju i liječenju glavobolja općenito.    

Po čemu se migrena razlikuje od drugih vrsta glavobolje?

kDa bi se migrenu razlikovalo od ostalih glavobolja, treba prije svega poznavati i detaljne karakteristike svih drugih glavobolja, a njih ima prilično mnogo. Često se radi o sličnim fenomenima, ali ih je potrebno sistematizirati prema određenim kriterijima, pa kada su ti kriteriji zadovoljeni možemo imati točnu dijagnozu. Kao što je prije spomenuto, migrena je glavobolja koja najčešće zahvaća jednu polovinu glave. Obzirom da takvih "hemikranijskih" glavobolja ima popriličan broj, potrebno je kroz detaljan intervju, od pacijenta dobiti sve detalje i kronologiju javljanja glavobolje.           

Često je za preciznu dijagnozu potrebno potrošiti i preko pola sata razgovora da bi se iskristalizirali detalji. Informacija "boli me samo jedna strane glave", ili "imam pulsirajuću glavobolju", ne znači da se sigurno radi o migreni. Vrlo često se glavobolje javljaju u kombinacijama (npr. primarne glavobolje); npr. migrena + tenzijska glavobolja, ili migrena + cervikogena glavobolja i sl.

Mogu li se napadaji predvidjeti?

Ukoliko je riječ o migreni s aurom (vidnim fenomenima koji prethode glavobolji), onda je odgovor na to pitanje sigurno pozitivan. Međutim, i u većini drugih slučajeva, prije nastupa migrene mogu se zapaziti i neke promjene u raspoloženju; razdražljivost, dekoncentracija i sl. Neposredno prije napadaja (ali i tijekom istog), može se javiti pojačano znojenje tijela ili bljedoća.

Migrena često započne ujutro, prije buđenja ili odmah nakon ustajanja, a pojačava se pri fizičkom naporu, sagibanju ili kretanju. Već ranije spomenuta perimenstrualna pojavnost je također jedan od prediktivnih čimbenika.   

Koji čimbenici mogu potaknuti migrenu?

Brojni su se čimbenici kroz povijest povezivali s migrenom ili ih se smatralo direktnim ili indirektnim provokatorima migrene. Nabrojat ću one najčešće:

  • Karakterne crte osoba (ambicioznost, temperament...)  
  • Meteorološki utjecaji (promjene tlaka zraka, nagle izmjene fronti, južina i vlažno vrijeme...) 
  • Dijetni režimi i gladovanje (sniženje razine glukoze u krvi)
  • Hormonski ciklusi (u žena)
  • Hrana (sirevi, kava, čokolada, alkoholna pića...)
  • Pušenje
  • Stres (u širem smislu, to može biti puno mogućnosti). Od poslovnih, do raznih opterećenja u privatnom životu, čestih vremenskih imperativa, neredovitog i nedovoljno kvalitetnog odmaranja.

Držim da je zadnjih 20 godina, naročito u Hrvatskoj, bilo izuzetno stresno za većinu odrasle populacije, što zbog rata i svih poratnih posljedica, što zbog značajnih promjena u društveno-socijalnim i ekonomskim odnosima koji su nastali nakon demokratskih promjena. Paralelno s time, došlo je do "eksplozije" informatizacije, telekomunikacije, pojave mobilne telefonije i interneta i intenzivnog medijskog "bombardiranja", čega do nedavno nije bilo, barem ne u takvim razmjerima.

kBrojne su znanstvene studije već ranije ustanovile da je veza stresa i primarnih glavobolja (a među njima su migrena i tenzijska glavobolja najzastupljenije), vrlo jasno izražena i da sve mjere koje idu u smjeru kontrole životnog tempa i općenito stila življenja, dovode do poboljšanja u preventivnom smislu.     

Sve gore navedeno ne treba uzimati kao striktno pravilo, budući da postoje individualne razlike, a vrlo često se ne može niti naći korelacija. 

