Vodeći naš virusni imunolog, prof. dr. sc. Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gdje je i voditelj Centra za proteomiku te koordinator Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva pristao je za magazin Ordinacija.hr odgovoriti na deset pitanja o tome zašto je potrebno cijepiti se protiv novog koronavirusa SARS-CoV-2 i time spriječiti njime izazvanu bolest COVID-19.
1. Moraju li se cijepiti oni koji su imali COVID-19 i preboljeli ga i zašto?
Dobro je poznato da infekcije koronavirusima često ne rezultiraju učinkovitim imunim odgovorom koji nas štiti trajno. O imunom odgovoru koji izaziva COVID-19 još uvijek nedovoljno znamo, napose ne znamo precizan odgovor na pitanje koliko dugo će trajati imunost potaknuta infekcijom. Neka recentna istraživanja ipak ohrabruju jer pokazuju da bi stečena imunost mogla trajati puno dulje nego što se mislilo. Neovisno o tome, općenito je mišljenje stručnjaka da apsolutno ima smisla cijepiti i ljude koji su preboljeli COVID-19. Budući da u prvih nekoliko mjeseci imamo protutijela potaknuta samom infekcijom i koja možda mogu umanjiti efikasnost cjepiva, preporučuje se pričekati nekoliko mjeseci da titar prirodno stvorenih antitijela nakon infekcije počne padati. Doduše, nema strogih pravila i jasnih dokaza da treba čekati tako dugo pa je moj savjet da svatko tko ima priliku za cijepljenje, a prebolio je infekciju, istu iskoristi. U ovom periodu dok nam cjepiva pristižu u vrlo malim količinama, razlog za odgodu cijepljenja onih koji su preboljeli COVID-19 svakako je i činjenica da se cjepivo stavi na raspolaganje onima koji nemaju nikakvu imunost. Sve u svemu, imamo dva razloga da odgodimo cijepljenje ljudi koji su preboljeli COVID-19.
COVID-19 kod djece i mladih – kako se ponašati i pomoći najmlađima?
2. Zbog čega je bitno cijepiti se ako već imamo stroge mjere koje sprečavaju širenje virusa?
Razloga je više – prije svega ni jedna epidemiološka mjera ne može u potpunosti spriječiti širenje virusa, barem je takvo iskustvo u ovom našem podneblju. Jedino cijepljenjem možemo doći u situaciju da steknemo solidan kolektivni imunitet i vratimo se životu na kakav smo naučili. Osim toga, ne manje važno je što prije pokrenuti gospodarstvo, škole i sve ostale aktivnosti koje su sada zatomljene zbog pandemije. Čak i da možemo mjerama potpuno ograničiti širenje virusa, još uvijek bismo potencijalno bili izloženi virusu koji bi se kad-tad vratio i sve bi došlo opet na početak.
3. Zašto je potrebno dobiti dvije doze cjepiva u točno određenom vremenskom razmaku?
Najjednostavnije rečeno je da su tako propisali proizvođači cjepiva i na temelju toga dobili odobrenje regulatornih agencija. Kliničke studije koje su nas do ovoga dovele su također provedene cijepljenjem u dvije doze, pa bi svako odmicanje od toga značilo neuvažavanje propisanih uputa. Doduše, sasvim je sigurno da jedna doza cjepiva može biti korisna i učinkovita, ali očito je da je za postizanje kvalitetnijeg odgovora i memorijske imunosti bolje dobiti i drugu dozu.
4. Kada se počinje osjećati djelovanje cjepiva, ima li učinka već nakon prve doze?
Kao što sam već odgovorio, mi stvaramo imuni odgovor već nakon prve doze cjepiva, baš kao što stvaramo imuni odgovor i nakon prve infekcije nekim patogenom. Da bi se stvorila zaštitna imunost, potrebno je oko tri tjedna iako imunološka reakcija kreće praktički odmah nakon cijepljenja.
