Prim. Ljerka Eljuga otkriva "glavne krivce" koji mogu dovesti do raka

PXL 300920 30328064

Incidencija raka dojke i dalje je u porastu u cijelom svijetu, veća je u visokorazvijenim zemljama, a smatra se da je razlog stil života.

Porast se bilježi i u Hrvatskoj, ali se smrtnost u oba slučaja smanjila, a razlog je u sve kvalitetnijoj dijagnostici i našem Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, koji je započeo još 2006. godine. U tijeku je šesti ciklus nacionalnog programa, a godišnje se poziva oko 300.000 žena na preventivni pregled, a odazove ih se u prosjeku 60 posto.

Naša sugovornica, ugledna i omiljena među svojim pacijenticama, prim. mr. sc. Ljerka Eljuga, dr. med., specijalistica onkologije i radioterapije, vlasnica i ravnateljica Poliklinike „Eljuga“, otkrila je u razgovoru niz zanimljivih i važnih podataka o raku dojke.

Kako je riječ o jednoj od rijetkih stručnjakinja koja posjeduje cjelovitu edukaciju kako u području dijagnostike tumora dojke tako u primjeni suvremenih oblika liječenja žena oboljelih od raka dojke, vrijedi ih zapamtiti.

Jeste li zadovoljni odazivom žena na preventivne preglede?

Neke su županije puno bolje u odazivu pa se u njima bilježi čak 80 posto, a upravo je taj postotak cilj ovog programa ranog otkrivanja raka dojke čija je svrha smanjenje stope smrtnosti zbog otkrivanja tumora u početnoj fazi kada je on gotovo 100 posto slučajeva izlječiv. Podatak kako su u 2019. godini od posljedica raka dojke preminule “samo“ 752 osobe, dok je ta brojka prije nekoliko godina iznosila i više od 1000 slučajeva, jasno govori koliko je važno obavljati preventivne preglede, ali koliko su važni i novi lijekovi u terapiji. Dodajem da je preventivnim pregledima putem nacionalnog programa otkriveno oko 6000 novonastalih karcinoma.

Što se smatra rizičnim ponašanjem i što može biti uzrok razvoja raka dojke?

Svi mi koji živimo u razvijenijem dijelu svijeta možda mislimo da se hranimo zdravo, ali budimo iskreni – način života, količina posla, ali i omiljeni nam sjedilački način života, ne ostavljaju dovoljno vremena, a ni volje za pripremu zdravih obroka, već se poseže za brzom hranom, a nitko pritom ne razmišlja da namirnice koje naručujemo dostavom u sebi imaju jako puno skrivenih sastojaka, šećera i masti, na primjer. Osim što će takav stil života utjecati na povećanu tjelesnu težinu, važno je znati da masti koje gomilamo u tijelu su deponij štetnih tvari koje dodatno ometaju rad jetre, glavnog prerađivača štetnih tvari i otpada. Iz masti se metabolizira i hormon estrogen koji može negativno utjecati na tkivo dojke i na endometrij maternice.

Često zanemarujemo činjenicu da određena (loša) prehrana povećava rizik obolijevanja od raka. Na razvoj malignih stanica imaju velik utjecaj slobodni radikali, a sustav obrane je u antioksidansima koji štite zdravu stanicu i pomažu izlučiti štetne tvari.

Vitamini C, E i beta-karoten su jaki antioksidansi koje nalazimo u voću i povrću. Konzumacija alkohola, nedostatak tjelesne aktivnosti, duhanski dim… sve su to štetne tvari. Tjelesnom aktivnošću žena smanjuje razinu estrogena u tijelu, a isto tako se povećava djelotvornost imunološkog sustava. Neka istraživanja tvrde kako se čak 25 posto raka dojke može smanjiti redovitom tjelesnom aktivnošću.

Jesu li geni glavni „krivac“?

Genetska predispozicija je važna, ali ne utječe u tako velikom postotku, dapače, samo u 5-10 posto slučajeva igra ulogu u nastanku raka dojke. Naravno, s majčine je strane važnija predispozicija, ali nešto je manji utjecaj i s očeve strane.

Pitali smo ginekologe zašto su odlučili postati baš - ginekolozi. Evo njihovih odgovora

Radi li se o bolesti starijih?

Rak dojke nije bolest starijih, iako je najveći postotak obolijevanja između 50-e i 70-e godine života (50 posto), ali ne znači da i mlađe žene, a pritom mislim na one mlade od 30, mogu oboljeti od karcinoma dojke. Od 25-40 godine obolijeva ih oko osam posto, a isto tako se postotak smanjuje kod osoba starijih od 70 godina, ali ne smije se zaboraviti da se i u dobi iza 80. godine može pojaviti bolest.

