Zašto danas sve više mladih ima srčane probleme?

mladi, Shutterstock 187290716

Jučer je u Zagrebu održana konferencija za medije u prostorima Zaklade “Hrvatska kuća srca”, a povodom Svjetskog dana srca, koji se u Hrvatskoj održava 26. rujna te pokretanja nacionalnog projekta “Čuvari srca” s ciljem osvješćivanja javnosti o važnostima brige za zdravlje srčanožilnog sustava, rane dijagnostike i prevencije.

Kako je i u Hrvatskoj od kardiovaskularnih bolesti prošle godine umrlo 24.112 osobe, a u svijetu one uzrokuju 17.3 milijuna smrtnih slučajeva, cilj projekta je upozoriti građane na važnost što ranijeg osvješćivanja prijemčivosti kardiovaskularnih bolesti, odnosno rane dijagnoze rizičnih čimbenika, a sve u svrhu smanjivanja rizika obolijevanja i umiranja od kardiovaskularnih bolesti.

Projekt započinje javnozdravstvenom akcijom povodom obilježavanja Svjetskog dana srca u Zagrebu, u subotu, 26. rujna, na Cvjetnom trgu, gdje će građani imati priliku besplatno od 10 - 14 sati izmjeriti krvni tlak, glukozu te tjelesni indeks. Održati će se taj dan i mnoge radionice, sportske aktivnosti, a sve će biti moguće podijeliti i na društvenim mrežama te osvojiti brojne nagrade.

Kako je danas sve više mladih kardiovaskularnih bolesnika, a nisu rijetki slučajevi da osoba u svojim dvadesetim i tridesetim godinama doživi srčani udar, o toj smo temi porazgovarali s akademikom Davorom Miličićem, predsjednikom Hrvatskog kardiološkog društva te upraviteljem Zaklade “Hrvatska kuća srca”

Zašto sve više mladih ljudi ima srčane probleme?

Srećom osobe u toj životnoj dobi srazmjerno rijetko obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, koje su ipak pretežito bolesti srednje i starije životne dobi. U podlozi tih bolesti uglavnom je ateroskleroza, a to je kronični degenerativno-upalni process koji se razvija tijekom više desetljeća do trenutka kliničke manifestacije. Pušenje, nekretanje, povišeni krvi tlak, šećerna bolest, pretilost, povišene masnoće u krvi – sve su to dobro poznati rizični čimbenici koji stoje u podlozi većine kardiovaskularnih bolesti. Ako se pak radi o osobama u dvadesetim i tridesetim godinama života, kao što ste apostrofirali, najčešće je u podlozi srčanožilnih komplikacija tzv. porodična dislipidemija – najčešća monogenska nasljedna bolest današnjice s incidencijom 1:500 novorođene djece. Ako je pak riječ o najopasnijem, homozigotnom obliku porodične dislipidemije, incidencija je srećom bitno manja i iznosi 1:1.000.000 novorođenčadi. Procjena jest da u Hrvatskoj živi oko devet tisuća djece s tom dijagnozom. Oko polovica muških hetorozigota umire od srčanog infarkta u dobi prije 50 godina, a žene nešto kasnije. Homozigoti umiru u dobi od 20-30 godina. U ovih bolesnika važna je što ranija dijagnoza, kako bi se na vrijeme primijenila primjerena terapija.

Koje su mjere prevencije?

Mjere prevencije mogu spriječiti prijevremenu pojavnost kardiovaskularnih bolesti za 80 ili više posto, te “usput” smanjiti prijevremenu pojavnost oko 40 posto zloćudnih bolesti. Mjere su krajnje jednostavne: zdrava prehrana i održavanje tzv. idealne tjelesne težine, redovita tjelovježba, nepušenje, rano prepoznavanje i liječenje arterijske hipertenzije, reguliranje povišenih razina štetnih masnoća u krvi.  Jednostavno, znanstveno provjereno, a tako daleko…

Je li točan podatak da se srčani udar događa obično u ranim jutarnjim satima?

