Imam 21 godinu i prije par godina sam postala sam pravi hipohondar. Opterećena sam s time da samnom nešto nije u redu. Imam problema s pamćenjem i zapažanjem, za koje ne znam jesu li posljedica moga nekoncentriranog rada ili nešto ozbiljnije. Prije 2 godine sam imala problema sa srcem koje je, dok sam se jako nasmijala, znalo neugodno "poskočiti". Kada se to smirilo ,srce mi je bez razloga počelo ubrzano kucati, čak i kad bih bila smirena. Počela bih se znojiti, drhtati, i lovila bi me panika. Pila sam tablete za smirenje i prestala piti kavu. Pretrage su pokazale da su svi nalazi uredni i da mi ništa nije. Na svaki moj strah da mi je nešto, obitelj mi se smije da sam paranoična. Dodatno k tome, odkad znam za sebe bojim se biti u mračnom prostoru. Kada se nađem u mraku osjećam neizmjerni strah, gušenje, napad panike i osjećaj da ne mogu disati. Ne razumijem zbog čega taj panični strah, jer nemam nikakve traume, imala sam sretno djetinjstvo i nemam nikakvih razloga bojati se mraka. Kako prestati misliti kao hipohondar, kako se usredotočiti na važnije stvari u životu?