Možda vaša baka na selu nije previše razmišljala o svom psihičkom i mentalnom zdravlju, ali danas je svima nama jasno da je ono dio cjelokupnog zdravlja i ako je ono narušeno, teško da ćemo funkcionirati najbolje moguće.
Zbog današnjeg stila života, kada je sve ubrzano i stres je postao sastavni dio svakodnevice, tražimo načine kako si pomoći.
Sigurno ste nekada doživjeli trenutke kada je sve kako treba – pametni ste, vrijedni ste, ostvarili ste većinu ciljeva i fizički ste zdravi, ali nešto nije u redu i primjećujete da ne funkcionirate učinkovito. Velika je vjerojatnost da je karika koja nedostaje upravo psihičko (mentalno) zadovoljstvo, što opet potvrđuje koliko je važno postići potpunu ravnotežu za cjelokupno zdravlje. Psihološka struka je iznimno napredovala i danas se cijeni više nego ikad, te nudi široku lepezu mjera koje mogu pomoći pojedincu da nauči kako zaštititi svoju psihu i koje korake poduzeti da se problemi spriječe ili riješe.
I psiholozi traže pomoć psihologa
Koliko je ustvari svakome od nas potreban razgovor s osobom koja je educirana i nepristrana, otkrivaju i priče naših suradnika psihologa, koji iako su jednako educirani, kada stvari „zapnu“ potraže pomoć kolega, i svi će redom potvrditi da im to pomaže da budu bolji sebi, ali i svojim pacijentima.
Maja Vučić, prof. psihologije
“I psiholozi su ljudi koji vode svoje privatne živote u koje su uključeni naravno i svakakvi problemi. Da bismo bili čiste glave pred klijentima moramo znati i svoje probleme sami rješavati. Rad s klijentima zna biti iscrpljujuć i često se dogodi da se nađemo pred zidom jer tražimo najbrži i najbolji način kako osobi pomoći – koje metode i alate koristiti u suradnji s njima. Ponekad se problem čini trivijalnim, a nekako se pretvori u jako kompliciran slučaj i nikako da se pomaknemo s mjesta. U oba slučaja, i privatno i poslovno, meni su jako drage supervizije kolega psihologa, koje služe tome da svi sjednemo i podijelimo iskustva određenih slučajeva, gdje smo zapeli i gdje nismo sigurni, koji je najbolji pristup…
Glava koja nije uronjena u problem vidi bolje i pronalazi jednostavnija rješenja od nas samih. Sa stresnim se situacijama nosim dobro kao i vjerojatno moji kolege psihoterapeuti. Svi smo prošli dugogodišnje edukacije i sve što smo učili prvo smo morali vježbati na sebi, tako da su nam u sustav već ugrađeni te tehnike i ti alati koji nam služe za rješavanje određenih problema.
Ja sam recimo nakon potresa u Zagrebu, kako živim u centru grada, imala PTSP, koji je trajao neko vrijeme, a primjenjivala sam na sebi sve ono što bih primjenjivala na klijentima da si pomognem, a da ne spominjem koliko sam s kolegama online razgovora obavila kako bi mi bilo lakše.
Anksioznost ili depresija? Simptomi su različiti, a evo kako prepoznati razliku
Imam prijateljicu psihologinju koja meni pomaže svojim savjetima, a ja pomažem njoj. Nakon tog razgovara, koji je za mene jednako terapijski kao i kad ja s klijentom razgovaram, osjećam se naravno puno bolje.
Kod svih kompliciranih situacija koje se nalaze preda mnom uvijek si postavim pitanje; Što dalje i kako riješiti problem? Upravo si to pitanje morate postaviti i vi. Ako se radi o strahu od budućnosti, pitam se: Što je najgore što mi se može dogoditi? Tada vidim da se sve da riješiti i da ništa nije tako crno.
Još uvijek mi dolazi velik broj klijenta kada iscrpe sve mogućnosti – dolaze u strahu i nevjerici tko mu više može pomoći. Kad vide što je psihoterapija, jedan suradni odnos, gdje nauče tehnike i metode nošenja s problemima, pitaju se što nisu došli prije… To je samo jedan priča koja vas može potaknuti da nam dopustite da vam pomognemo.”
Eva Jurković, mag. psih., Sirius – Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje
“U nošenju sa stresom najviše mi pomažu svakodnevne šetnje sa psima. Svjež šumski zrak, zrake svjetla koje prodiru kroz drveće, miris gljiva, šuškanje lišća pod nogama i gledanje mojih dviju kuja kako se igraju – nema boljeg odmora za mozak od toga. Iako svaki put idemo istom rutom, svaka šetnja je drugačija. Suptilne promjene u šumi, ali i u glavi – ono su što čini svaku šetnju posebnom. U šetnjama promatram što mi se vrti kroz glavu – kakve su misli i emocije izazvane današnjim danom. Na taj način uspijem dobiti odmak od vlastitih procesa, što samu šetnju čini meditativnom, a misli i emocije nekako se „poslože“. Ponekad mi se neda otići u šetnju – primjerice, kad je loše vrijeme, kad nemam vremena ili kad sam imala posebno naporan dan. Ipak, „natjeram“ se – i na kraju se uvijek osjećam bolje i bude mi drago što sam uzela to vrijeme za sebe.
