U mladosti je bio sportaš, bavio se plivanjem i vaterpolom i često se družio sa sportašima i svjedočio ozljedama i stradanju sportaša. Sve je to bilo i presudno za odluku o izboru ortopedskog poziva.
Prof. dr. Robert Kolundžić predsjednik je Hrvatskog ortopedskog društva i jedan od najvećih stručnjaka na području ortopedije u Hrvatskoj. Kroz razgovor sa prof. Kolundžićem smo saznali više o njegovoj profesiji, potrebnoj motivaciji i napretku u području ortopedije
1. Posljednjih se godina u ortopediji događaju razne promijene, koje su vas posebno oduševile?
Naravno, uvijek one dobre i sretne promjene u ortopedskoj sferi, a prije svih napredak u mogućnostima dijagnostike i liječenja. Velika revolucija, dogodila se u području proizvodnje implatata uz pomoć visoke tehnologije u sferi primjene i proizvodnje novih implatata gdje izdvajam 3D printanje te biotehnološka dostignuća u dijagnosticiranju, genskoj terapiji ali i u stvaranju tkiva iz matičnih stanica. Donijelo je puno dobrih novosti, i nama liječnicima, i našim pacijentima.
2. Koje okolnosti se najteže podnose u vašem poslu?
Svakako, najteže su okolnosti kad ne možeš riješiti problem, nezgodu, stanje i pomoći čovjeku. Ne možete biti hladni na činjenicu kad je čovjek pogođen nekom dijagnozom, posebice nekom težom, teško ili nikako rješivom.
3. Što vas posebno motivira?
Pozitivni učinak, uspjeh u liječenju pacijenata, je najsnažnija motivacija. Kad vratite osmijeh čovjeku na lice, kad čovjek iznova postane sretan. Snažan motivator je dobra, odgovorna suradnja stručnih ljudi i njihovih timova u spajanju resursa, iskustva i znanja. To daje rezultat i zadovoljstvo svih sudionika u složenim odnosima na putu do zdravlja a pogotovo zadovoljstvo pacijenta.
4. Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Svoj uspjeh, koji god je, ne pripisujem samo sebi. Ja sam samo načistu što želim i što mogu: želim pomoći ljudima i znam da to mogu, da to možemo. Moj najveći uspjeh je vezan za razvoj i mogućnosti onko-ortopedije u području nadomještanja dijela ljudskog tijela, što sam uspio na razini europskih razmjera. Naravno velikim uspjehom smatram i svoj udjel u razvoju struke, edukaciji mladih, programima Hrvatskog ortopedskog društva. Često govorim da mi nismo samo struka. Mi po odnosu prema ljudima, i prema našoj ulozi, imamo i nešto što je društvena, opća misija.
5. Kako provodite slobodno vrijeme?
Iskreno i nemam puno vremena, ali nađem ga, otmem ga. Ono je uvijek vezano za obitelj, aktivnosti i programe djece. Naravno za druženje s prijateljima, s knjigom …
6. Što je, prema vašem mišljenju, budućnost ortopedije?
Potrebno je stalno učiti, ne zapuštati se i razvijati se! Velikim dijelom to se može postići daljnjim razvojem visoke tehnologije, sve do odgovora i pobjede najtežih dijagnoza. Stoga, danas ne možemo ostati zatvoreni u svojoj bolnici, gradu ili zemlji, svi smo mi na svjetskoj pozornici, na istom putu prema rješenju enigme čovjekova zdravlja.
Photo: Davor Višnjić/PIXSELL
Ana Abrahamsberg