Na koji se način u našoj zemlji liječi migrena i o čemu ovisi odabir terapije?

Naglašavam da je temelj uspješnog liječenja, precizna kvalifikacija glavobolje! Zbog toga je anamneza (razgovor s ciljanim pitanjima) ključan za definiranje tipa glavobolje: je li u pitanju neki oblik primarne glavobolje (glavobolje koje nemaju neki neposredan uzrok i poticaj za nastanak), ili je riječ o tzv. sekundarnim glavoboljama, koje imaju neki objašnjiv razlog. Tek tada, ciljano, donosi se odluka o potrebnim dijagnostičkim metodama, jer sve drugo je nepotrebno trošenje novca i vremena.

Kada je dijagnoza postavljena, smatram da je ključna edukacija pacijenta o tipu glavobolje i što su joj precipitirajući čimbenici. Ukoliko je u pitanju neki oblik primarne glavobolje, za koje se zna da ih u pravilu potiče stres ili bolje rečeno loša organizacija općih životnih (radnih) aktivnosti, vrlo je bitno s pacijentom temeljito analizirati sve potencijalne "greške“ i uputiti ga na metode kojima će se to u budućnosti korigirati ili eliminirati. U takve, "nefarmakološke“ postupke ubrajamo razne relaksacijske metode (meditacija, yoga i sl.), psihoterapiju, tehnike Biofeedbacka, akupunkturu te razne dijetetske mjere. Naglašavam da primjena akupunkture na zapadu (slično i kod nas), za sada nije dala značajnije rezultate ako se usporede s istočnjačkim izvješćima, a kao razlog smatram prije svega nedovoljno duge tretmane koji se kod nas mogu dobiti na "na recept", dok je u slučaju akupunkture u privatnim ordinacijama, ekonomski faktor glavni razlog za brzo odustajanje. Sve navedeno spada u preventivne mjere, kojima se sprječava nastanak glavobolja ili se smanjuje frekvencija njihovog nastanka. U većini slučajeva to nije dovoljno, pa je potrebna i medikamentozna terapija.

Medikamentozna terapija se načelno dijeli na:

Profilaktičku terapiju:
kojom se nastoji spriječiti nastanak migrenskih napadaja ili smanjiti učestalost njihovog javljanja
Akutnu terapiju: kojom se nastoji zaustaviti akutni migrenski napadaj ili smanjiti intenzitet boli.

kKoji će se tip terapije primijeniti ovisi o učestalosti i intenzitetu migrenskih napadaja. Za rjeđi, epizodički tip javljanja migrene, koriste se lijekovi u okviru akutne terapije, a u slučaju kroničnog, učestalijeg javljanja (preko 3 migrenska napadaja mjesečno ili ako traju dulje od 48 sati), pribjegava se profilaktičkoj terapiji. No, kriteriji se prilagođavaju individualno svakom pacijentu.   

O kojim se lijekovima radi? Inicijalno, u većini slučajeva se koriste uobičajeni komercijalni analgetici (koji se mogu dobiti i bez liječničkog recepta), a tu spadaju nesteroidni analgetici i antireumatici (NSAR), kao što su diklofenak (Voltaren), ibuprofen (Brufen, Neofen), naproksen (Nalgesin), ketoprofen (Ketonal, Knavon), indometacin i acetilsalicilna kiselina (Aspirin), ali i brojni drugi. Pravovremena primjena analgetika, (u samom začetku glavobolje) i dovoljno velika doza, u velikom broju slučajeva zaustavljaju napredovanje migrenskog napadaja. Svakako, tu napominjem i potrebu prekida svih radnih aktivnosti i odmaranje, po mogućnosti i povlačenje u mirnu, zatamnjenu prostoriju, čime će se omogućiti lijekovima da počnu djelovati. Vrlo čest razlog za slabo kupiranje boli su upravo "greške u strategiji".