Također, u nošenju sa stresom puno mi pomaže bavljenje jogom – joga je, osim tjelovježbe, i vježba za psihu. Ostajanjem u „teškim“ pozicijama, uz smireno disanje, u jogi kroz iskustvo učimo kako ostati smiren u nelagodnim situacijama. S vremenom, um uz smireno disanje „nauči“ prihvatiti nelagodu. Primijetila sam da, zahvaljujući tome, sada spontano umirujem disanje kad sam u stresnim životnim situacijama. Smireno disanje šalje našem organizmu poruku da je sve u redu, što nam olakšava donošenje mudrih odluka u izazovnim trenucima.
Kreativno izražavanje još je jedna antistres metoda koju rado koristim. Fotografiranje, slikanje, kompilacija videa – samo su neke od potencijalnih aktivnosti kojima posežem kad se želim opustiti.
Osim što finalni produkt donosi zadovoljstvo, zadovoljstvo nalazim i u samom procesu izrade radova. Nažalost za kreativno izražavanje rjeđe nalazim vremena, no primijetila sam da sam puno bolje raspoložena kad se posvećujem takvim aktivnostima, zbog čega ih nastojim što češće uvrstiti u svoj raspored.”
Anđela Jelić, mag. psych.
“U današnje vrijeme riječ stres jedna je od vrlo često izgovorenih riječi svih dobnih skupina. Pa tako nije rijetkost čuti školarce kako kažu da su imali stresan dan, studente i odrasle kako su doživjeli neku stresnu situaciju i slično. Kao psiholog volim naglasiti kako smo mi ti koji percipiramo i etiketiramo određene sitaucije kao stresne te jedna ista situacija za dvije osobe može biti percipirana na dva različita načina, kao kada interpretiramo neku apstraktno umjetničko djelo.
Stresnom situacijom obično nazivamo onu koja je došla neočekivano, koja izaziva osjećaj neugode ili straha te se osjećamo pomalo bespomoćno i nespremno s istom suočiti.
No, ovisno o našoj percepciji i drugim elementima prema kojima procjenjujemo određeni događaj, ta situacija može izazvati pozitivne, ali i negativne posljedice. Nije rijetkost da mala razina stresa potiče produktivnost i povećava osjećaj zadovoljstva jer smo obavili ne baš lagan zadatak, ali isto tako kada je riječ o situaciji koju smo percipirali kao jedan “prijeteći” događaj vlastitoj egsistenciji može izazvati kronični stres kojeg je bitno prepoznati na vrijeme i potražiti stručnu pomoć kako se ne bi razvio u nešto veće.
Bez obzira što kao psiholog poznajem pojam stresa nešto više nego netko tko ga nije proučavao kroz svoje školovanje, nitko od nas nije cijepljen od njega. Međutim, poznavajući mehanizme i procese prema kojima reagiramo u stresnim situacijama i načine na koji se može sa „stresnom situacijom“ izaći na kraj zasigurno mi olakšava suočavanje s istom te mi pomaže u izgradnji mentalne otpornosti.
Primjerice, podizanje svijesti kako određene situacije djeluju na mene te kako ja na njih reagiram uvelike mi je pomoglo shvatiti da sam upravo ja ta koja kontrolira svoje reakcije te da u svakoj situaciji posjedujem resurse kako bih se na najbolji način suočila s određenom situacijom.
Do tih resursa koje svatko od nas posjeduje ponekad je teže doći, no iz osobnog iskustva govoreći mogu potvrditi da održavanje životnih navika zdravima uvelike pomaže u tome. Pod zdravim životnim navikama prvenstveno mislim na tri jako bitna segmenta i pokretača našeg tijela i uma, a to su: kvalitetan san, redovna i uravnotežena sezonska prehrana i tjelovježba. Ove navike je potrebno svakodnevno njegovati što automatski osnažuje našu mentanu otpornost.
Kako bi ova tri, meni jako bitna elementa, bila dio moje svakodnevnice nastojim svaki dan planirati i zapisati svoje obveze i aktivnosti. Pisanje mi uvelike pomaže kako bih se i mentalno mogla pripremiti za ono što me taj dan očekuje i kako bih učinkovito upravljala vremenom.
Uz to potrebno je biti i fleksibilan i prihvatiti i poneku prepredvidivu stvar takvom kakva je, pa čak dodati i humor i napšaliti se na svoj račun. Također, kako bih “nahranila” svoj mozak pozitivnim informacijama svaki dan nastojim pronaći vrijeme i za čitanje.
No, kada osjetim da je, primjerice, moj dnevni raspored prenatrpan, obvezno pronađem svojih 5-10 minuta za opuštanje uz kratku meditaciju i pravilno disanje kako bih opskrbila svoj mozak kisikom koji mu je potreban za dobar rad ili pak slušam glazbu mog omiljenog skladatelja i biologa, talijana dr. sc. Emiliana Tosea. Riječ je o glazbi koja je ugođena po 432 Hz, odnosno po frekvencijama stanica što omogućuje stvaranje harmonije između našeg unutarnjeg i vanjskog svijeta. Iskoristila bih priliku i preporučila svim čitateljima da u trenutcima kada osjećaju neku vrstu napetosti, tjeskobe i neraspoloženja prouzrokvane stresom poslušaju jednu od magičnih skladbi ovog skladatelja. Vjerujem da će biti još onih koji će nakon slušanja moći osobno svjedočiti ljepoti harmonije između triju dimenzija, emotivne, kognitivne i tjelesne i njezinom pozitivnom utjecaju.”
Maja Posavec, Ana Abrahamsberg
Foto: Shutterstock
