Rak prostate – najčešći rak muškaraca u Europi

Muskarac, tuga, depresija, bol

Prostata je žlijezda koja je smještena ispod mjehura, a mokraćna cijev prolazi kroz nju. Iako je rak prostate jedna je od najčešćih malignih bolesti muškoga spola, rjeđe je i uzrok smrti. Od ove bolesti najčešće obolijevaju stariji muškarci, no dobna se granica ipak pomaknula za čak 10 godina, tako da su sada na udaru i četrdesete godine.

"Prostata je žlijezda koja nema nekog posebnog značenja ili funkcije. Ona daje veći dio tekućine za spermu, kroz nju prolaze završni kanali kroz koje prolazi sperma kao i mokraćna cijev", kratko nas je uputio u temu dr. Neven Kapun, spec. urologije.

Kako prepoznati simptome raka prostate?

urolog       Neven Kapun, dr. med., spec. urolog

Nažalost, rak prostate najčešće nema simptome. On se razvija tijekom godina. Kada su simptomi postojani, tada je najčešće već kasno, rak se proširio. U tom slučaju simptomi su npr. pritisak na mjehur, učestalo, isprekidano i otežano mokrenje, praćeno s krvi u urinu, akutni zastoj urina, bolovi u kostima i dr. Kako bi se rak prostate što ranije otkrio, potrebno je redovito, tj. jednom godišnje odlaziti na preglede i odrediti koliko je PSA u krvi. Dobna granica za prvo kontroliranje PSA, koja je nekada bila 50 godina, pomaknuta je na 40 godina. Posebno se preporuča pregled onima koji su imali problema s raznim upalama prostate, upalama mjehura ili onima koji u obitelji imaju nekoga tko je bolovao od te zloćudne bolesti, dakle, mogući nasljedni faktor.

Koliko je česta ova vrsta raka u muškaraca i je li velika smrtnost?

Rak prostate je najčešći rak muškaraca u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi. U Hrvatskoj je najučestaliji rak pluća, a zbog promjene načina života i rak prostate mogao bi uskoro preuzeti primat. Tokom života od ove vrste raka oboli svaki šesti muškarac. Manji dio muškaraca koji imaju stanice raka u svojoj prostati oboli od manifestne bolesti. Samo deset posto njih umrijet će od posljedica te bolesti, što znači da je danas postotak izlječenja jako velik. Rano otkrivanje donosi gotovo stopostotno izlječenje. Vrlo je važno doći što ranije. Ipak, studije pokazuju da skrining nije uvijek dobro riješenje, već na pretrage trebaju dolaziti ljudi koji imaju neke tegobe. Krvna pretraga PSA (prostata specifični antigen) je kod raka prostate povišena. No, povišenje je prisutno i kod povećane prostate i kod upale.

Kako onda zapravo posumnjati na rak prostate?

Svaki urolog trebao bi prepoznati mogućnost raka kod pregleda i uputiti pacijenta na daljnje pretrage. Normalan PSA je do 2,5. Nekada PSA može biti i jako nizak, a da je rak prostate ipak postojan, a nekada veliki PSA ne mora značiti prisutnost raka. Tako se, osim pretrage PSA obavezno radi i pregled prostate prstom. Ako je rak prisutan, prostata na opip zna biti tvrda ili neoštro ograničena od okolice. Također se radi i ultrazvuk kroz debelo crijevo, što je osnova za daljnje postupke. Ukoliko je PSA povišen, radi se biopsija, uzimaju se uzorci iz prostate koji se šalju patologu koji pod mikroskopom postavlja dijagnozu. Biopsija može biti  bolna pretraga, s određenim rijetko i težim komplikacijama pa je potrebno pametno odlučiti kada ju raditi, i po mogućnosti uz lokalnu anesteziju.

Koje su metode liječenja i imaju li posljedica u daljnjem životu?

Rak prostate kod mlađih muškaraca (do 70 god.) kod kojih je bolest ograničena na samu prostatu rješava se najčešće operativnim zahvatom. Kod starijih muškaraca češće se prostataodlučujemo za zračenje. A postoji i metoda aktivnog praćenja pacijenta. I kod tih se  pacijenta životni vijek procjenjuje na čak deset godina. U uznapredovaloj bolesti liječimo pacijenta kemijskom ili kirurškom kastracijom. Novi kemoterapeutici također daju nadu za još bolje rezultate liječenja. Nakon operacije život se često mijenja, no to ovisi i o godinama operiranog. Prije je češće dolazilo do bježanje urina, danas se ta komplikacija pojavljuje rijetko. Može se liječiti dodatnom operacijom ili lijekovima. Problem s erekcijom je češći  jer se živčani snopovi nalaze blizu prostate. Ti su živci vrlo nježni, a tijek im nije uvijek isti, pa prilikom operacije, i kod najvrsnijih kirurga, može doći do oštećenja živaca. Povratak erekcije se može postići uz pomoć tableta ili injekcija. Statistike pokazuju da od deset operiranih, dvojica imaju urednu erekciju, a veći dio njih može uspješno lijekovima riješiti problem s erekcijom.

Spomenuli ste u jednom od prethodnih pitanja kako bi načinom života ovaj rak mogao postati sve češći. Koliko i u kojoj mjeri možemo to pokušati spriječiti?

Prehrana, vanjski utjecaji, način života i drugi čimbenici uvelike utječu na razvijanje raka prostate. Dobar primjer za to su Kinezi koji su se zdravo hranili, pa tu vrstu rako gotovo nisu imali. Promjenom životnog prostora i prehrambenih navika, sada obolijevaju gotovo kao Amerikanci. Također, ova vrsta raka zabilježena je u većem broju kod crnaca, manje kod bijelaca. Svakako savjetujem pacijentima zdravu prehranu bogatu povrćem, posebno rajčicom. Zeleni čaj, selen i losos dobri su za preventivu bolesti.

Je li u Hrvatskoj svijest po ovom pitanju dobro razvijena?

Da, sve više i sve mlađi muškarci javljaju se na preglede, no nije na odmet o tome više i češće razgovarati, kao ni ponavljati da je rano otkrivanje ove vrste raka osnova uspješnog liječenja. U prilog svijesti u Hrvata po ovom pitanju govori i činjenica da sve više muškaraca ima dijagnosticiran rak prostate, što ne znači da ih ima više no prije, nego se kultura posjeta urologu znatno povećala.

Ivana Grbavac

 Prati nas na Viber Public Chatu!