Točno, budući da su naši organizmi pod utjecajem tzv. autonomnoga živčanog sustava: simpatikusa i parasimpatikus. Simpatikus ubrzava srčani ritam i povećava potrebu srca za kisikom te povećava žilni tonus, dok parasimpatikus čini upravo suprotno: usporava srčani rad, smanjuje potrebu miokarda za kisikom, širi krvne žile. Simpatikus i parasimpatikus imaju tzv. cirkadijani ritam, tj. simpatikus se budi u ranim jutarnjim satima, a parasimpatikus dominira predvečer i tijekom noći. Dakle, aktivacija simpatičkoga živčanoga sustava u ranim jutarnjim satima često predstavlja okidački mehanizam za nastanak srčanoga udara, naravno uglavnom u osoba s prethodno asimptomatičnom aterosklerotskom bolešću kororanih srčanih arterija.

Koja je razlika između infarkta i iznenadnog srčanog zastoja te kako se može spriječiti iznenadna srčana smrt?

Infarkt miokarda najčešći je uzrok akutnog srčanog zastoja, ali svaka bolest koja izaziva smanjeni dotok kisika u miokard ili podrazumijeva oštećenje strukture i/ili funkcije srčanoga mišića, može biti povezana s tzv. fibrilacijom odnosno treperenjem klijetki, kao najčešćim uzrokom akutnoga srčanog zastoja tj. nagle srčane smrti. Nagla srčana smrt najčešći je neposredni uzrok smrti u nas i u svijetu. U Hrvatskoj tako godišnje umire oko 9.000 osoba uslijed nagle srčane smrti, što pak znači da svakoga sata u nas netko umre naglo, zbog srčanoga zastoja.

Budući da je najčešći uzrok tomu upravo akutni infarkt srca u kojemu je moguća nagla srčana smrt od koje se u pravilu umire prije nego što stigne hitna medicinska pomoć odnosno prije primitka u bolnicu, proizlazi da su sve preventivne mjere koje sam ranije spomenuo ujedno i prevencija iznenadne srčane smrti koju najčešće uzrokuje upravo infarkt miokarda.

Može li se nakon preboljelog infarkta procijeniti rizik od nagle srčane smrti?

Nakon preboljeloga infarkta postoje metode kojima se u bolesnika može procijeniti rizik nagle srčane smrti, a njezino sprječavanje u skladu sa jasno propisanim kriterijima najčešće se osigurava ugradnjom kardioverter-defibrilatora – uređaja koji prepoznaju i dokidaju smrtonosne aritmije. Postoje i neki drugi uzroci za naglu srčanu smrt izazvanu fatalnom aritmijom, kao primjerice neke prirođene ili pak nasljedne bolesti srca. Podatak o nagloj srčanoj smrti nekoga od bližih srodnika uvijek je važan i treba nas navesti na oprez odnosno indicirati određene pretrage kako bismo u našeg bolesnika isključili ili potvrdili mogućnost nastanka smrtonosne aritmije i tada poduzeli potrebne mjere da se ona spriječi.

Postoje i stečene bolesti srca nevezane uz koronarnu aterosklerozu odnosno infarkt miokarda u kojima može doći do naglog srčanog zastoja, kao što su kardiomiopatije – primarne bolesti miokarda u kojima se mijenja struktura i funkcija srca, pa u njemu nastaju žarišta patološkog električkog izbijanja koja mogu rezultirati fibrilacijom klijetki odnosno iznenadnom srčanom smrti. Važno je takve bolesnike na vrijeme otkriti i tada im se može pomoći, bili ugradnjom tzv. kardioverter-defibrilatora, bilo izvođenjem intervencijskoga, elektrofiziološkoga zahvata koji ciljano katkada može eliminirati potencijalna žarišta takvih aritmija.

Ana Abrahamsberg

 Prati nas na Viber Public Chatu!