Da oružje nije isključivo muška strast potvrđuje i odabir hobija liječnice Srebrenke Turčin, spec. pulmologije i dipl. kriminalistice.
Kao dr. med i diplomirani kriminalista ima određeno znanje o oružju, no početkom Domovinskog rata sa oružjem se srela iz potrebe.
“Mobilizirana sam u HV, a kao pukovnik HV-a tj. časnik za vezu – sa međunarodnim komitetom crveng križa i stranim vojskama, sudjelovala sam u oganizaciji saniteta i razmjeni zarobljenika na terenu u kriznim područjima. Bila sam na prvim crtama bojišnice, gdje sam i ranjena. U takvom je okruženju vatreno oružje, naprosto bilo potrebno. Prošla sam potrebnu specijalnu obuku. Na poslovima koje sam radila, oružje mi je davalo sigurnost i mogućnost da obranim sebe, svoju obitelj, svoju domovinu”, pojašnjava dr. Turčin.
Psiholog objašnjava zašto je dobro imati hobi i kako će na bolje promijeniti vaš život
Nakon rata nastavila se baviti borbenim streljaštvom te je postala prva žena Ranger officer u Hrvatskoj.
“Od legalnog oružja nema zla, no potrebne su vrlo stroge kontrole posjedovanja istog. Opasno je nesavjesno i nestručno rukovanje. Vrlo je važno shvatiti, da oružje nije igračka za zabavu i mora biti predmet strahopoštovanja i opreza. Posjedovanje oružja zahtjeva znanje i vještinu, sigurnost rukovanja, pa je potrebno neprestano treniranje. Kao i kod svakog sporta, trening me ispunjava samopouzdanjem, zadovoljstvom, sigurnošću, pa tako djeluje i na umanjenje stresa.” pojašnjava.
Na pitanje kako ovakav hobi pomaže zdravlju, dr. Turčin naglašava kako pogotovo pomaže jačanju samokontrole, koncentracije, strpljivosti, miru i mirnoći, kako psihičke stabilnosti, tako i fizičke. Doprinosi poboljšanju motorike i mišićne memorije. Poboljšava reflkse, pamćenje i zapažanje.
“Poznato je, da svaka umjerena fizička aktivnost pozitivno utječe na funkcioniranje mozga. Oduvijek je poznata činjenica, da kada nešto žele, ljudi nađu i vremnena, pa tako i za moje treniranje. Osim same vještine koju treba gajiti i razvijati, tu su i moji stari prijatelji, braća po oružju, uz koje sam prošla posebnu obuku, ljudi s kojima sam bila u vrijeme rata, koji su me puno naučuli i kojima sam i danas zahvalna. Naime, ta oštra obuka mi je jednom spasila život.”
Što moramo znati o borbenom streljaštvu
“Hobi ovakve vrste ne može se preporučiti nikome. U taj sport treba i puno ulagati, vremena, učenja i vježbe. Ljubitelji oružja to sami osjete. To je za smirene, strpljive i odgovorne, savjesne i uredne ljude. Kažem uredne, jer o oružju se treba i fizičko – tehnički brinuti o čemu ovisi i funkcioniranje istog. Kod nas postoji kontrola oružja, a za dozvolu za držanje i /ili nošenje potrebno je proči rigorozne liječničke preglede, u sklopu toga i psihijatra i psihologa, gdje se vrši prva trijaža. Također je potrebno polagati ispit za rukovanje vatrenim oružjem kod nadležnih tijela. Dakle postoje adekvatne institucije, koje odlučuju o tome, kome se može odobriti, držanje ili /i nošenje vatrenog oružja, a kome ne.”, zaključuje liječnica.
Odrastanje u liječničkoj obitelji: S dvije godine zakoračila u operacijsku salu i postala kirurginja
Ana Abrahamsberg
Foto: Pixsell