Rak dojke se može dogoditi i muškarcima?

Karcinom dojke nije zaobišao ni muškarce, radi se o vrlo malom broju, ako se uspoređuje sa ženama. Godišnje oboli 20 do 25 muškaraca što je 1 posto. Problem je što dolazi i do veće stope smrtnosti jer muškarci misle da ne mogu oboljeti od raka dojke, a kad napipaju kvržicu ili osjete bol u dojci to će prepisati nečem prolaznom i tako se češće javljaju liječniku već u uznapredovalo stadiju bolesti. Liječenje koje se kod njih provodi jednako je kao i kod žena.

Kada valja krenuti na preventivne preglede?

Što ranije, to bolje. Rekla bih između 20. i 25. godine, ponekad i ranije ako se ima neki razlog. Nakon 30.-35. godine treba ići svake godine na ultrazvučni pregled, a ako se radi o genetskoj opterećenosti. onda je potrebno između 35. i 40 god napraviti i prvu mamografiju (i/ili magnetsku rezonanciju). Samopregled ne smije biti jedini način kontrole, treba ga obavljati jedanput mjesečno od rane mladosti da žena upozna tkivo svojih dojki i nauči kako treba izgledati normalna struktura pa će tako moći zamijetiti bilo kakvu promjenu ili kvržicu i adekvatno reagirati. Ako mlada osoba napipa bolno oteknuće u predmenstrualnoj fazi, a nakon prestanka menstruacije nestaje, obično se radi o fiziološkom stanju. Međutim, ako uočena promjena ne nestaje, svakako se treba obratiti liječniku koji će nakon kliničkog pregleda napraviti ultrazvuk.

Zašto žene svjesno preskaču preglede iako znaju da im on može spasiti život?

Zbog straha da će „nešto“ otkriti, mnoge će žene izbjegavati samopregled, ali i odlazak k liječniku na pregled. Jasno je svima da je to velik stres, ali njega treba prebroditi i otići na pregled. Kod nekoga se baš tim pregledom može spasiti život. U našem poslu je cilj da bilo kojom slikovnom metodom (UZV, mamografija…) uočimo nešto što ni mi, a ni žena ne može napipati. Često je to tumor manji od 1 centimetar, što znači da je u početnoj fazi jer je tada ishod najčešće bude potpuno izlječenje.

Može li rak dojke biti posljedica udarca u dojku?

Različite teorije postoje, ali kada bi svaki udarac bio potencijalno opasan, imali bismo puno tumora jer u životu zadobijemo dosta udaraca. Neke studije povezuju traumu s razvojem bolesti, ali često se ne može se dokazati što je prije nastalo. No, evo primjera – pacijentici je na pregled prije godinu i pol verificirana cista, zadobila je jak udarac u području prije opisane ciste koja je promijenila strukturu. Citološkom punkcijom dokazan je karcinom unutar ciste. Bi li se u toj cisti razvila zloćudna promjena, teško je definirati, ali savjetujem ženama nakon takvih trauma da se svakako jave liječniku na pregled.

Što je potrebno znati o menopauzi i hormonskom nadomjesnom liječenju (HNL)

Smatra li se da i hormonske terapije predstavljaju štetan utjecaj?

Mnoge žene informiraju se o štetnosti hormonske kontracepcije i nadomjesne hormonske terapije u menopauzi. Mišljenja su dvojaka, struka se razilazi… Ipak se smatra da postoji vrlo blagi utjecaj na povećan rizik od raka dojke kod žena koje su dugo godina koristile oralnu kontracepciju. Provedene su brojne studije o povezanosti raka dojke i hormonske nadomjesne terapije i dokazano je da dugogodišnje korištenje (više od 5 godina) utječe na porast raka dojke u tih žena.

Hoće li trenutačna pandemija uzrokovati porast broja oboljelih?

To ćemo tek vidjeli, ne možemo kalkulirati, ali što smo uočili da se zbog bolesti osoblja u ovom svima nam specifičnom razdoblju neke pretrage nisu mogle realizirati ili su odgođene. To se najčešće događalo osobama koje su trebale obaviti preventivne preglede. Naravno da su prednost imale pacijentice koje su novo dijagnosticirane ili koje su u tijeku liječenja. I zbog straha je mnogima ženama bila prilika da odgode pregled. Vjerujem da ćemo za koju godinu vidjeti je li ova situacija utjecala na povećan broj, odnosno broj malo „zapuštenijih“ karcinoma dojke.

