Stručnjaci su identificirali nekoliko citokina koji su odgovorni za upalu, faktora vezanih uz njih, te kemokina čija se koncentracija poveća prije nego što nastupi reumatoidni artritis.
Njihovi
rezultati potvrđuju ako se rizik od razvijanja reumatoidnog artritisa može
predvidjeti, a progresija bolesti se čak može spriječiti.
Reumatoidni artritis je kronična upalna bolest
vezivnog tkiva, nepoznatog uzroka, koja najjače pogađa lokomotorni sustav, a često
se javlja između 25. i 50. godine. Bolesnik se ne osjeća dobro, kao da mu
nedostaje životne energije, a može se javiti pojačano znojenje, slabiji apetit
i poremećaj ritma spavanja. Zglobovi
koji su najčešće pogođeni ovom bolešću su šake, ručni zglobovi, ramena,
koljena, stopala i gležnjevi. U težim slučajevima ova bolest može dovesti i do
invalidnosti pacijenta.
Kada se bolest razvije, mnogi su citokini
prisutni i aktivni u tvrdom tkivu (ono luči tekućinu koja podmazuje naše
zglobove). Švedski su istraživači ustanovili kako se razina par citokina povisi
nekoliko godina prije nego se simptomi artritisa razviju.
Rana dijagnoza je vrlo bitna za reumatoidni
artritis, što je u pravilu teško za postići jer su početni simptomi suptilni:
jutarnja krutost zglobova ili lagana bol. Mnoge bolesti imaju zajedničke
simptome s artritisom, stoga je teško razlučiti je li posrijedi lupus,
osteoartritis ili fibromijalgija.
Bolesnici kojima se reumatoidni artritis
dijagnosticira u ranijoj fazu mogu imati aktivniji život u kasnijoj dobi jer će njihovo oštećenje
zglobova biti manje.
Stručnjaci Sveučilišne bolnice Umea su
analizirali uzorke krvi 86 osoba prije pojave simptoma reumatoidnog artritisa, od
kojih je 69-orici krv ponovo uzeta nakon nastupa ove bolesti, te su izvadili
krv 256 osoba iz kontrolne skupine.
Ustanovili
su povišene koncentracije proupalnih citokina, čimbenika povezanih s njima i kemokina,
što upućuje na to da se imunitet aktivirao prije nego što su se javili simptomi
boli u zglobovima.
“Naši
rezultati označavaju priliku za bolje predviđanje rizika razvijanja
reumatoidnog artritisa i moguće sprječavanje napredovanja bolesti”, zaključio je doktor Rantapää-Dahlqvist,
jedan od voditelja istraživanja.
K. Horvat
