Psihičke poteškoće često prate kroničnu bol

Umor, tuga, depresija, zena

U povodu Svjetskog dana zdravlja razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog psihijatrijskog društva o vezi između mentalnog zdravlja i kroničnih tjelesnih bolesti, stigmi s kojom se bolesnici susreću i temeljnim preventivnim mjerama koje svatko može poduzeti za svoje psihičko zdravlje, ali i dobrobit zajednice.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno, duševno ili psihičko zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem svaki čovjek shvaća svoj potencijal i može se nositi s normalnim životnim stresovima, raditi produktivno i plodonosno i može doprinositi svojoj zajednici. Ono je sastavni dio općeg zdravlja pojedinca, ali i zajednice.

prof. dr. Vlado Jukić

Svjetski dan mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. listopada, posvećen je povezanosti mentalnog zdravlja i kroničnih tjelesnih bolesti (dijabetesa, raka, krvožilnih bolesti, respiratornih bolesti i debljine). U javnost se javlja veća potreba za promocijom otvorene rasprave o ovim bolestima, jednako kao i ulaganje u njihovu prevenciju.

O slici mentalnog zdravlja u Hrvatskoj razgovarali smo s ravnateljem Psihijatrijske bolnice Vrapče i predsjednikom Hrvatskog psihijatrijskog društva prof. dr. Vladom Jukićem.

Jesu li poremećaji zdravlja mentalne prirode jedan od važnijih javno-zdravstvenih problema?

Jako su važni javno-zdravstveni problem, međutim, ne bih rekao da se na praktičnoj razini čina i djela njima pridaje pažnja koju zaslužuju. Mentalni poremećaji i duševne bolesti predstavljaju veliki problem, npr. depresija je već na četvrtom ili trećem mjestu, a za desetak godina će biti i na drugom mjestu od svih bolesti koje opterećuju zdravstvenu službu, a njima treba posvetiti pažnju.

U Hrvatskoj je samoubojstvo jedan od vodećih uzroka smrti: godišnje se ubije oko 1000 osoba. Zašto ne želimo razgovarati o suicidnim impulsima (je li posrijedi strah ili sram)?

Mislim da o tome govorimo, ali novinari često ne žele čuti dobre vijesti. Naime, stopa suicida pada u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj! Jedne godine je ustanovljeno da 24 osobe počine samoubojstvo na 100.000 osoba u jednoj godini, a sada je ta brojka pala na 15, što je strahovito poboljšanje. Sigurno smo tome doprinijeli svojim akcijama, ali najveći doprinos je ako dobro liječimo bolesnike jer velik je broj samoubojica koji su neliječene osobe – alkoholičari, ovisnici o drogama, oboljeli od depresije ili shizofrenije. Ako njih dobro liječimo, onda ćemo sigurno i smanjiti stopu suicida.

Kakva je slika mentalnog zdravlja u Hrvatskoj?

Teško je procijeniti jer nemamo dobrih epidemioloških istraživanja. Prije 40-ak godina je provedeno veliko istraživanje psihoza s međunarodnim odjekom koju je s Amerikancima radio Zavod za javno zdravstvo. Od tada nema pravih epidemioloških studija. O mentalnim poremećajima i bolestima možemo zaključivati posredno, iz psihijatrijskih ambulanti, odjela i bolnica, ali to su samo jednim dijelom dobri zaključci.

Međutim, možemo vidjeti da je kod nas veliki problem depresija, ali i popratni poremećaji: alkoholizam i druge ovisnosti, te posttraumatski stresni poremećaj. Gotovo 10-ak posto svih psihijatrijskih kapaciteta zauzimaju upravo osobe koje boluju od PTSP-a.

U kojoj je mjeri izražena povezanost mentalnog zdravlja i kroničnih tjelesnih bolesti?