Ukoliko se to ne pokaže djelotvornim, primjenjuju se tzv. tipični antimigrenski lijekovi; derivati ergota i triptani. Budući da su ergote često pratile nuspojave, triptani su se tijekom proteklih desetak godina pokazali puno kompletnijim lijekovima. Razlog više su i vrlo elegantni načini primjene (subkutalni autoinjektori, nazalni sprej-inhalatori i brzotopljive oralne pločice).

Triptani su lijekovi koji djeluju na receptore neuroprijenosnika serotonina i koriste se u akutnom liječenju migrena. Najduže se u praksi koristi sumatriptan (Sumigra), a djeluje na serotoninske (5-HT1)  receptore koji se nalaze na krvnim žilama unutar lubanje. Učinak mu je "vazokonstrikcijski", tj. sužuje krvne žile i smanjuje lučenje tzv. medijatora boli, čime direktno djeluje i na prijenos boli kroz peti moždani živac (n. trigeminus). Triptani su lijekovi koji se propisuju isključivo na liječnički recept i nije ih moguće kupovati kao većinu analgetika. Kao i većina drugih lijekova i triptani imaju svoje nuspojave, koje nisu ništa manje ili više izražene u komparaciji s drugim analgeticima. Stoga, sve dvojbe oko primjene lijekova treba razjasniti kroz razgovor s nadležnim liječnikom.  

Napominjem da je strategija liječenja glavobolja vrlo individualiziran proces, koji ponekad zahtjeva i nekoliko susreta s liječnikom opće medicine ili specijalistom, prije nego se postigne zadovoljavajuća kontrola boli. Zbog toga je iznimno važno educirati pacijenta o svim detaljima konkretne glavobolje, jer sama medikamentozna terapija nije garancija kvalitetnog liječenja.     

Je li točan podatak da se oko 60 posto osoba koje muči migrena nikada ne obrati liječniku smatrajući kako im to ionako ne bi pomoglo?

kNa to mi je pitanje nemoguće dati vjerodostojan odgovor, obzirom da se do takvih pitanja može doći jedino kroz sustav anketa s dovoljno reprezentativnim uzorkom, ali mislim da je postotak svakako blizu 50 posto. Veliki broj ljudi trpi glavobolju godinama, ne smatrajući je dovoljno ozbiljnom smetnjom. Razgovarajući s pacijentima koji mi dolaze na preglede zbog nekih drugih razloga, na ciljano pitanje o glavoboljama često dobijem pozitivan odgovor. Iskustvo iz rada s pacijentima s glavoboljama mi govori da je svaku glavobolju moguće kvalitetno kontrolirati, ali je neophodno uložiti puno truda i ustrajnosti da bi se do toga došlo. Ponavljam, nema čudotvorne tablete koja će riješiti sve ono što može biti u podlozi migrene, ali i drugih glavobolja.    

I za kraj Vas molim nekoliko savjeta čitateljima - na koji način preduhitriti napadaje i pronaći trajno olakšanje...

Glavni je savjet da se svakoj glavobolji posveti dužna pozornost, pa i onda kada je riječ o višegodišnjim umjerenim i podnošljivim tegobama. Sve što je bolno i što dugo traje, nerijetko ostavlja i neke posljedice, poglavito tu mislim i na psihu. Kronične glavobolje često dovode i do depresivnih poremećaja, čime se liječenje dodatno komplicira. Svakako treba o tome razgovarati s obiteljskim liječnikom, a ukoliko je potrebno i sa specijalistom za navedeno područje, područje glavobolja.

Porast broja glavobolja u proteklih dvadesetak godina direktno korelira sa sveopćom akceleracijom života na zemlji. Intenzitet stresogenih čimbenika je sve veći, a adaptacijski mehanizmi su nam nedovoljno razvijeni i ne uspijevaju postići nužni balans.

Sve metode koje mogu uspostaviti kvalitetnu tjelesnu i duševnu ravnotežu su dobrodošle i mogu bitno doprinijeti boljoj kontroli glavobolja.     

 

K. Ramić

 Prati nas na Viber Public Chatu!