5. Traje li imunitet koji se dobije cijepljenjem dulje od imuniteta koji se dobije nakon što se preboli COVID-19?
Koronavirusi su poznati kao ‘manipulatori’ imunološkog odgovora i po onome što znamo na temelju istraživanja srodnih koronavirusa, imunološko pamćenje ne traje toliko dugo da bi nam jamčilo doživotnu zaštitu. Razlog tomu još nije dovoljno proučen, ali se smatra da neobičan obrazac ranog imunog odgovora vođenog topivim proupalnim faktorima usmjerava imuni odgovor u ‘krivom’ pravcu. Kod cijepljenja mi u organizam unosimo samo poznati virusni antigen i imuni odgovor nakon cijepljenja morao bi biti dugotrajan i štititi nas. Doduše, virusi se stalno mijenjaju i moguće je zamisliti da će se mutacijama stvoriti neki soj ili varijanta koji će biti otporan na imuni odgovor izazvan cijepljenjem. Ali to nas isto ne treba plašiti jer sad ipak znamo puno više i vrlo brzo bismo mogli imati na raspolaganju novu verziju cjepiva.
6. Kako ćemo biti sigurni da smo nakon cjepiva doista postigli imunost?
To je dobro pitanje i jedini način da to saznamo jest da provjerimo prisustvo neutralizirajućih protutijela specifičnih za virus u našem organizmu. Takvih testova zasigurno će biti puno, kao i istraživanja na tu temu. Međutim, ne vidim potrebu za masovnim testiranjem jer, već statistički gledano, velika većina cijepljenih imat će imunost. Iznimke bi bili ljudi koji imaju neku vrst imunološke nedostatnosti, ali to je već druga tema.
7. Moramo li se nakon dobivanja dvije doze cjepiva svejedno i dalje držati mjera i zašto?
Za sada moramo, naprosto zato što još uvijek nemamo podataka hoće li imuni odgovor potaknut cjepivom dovoljno štititi našu sluznicu dišnog sustava i na taj način sprečavati infekciju. Naime, moguće je zamisliti da imunost štiti prodor virusa dublje u organizam i nastanak bolesti, ali da nedovoljno štiti sluznicu pa je stoga moguće da virus inficira cijepljenu osobu, koja sama neće imati nikakvih posljedica, ali može zaraziti druge. Ponavljam, to je u ovom momentu samo teorija i vjerujem da ćemo uskoro dobiti potpun odgovor na to pitanje. Ja osobno vjerujem da će cjepivo štititi i sluznicu našeg dišnog sustava, ali vjerovati nije isto što i znanstveno potvrditi.
8. Koliko se ljudi mora cijepiti da bismo se postupno počeli vraćati normalnom životu?
Ne usudim se prognozirati o kojem se postotku radi, ali u novije vrijeme sve više eksperata vjeruje da će nam trebati više od 70% procijepljenosti ako želimo stvarno zaustaviti epidemiju.
9. Hoćemo li se morati cijepiti svake godine kao protiv gripe?
Ova bolest nije klasična sezonska infekcija kao što je to gripa. Međutim, ako virus stvori varijante koje su manje osjetljive na imunost potaknutu cjepivom, moguće je da će biti potrebno i dodatno cijepljenje. Iskreno mislim da vjerojatnost za to postoji jer bi ovaj virus, kao i mnogi njegovi srodnici, mogao ostati endemski u nekim područjima i povremeno prodirati u obliku manjih ili većih epidemija. Nadajmo se da to ipak neće biti slučaj, ali mislim da je današnja znanost spremna za takav izazov.
10. Postoje li kronična zdravstvena stanja kod kojih se ne možemo cijepiti?
Budući da sam ja bazični imunolog i virusolog, ovo pitanje bi svakako trebalo postaviti nekom kliničkom imunologu. Postoji dosta preporuka ne samo u nas nego i u svijetu u kojima se raspravlja o tom pitanju. Primjerice, na pitanje trebaju li se cijepiti ljudi s autoimunim bolestima moj odgovor je uvijek da trebaju jer je rizik od bolesti COVID-19 puno veći od možebitne komplikacije cijepljenja te autoimune bolesti. Što se tiče ljudi koji imaju reakcije preosjetljivosti, odnosno alergije raznih naravi, tu pogotovo treba konzultirati stručnjake, a cijepljenja moraju biti provedena u prisustvu timova liječnika koji mogu intervenirati u slučaju komplikacija. Spominje se i nekoliko slučajeva anafilaktičke reakcije pa je moj savjet svima koji znaju za neke svoje alergije da se savjetuju s liječnikom, a pri cijepljenju o tome izvijeste tim koji provodi cijepljenje.
Vjerovali ili ne: Ovo su pozitivne stvari pandemije koronavirusa koje bi bilo dobro zadržati
Foto: Pixsell, Shutterstock