Gotovo da je i teško zamisliti teškog kroničnog bolesnika, a da nema određenih psihičkih poteškoća. Najčešće, kronične tjelesne bolesti prati depresija, posebno kad se radi o malignim, srčanim i cerebovaskularnim bolestima, ali isto tako te bolesti prate razni anksiozni poremećaji. Sve skupa – kronična bolest, depresija, anksioznost, neizvjesna budućnost, osiromašenje, jer bolesnik ne može raditi... sve to može voditi suicidalnom ponašanju i suicidalnim idejama kao izlasku. Vrlo je važno posvetiti pažnju mentalnom zdravlju kroničnih tjelesnih bolesnika.

Što činimo po pitanju promocije i zaštite mentalnog zdravlja?

Postoji niz preventivnih aktivnosti kojih je puno više u somatskoj medicini, no u mentalnom zdravlju smo nešto "pristojniji" i manje smo agresivniji. Trebali bismo biti agresivni u promociji zdravog mentalnog života i prevenciji mentalnih bolesti. Kako su one inače stigmatizirane, gotovo da je i stigmatizirano govorenje o njihovoj prevenciji.

S druge strane, mentalno se zdravlje čuva kroz osnovne vrednote koje mi tradicionalno nosimo. Zadnjih godina mi se čini da je važnije raditi na globalnom, a ne parcijalnom planu, jer dobra obitelj će sigurno biti zaštita i prevencija mentalnih poremećaja za buduće generacije. Ako dijete odraste u dobroj obitelji, to je već rad na prevenciji.

Puno bolje je raditi na općim vrednotama nego ciljano, specifično, jer tada ostanemo na pola puta i ne znamo što ćemo učiniti. Trubimo nekome: "Ne piti, ne uzimati dogu i ne biti nasilan", a sve je to u općim vrednotama sadržano.

Znači li to da još uvijek nismo razbili predrasudu o mentalnoj bolesti za koju se drži da nije jednako ozbiljna kao somatska?

Znači i ne treba očekivati da ćemo to sasvim razbiti. Niti jedna bolest nije nikome draga, nitko ne voli bilo kakvu bol, pa i da imate bradavicu na prstu ona će vam stvarati nevolje. Nitko ne voli pokazivati tu bradavicu na svom prstu, a kamoli kada ima neku tešku bolest koja ga socijalno onesposobljava, degradira i drži u drugoj poziciji. Stigma dodatno degradira čovjeka – a mi se moramo boriti da ju smanjimo. Vjerujem da smo dosta učinili po tom pitanju. Primjerice, Psihijatrijska bolnica Vrapče nazivala se Žutom kućom, s posprdnom konotacijom stigmatizirajućeg karaktera.

No, čini mi se da se sve manje tako govori, pa je tako ona postala bolnicom u kojoj se dobiva pomoć, a tome su doprinijeli branitelji koji su se tamo došli liječiti za PTSP ili oboljeli od depresije. Danas se koketira i kaže: "Moraš biti depresivan u ova teška vremena, inače nisi intelektualac".

Pozitivni rezultati poboljšanja mentalnog zdravlja Hrvata za sobom povlače pitanje ukidanja psihijatrijskih kreveta. U kojem će se smjeru ovaj proces odvijati?

Oko 600 psihijatrijskih kreveta je u zadnjih 15 godina ukinuto. Predviđam da će ih se u sljedećih deset godina jednako toliko ukinuti, to je tendencija. Najveći broj kreveta su zauzimali oboljeli od shizofrenije. U zadnje vrijeme smo dobili pet novih lijekova za ovu bolest koji su doprinijeli manjoj stopi hospitalizacije shizofrenih bolesnika. A ako je njihov broj smanjen, neće biti potrebe za njihovim krevetima. Oboljeli od PTSP-a zauzimaju deset posto kreveta, a za deset godina oni će biti u takvom stanju da neće zauzimati toliki broj kreveta. Predlažem da se ti kreveti ne ukinu, nego prenamijene za psihogerijatriju, a jedan dio u palijativnu skrb i hospicij. Takvih kreveta će biti ne samo u bolnici Vrapče, nego i u bolnici Jankomir, Popovača, Rab, Ugljen... sve bolnice bi imale takve kapacitete na raspolaganju.

Karmen Horvat

 Prati nas na Viber Public Chatu!