Poslijeporođajna depresija pojavljuje se kod 19 posto novih majki

Majka dijete umor depresija postnatalna depresija shutterstock 417038137

Postpartalna ili poslijeporođajna depresija predstavlja niz promjena u psihičkom i emocionalnom stanju majke koje nastaju nakon poroda.

Kod većine majki psihičke i emocionalne promjene su blagog intenziteta i ne utječu značajnije na njihovu psihičku stabilnost i prilagodbu na ulogu majčinstva. Međutim, kod oko 19% žena ove promjene imaju značajnije psihičke posljedice, ne samo na majku i njeno mentalno zdravlje, nego i na psihički razvoj djeteta.

Blaga slika poslijeporođajne depresije, odnosno poslijeporođajne tuge obično se pojavljuje u prvim tjednima nakon poroda i prolaznog je karaktera. Majka obično pokazuje pojačanu tugu, lako se rasplače, zabrinuta je i razdražljiva.

Ako ima primjerenu emocionalnu podršku i pomoć oko djeteta majka obično vrlo brzo prođe kroz ovu «emocinalnu krizu».

Ozbiljnija slika poslijeporođajne depresije može se pojaviti odmah nakon poroda, ali i nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovaj oblik depresije prepoznaje se po izraženijim simptomima poput većih promjena u raspoloženju (od vrlo dobrog raspoloženja do duboke tuge),  problema sa spavanjem, gubitka apetita, pretjerane tuge, osjećaja krivnje, osamljenosti...  Ovi simptomi  traju dulje od dva tjedna i zahtijevaju određeni oblik stručne pomoći, bilo u vidu propisane medikamentozne terapije ili uključivanjem u psihoterapiju.

Važnost prepoznavanja simptoma i uključivanja u primjereni oblik stručne pomoći podupire i činjenica da se posljedice ovog oblika postpartalne depresije nepovoljno odražavaju na razvoj ranog odnosa između mame i djeteta, a time i na njegov kasniji psihološki razvoj.

Pokazalo se je  da djeca čije majke su imale naglašenije simptome postpartalne depresije češće razviju nesiguran i manje kvalitetan odnos sa majkom, te da se slabije razvijaju na kognitivnom planu.

Uzroci nastanka ovog poremećaja nisu sasvim jasni. Neki autori pokušavaju ga objasniti biološkim i psihološkim promjenama koje se javljaju nakon poroda, dok drugi svoja objašnjenja temelje na karakternim osobinama žene. Smatra se da su za nastanak ovih problema na određen način važna i socijalna očekivanja koja ulogu majke promatraju kao nešto što svaka žena zna sama po sebi i u kojoj ima mjesta samo za ugodne emocije. Neugodne emocije poput tuge, nesnalaženja, nepokazivanja sreće i sl. naprosto se ne očekuju.

Zašto dolazi do poslijeporođajne depresije?

Objedinjavanjem više pristupa došlo se do zaključka da su za pojavu i nastanak postpartalne depresije bitno nekoliko tema koje ujedno oslikavaju i proces njenog razvoja.

  1. Praktične životne promjene – rođenjem djeteta majka mijenja svoj dosadašnji način života, posao i ekonomska neovisnost odlaze u drugi plan, a u prvom planu je briga za dijete, kućanski poslovi i sl. Dosadašnji odnos sa partnerom također se mijenja, majka je sada više zaokupljena brigom za dijete i više se ne može posvetiti samo sebi i svom partneru.
  2. Očekivanja vezana uz majčinstvo – kao što sam predhodno spomenula, često je prisutna nepodudarnost između očekivanja vezana uz majčinstvo i onog kako ono doista izgleda.
  3. Povlačenje – ponekad žena osjeća sram i krivnju jer ne uspjeva ispuniti svoja očekivanja idealne majke, počne se osjećati neshvaćeno i neprihvaćeno što rezultira povlačenjem u sebe. Možemo reći da u takvoj situaciji žena treba pomoć i potporu drugih, ali je ne prihvaća ili čak i odbacuje.
  4. Promjene u doživljaju sebe (gubitak vlastitog ja)- odnosi se na doživljaj gubitka ili nedostatka kontakta sa sobom i udovoljavanja vlastitim potrebama. Pronalaženje vremena za sebe, osluškivanje potreba svog tijela, meditiranje i sl. mogu olakšati prolazak kroz ovu fazu.
  5. Povećana emocionalna osjetljivost i ranjivost podrazumijeva osjećaj bespomoćnosti i anksioznosti. Kod žene se javlja snažna potreba za brigom o drugima

Liječenje poslijeporođajne depresije

Tretman i terapija ove vrste problema često je otežan zbog zaokupljenosti majke brigom o djetetu, što vjerojatno dovodi i do toga da velik broj slučajeva ostane neprepoznat. Za traženje stručne pomoći važna je i potpora okoline koja ponekad ne ide u željenom smjeru jer se od majke očekuje da se zna nositi sa situacijama u kojima se nađe.

Psihoterapijska pomoć može uvelike pomoći majkama da ojačaju doživljaj sebe u svojoj novoj ulozi i da umjesto ovisnosti i bespomoćnosti izgrade osjećaj kompetentnosti i ponosa na sebe kao majku. Na žalost, vjerojatno zbog gore navedenih okolnosti, iz mog iskustva mlade majke se rijetko u ovakvim situacijama obraćaju za stručnu pomoć, osim u situacijama kada su simptomi koje imaju toliko jaki da znatnije ometaju njihovo funkcioniranje.

Kao i kod većine psihičkih problema, važan oblik prevencije je informiranje i edukacija o stvarnoj slici i zahtjevima koje majčinstvo i uloga majke doista postavlja pred ženu.

U današnje vrijeme kada žena očekuje od sebe da ima profesionalan život i da nije samo kućanica, uloga majke poprima nove zahtjeve koji na neki podrazumijevaju traženje balansa između svojih potreba i potreba vezanih uz majčinstvo, što u svakom slučaju nije niti idealan niti lagan zadatak. To je situacija koja traži od žene da bude svjesna svoje snage i kompetencije i da se na njih nauči osloniti.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!