Koje su najčešće zablude o raku dojke?

U obitelji nemam oboljelih od raka dojke, znači ja sam zaštićena. To je krivo razmišljanje jer uvijek je netko tko prvi oboli u obitelji. Muškarci misle da ne mogu dobiti rak dojke. Da rak ne boli, također je zabluda. Činjenica jest da 95 posto karcinoma ne boli, ali onih 5 posto žena ipak „nešto“ osjeti. Ako žena dobro poznaje svoje tijelo, reagira na diskretnu promjenu u dojci. Jedna se pacijentica recimo osjećala umorno godinu dana prije dijagnoze. Netko osjeti bockanje, nelagodu, zatezanje… osvijestiti je potrebno svaku promjenu. Lokalno uznapredovali karcinomi i oni čije su stanice putem limfe i krvi otputova u druge organe i stvorile presadnice sigurno će osjećati bol u određenom dijelu tijela.

Osim kvržice, koji su još simptomi raka dojke?

Ponajprije, 50 posto pacijentica dolazi zbog napipane kvržice, bolnih dojki, uvučene bradavice ili iscjetka iz bradavice. Prema promjeni koju utvrdimo, odlučujemo se za adekvatnu dijagnostičku metodu da bismo utvrdili i odbacili sumnju. Poneka upala dojke može biti simptom koji prikriva karcinom, stoga se svaka upala mora shvatiti ozbiljno. Nakon provedene antibiotske terapije molim da se pacijentica javi nakon mjesec ili dva na kontrolni pregled kako bismo bili sigurni da je uistinu bila riječ samo o upali.

Kako izgleda tijek liječenja nakon dijagnoze?

Nakon dijagnoze slijedi velik šok i stres zbog istine koja je priopćena i to svatko preboli na specifičan način. Neke pacijentice donose nalaz već utvrđenog karcinoma, ali ipak traže drugo mišljenje kako bi se dijagnoza potvrdila ili odbacila. Na žalost, u većini slučajeva se radi o karcinomu i tada slijedi kod nekoga kraći, kod nekoga dugotrajniji put liječenja. Ako se nađu početni karcinomi koji nemaju agresivne karakteristike, svi smo optimistični. Napominjem da veličina tumora nije jedino mjerilo za terapijski pristup i prognozu bolesti, već je važna biologija tumora. Neki tumori mogu biti mali i opaki, a oni većih dimenzija s boljim karakteristikama ne zahtijevaju agresivnije liječenje u smislu kemoterapije ili biološke, već samo operaciju i zračenje. Kod same dijagnostike, a koja uključuje biopsiju širokom iglom, već možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti kako će se taj tumor ponašati. Nakon uočene tvorbe u dojci odlučujemo što je najpouzdanija metoda daljnje obrade. Ako se radi o dobroćudnoj tvorbi (cisti), citopunkcija je adekvatna metoda. Ako se radi o sumnjivoj solidnoj tvorbi, potrebno je učiniti biopsiju širokom iglom, a materijal se šalje patologu. Patohistološkom dijagnozom doznajemo karakteristike tumora i tada se planira daljnje liječenje. Ako je na primjer tumor velik i proširi se u limfne čvorove, liječenje se započinje kemoterapijom da bi se tumor smanjio, nakon čega slijedi operativni zahvat.

Može li se bolest vratiti?

Obično statistički pratimo 5-godišnje preživljene. Ako uhvatimo tumor malih dimenzija, a koji ima i dobre biološke karakteristike, onda smatramo da je tu izgledno izlječenje u više od 98 posto slučajeva. Jednom kad on otputuje u regionalne limfne čvorove, stopa 5-godišnjeg preživljavanja iznosi između 70 i 80 posto. Agresivni tumori, a tu pripadaju tzv. tripl negativni tumori, imaju i veću opasnost da će brže metastazirati u udaljene organe (pluća, jetra, kosti, mozak).

Postoje li kakvi pozitivni pomaci u dijagnostici i liječenju?

U dijagnostici i terapiji dogodili su se znatni pomaci, kontinuirano se istražuju novi modaliteti liječenja tako da rak dojke i mnogi drugi karcinomi danas postaju kronične bolesti. Ipak i uz sve suportivne lijekove, pacijentima nije nimalo lako boriti se s bolešću i s nuspojavama koje izaziva određena terapija. Stoga je uz lijekove potrebna i psihološka potpora, koja nažalost u manjim sredinama često nije dostupna.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

 Prati nas na Viber Public Chatu!