Mnogi ne znaju kolika je važna uloga laboratoriskih djelatnika, osim što su spona između pacijenta i liječnika, ključni su za rano otkrivanje bolesti jer na rezlutatima laboratorijskih pretraga temelji se 70 posto kliničkih liječničkih odluka!
Kako bismo vam što bolje približili ovu djelatnost, razgovarali smo s prof. dr. sc. Dariom Pašalić, profesoricom na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te predsjednicom Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu.
Koliko je poznata struka tj. rad magistara i specijalista medicinske biokemije i laboratorijske medicine široj javnosti?
Nažalost, njihov rad je slabo poznat široj javnosti jer građani i pacijenti ostvaruju svoj kontakt s laboratorijem ili preko svog liječnika obiteljske medicine i medicinske sestre ili laboratorijskih tehničara i prvostupnika s kojima su u kontaktu kada u laboratorij dolaze vaditi krv ili donose druge uzorke iz kojih je potrebno napraviti brojne analize.
Magistri medicinske biokemije visoko su obrazovani zdravstveni stručnjaci koji nakon završenog petogodišnjeg integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu nastavljaju svoje školovanje u vidu specijalističkog usavršavanja. Nositelji su timova te voditelji odjela u medicinsko-biokemijskim laboratorijima gdje uz njih u timu rade laboratorijski tehničari i prvostupnici medicinsko laboratorijske dijagnostike.
Cijeli tim medicinsko-biokemijskog laboratorija važan je za provedbu cjelokupnog analitičkog procesa iza kojeg stoji cijeli niz vezanih radnji kojima je cilj pravovremeno i pouzdano izdavanje nalaza.
Specijalisti i magistri medicinske biokemije i laboratorijske medicine često se zbog dužine svog nazivlja nazivaju i medicinski biokemičari, stručno predstavljaju najviši stupanj obrazovanih stručnjaka ili profesionalaca u laboratorijskoj medicini čija odgovornost je u rukovođenju laboratorijskog procesa rada kako bi odgovorno stali iza svake „brojke“ koja izlazi iz laboratorija u obliku nalaza ali i odgovornost u razvoju i napretku svoje struke, razmjenu iskustava, harmonizaciju rada laboratorija, edukaciju, istraživanje, donošenje smjernica za poboljšanje laboratorijskog procesa i cijeli niz drugih aktivnosti.
Kako biste pojasnili vaš utjecaj na rano otkrivanje određenih bolesti?
Iako je glavni cilj medicine liječiti, ideal kojem struka teži jest sprečavanje da do bolesti uopće dođe, no značajno nam koristi njeno otkrivanje u ranom stadiju, kako bi se mogla što uspješnije izliječiti. Laboratorijske pretrage mogu biti dijagnostičke s ciljem postavljanja dijagnoze bolesti, kod praćenja bolesti i terapije, ali i preventivno, sa svrhom procjene zdravstvenog stanja osobe i ranog otkrivanja bolesti dok se njeni znaci i simptomi još ne pojavljuju. Laboratorijska dijagnostika je tako vrlo važna i u sklopu drugih postupaka kao na primjer pri općem sistematskom pregledu ili različitim nacionalnim programima i projektima za prevenciju različitih bolesti. Također tu su i testovi nacionalnog probira za određene bolesti koje se provode odmah po rođenju ili različiti specijalistički pregledi gdje se vrši čitav niz laboratorijskih pretraga. Na osnovu laboratorijskih nalaza i cjelovitog kliničkog statusa od strane kliničara donosi se cjeloviti zaključak i procjena zdravstvenog stanja te donosi klinička odluka.
Zašto vađenje krvi nije strašno i zašto je jako važno?
U današnje vrijeme kada kapilarnu krv vadimo uz pomoć automatskih lanceta, a vensku krv u pomoć vrlo tankih igala i epruveta u koje pod vakumom uzorkujemo krv, strah od vađenja krvi sveden je na minimum, čak i kod djece. Ako tome pridodamo edukaciju osoblja u komunikacijskim vještinama prilikom pristupa prema pacijentu vjerujemo da će u iz dana u dan vađenje krvi predstavljati sve manji problem za svakog pacijenata. A zašto je važno?
Krv je jedna od tjelesnih tekućina na kojoj se odražavaju brojni fiziološki i patofiziološki procesi. Važno je pravilno uzorkovati krv kako bi se dobio uzorak koji je ispravan za sve testove koje je potrebno analizirati. Uzorkovanje krvi potencijalni je izvor mnogih pogrešaka, a analiza iz lošeg uzorka ne može dati dobre rezultate na bilo kojem instrumentu ili platformi. Loši rezultati mogu samo krivo usmjeriti kliničara kao i dati krive kliničke odluke. Iako se često čita i čuje podatak da se preko 70% liječničkih dijagnoza donosi temeljem laboratorijskih pretraga, iz prakse je jasno da gotovo ni jedna dijagnoza nije postavljena bez da je učinjen barem jedan, rutinski laboratorijski nalaz.
Kako sniziti temperaturu? Koje i kako lijekove koristiti, a što ni slučajno ne smijete dati djetetu
Koliko su laboratorijski nalazi točni?
Medicinsko-biokemijski laboratorij je upravo ono mjesto na kojem specijalista laboratorijske medicine kontinuirano u svom radu provodi, nadzire i dokumentira provedene mjere kontrole kvalitete, odnosno mjere i postupke koji osiguravaju točnost i kvalitetu izdanog nalaza nastojeći da se greška svede na najmanju moguću mjeru osiguravajući tako sigurnost pacijenata. A kako to postižemo? Provođenje svakodnevne unutar-laboratorijske kontrole kvalitete te sudjelovanje u obaveznim i neobaveznim vanjskim procjenama kontrole kvalitete rada laboratorija u svim fazama rada kao I za sve analize koje provodi pojedini laboratorij. Tako u sklopu Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju I laboratorijsku medicinu djeluje Hrvatski centar za vrednovanje kvalitete u laboratorijskoj medicini koji tijekom tri godišnja ciklusa svim laboratorijima u Hrvatskoj šalje uzorke, dok ti isti laboratoriji Centru vraćaju rezultate za među-laboratorijsku usporedbu. Hrvatska komora medicinskih biokemičara (HKMB) propisala je obaveznim sudjelovanje u Nacionalnom program kvalitete laboratorijskog rada kako bi temeljem rezultata mogla procijeniti i uputiti laboratorije na odgovarajuće korektivne radnje.
Astma u sezoni gripe i prehlada: Liječnik otkriva što je istina, a što mit
Ana Abrahamsberg/Ordinacija.hr
Foto: Sanjin Strukić, Pixsell
