Podaci Svjetske zdravstvene organizacija otkrivaju da danas na globalnoj razini postoje tri vodeća uzročnika smrti, a to su kardiovaskularne bolesti, respiratorne bolesti i neonatalne bolesti.
Ipak, za najokrutnijeg ubojicu slovi ishemijski srčani udar koji je odgovoran za 16 posto svih smrtnih slučajeva u svijetu. Zanimalo nas je kakvo je stanje u našoj zemlji i koje bolesti najčešće ubijaju Hrvate. Prema riječima stručnjaka Božidara Perića, dr. med., specijalista interne medicine, čini se da po ovom pitanju ne zaostajemo puno za svjetskim trendom.
Nažalost, danas su vodeći uzrok smrti s udjelom od oko 50 posto i dalje kardiovaskularne bolesti. Primjećuje se isto tako i porast u obolijevanju pa i smrtnosti od malignih bolesti. Unatrag već više od dvije godine pojavio se i COVID, čije ćemo posljedice još vidjeti, no primijećena je visoka stopa smrtnosti od njega i kod nas i u svijetu, kod nas čak i nešto viša u usporedbi sa zapadnim zemljama. No relevantne podatke možemo očekivati tek za koju godinu temeljem statističkih izvješća Zavoda za javno zdravstvo, kada ćemo znati koliki je zapravo učinak koronavirus imao na cjelokupnu epidemiološku sliku i opće zdravstveno stanje u Hrvatskoj. Što se kardiovaskularnih bolesti tiče, tu su vodeći uzrok smrti srčani udari i moždani udari, navodi liječnik te dodaje kako su među najznačajnijim rizičnim čimbenicima za razvoj kardiovaskularnih bolesti debljina, arterijska hipertenzija, odnosno visok krvni tlak i šećerna bolest, a posebno izdvaja i dislipidemiju kao dijagnozu koja predstavlja dodatni rizik.
“Debljina danas pogađa svaku treću odraslu osobu, a čini se da će u budućnosti predstavljati veći izazov jer je primijećen rastući problem debljine kod djece i adolescenata. Tip 2 šećerne bolesti, koji čini i više od 90 posto svih oblika šećerne bolesti, zapravo sve manje zovemo staračkim dijabetesom, pogotovo zbog rapidnog porasta broja oboljelih srednje dobi. Osobno sam vidio dijete od 15 godina s tipom 2 šećerne bolesti, a primjetan je kod pacijenta bio i višak kilograma. Uvijek i iznova naglašavam da je uz sve lijekove koji su propisani nužno provoditi i primjerenu prehranu uz redovitu tjelesnu aktivnost. Tjelesna aktivnost potencira i bolje ishode liječenja bilo kojeg oblika šećerne bolesti”, ističe.
Šećerna bolest koja se ne liječi i ne drži pod kontrolom može dovesti do većih komplikacija kao što su srčani udar, moždani udar, kronična bubrežna bolest kojoj je u terminalnoj fazi nužno provođenje dijalize, velik je i rizik od sljepoće u sklopu kronične retinopatije, prerana smrtnost, veće stope invaliditeta…
Spomenuo bih da 7 posto svih troškova otpada na liječenje dijabetesa, a čak 85% troškova liječenja odnosi se na liječenje komplikacija. Puno se toga može preventivno učiniti s ciljem smanjenja stopa komplikacija proizašlih iz šećerne bolesti.
Premalo vremena za pacijenta
Primjetan je trend odlaska u privatne poliklinike po savjet liječnika, a nas je zanimalo ima li to smisla i koliki je danas izazov posvetiti svakom pacijentu dovoljno vremena.
Zbog količine posla i manjka vremena uvijek je izazov posvetiti se pacijentu, takva je situacija kod nas. Liste čekanja su duge, termin za ultrazvuk u našoj bolnici možete dobiti tek za nekoliko mjeseci, ponekad i više od toga. Što se tiče vremena koje se posvećuje pacijentu, uz postojeće uvjete, neki kolege o tome vode više računa, a neki manje, ne bih generalizirao, ali znam da velika većina kolega svoj posao radi jako dobro, a ono što pacijenti ne znaju jest da smo zatrpani i administracijom i da često ostajemo na poslu dugo, puno dulje od radnog vremena. Trend odlaska privatnicima je primjetan, netko to čini iz komoditeta, netko iz potrebe. Kako radim i u privatnoj poliklinici i na KBC-u Sestre milosrdnice, mogu reći da će moj nalaz uvijek biti isti, gdje god pacijenta primio. Razlika postoji, recimo, u tome što kad sam u ordinaciji u privatnoj poliklinici moj će mobitel biti ugašen te imam definiran vremenski okvir za rad s pacijentom. U KBC-u za kontrolne preglede po normi je predviđeno 10 minuta, za neke pacijente to je dovoljno, dok bi mi za druge ipak trebalo nešto više vremena. Uz dodatne dužnosti poput konzilijarnih pregleda, dežuranja, pokrivanja ambulanti odsutnih kolega, nije pogrešno zaključiti da je vrijeme jedna jako deficitarna kategorija, odgovara dr. Perić.
Pozitivne promjene u liječenju
Ako usporedimo životni vijek danas i, na primjer, 1900. godine, zanimljiv je podatak da je tada životni vijek bio 39 godina, a u Japanu se danas približio dobi od 90 godina.
“Dakle, tko dočeka starost, ide prema stotoj bez imalo problema. Životni vijek nedvojbeno je dulji i tu su vidljivi učinci medicine. Danas se puno manje umire zbog, primjerice, nekih infektivnih bolesti, od kojih se prije masovno umiralo, postojale su pandemije koje bi pokosile i do trećinu tadašnje populacije”, ističe sugovornik te objašnjava kako je značajan iskorak u napretku medicine i pružanja zdravstvene zaštite bilo i uvođenje obveznog cijepljenja, što je dovelo do velikog smanjenja smrtnosti od niza zaraznih bolesti među djecom, a to je ono što nas u zdravstvenoj epidemiološkoj slici svrstava čak među najrazvijenije zemlje.
Mortalitet novorođenčadi bitno je smanjen. Prije 50 i više godina bilo je normalno da žena na selu rodi petero djece od kojih na porodu umre dvoje ili troje. Danas, ako jedan porod pođe po krivu, to je odmah potencijalni sudski proces jer se javlja pitanje kako je uopće moglo nešto poći po krivu. Eto, toliko su se očekivanja i standardi promijenili. Napredak medicine, dakle, dobrim dijelom utjecao je na produljenje života, uvjeti zdravstvene skrbi su umnogome bolji, imamo bolje mogućnosti liječenja po svim pitanjima, svim specijalizacijama. Liječenje kardiovaskularnih bolesti također je itekako napredovalo pa danas, ako doživiš infarkt, to ne mora biti smrtna presuda jer se može ugraditi stent ili dva, što je prije bilo nezamislivo. Neusporedivo su bolji ishodi danas, postignut je napredak i u liječenju moždanog udara metodom mehaničke trombektomije. Ako se u kratkom roku prepoznaju simptomi, spomenutom metodom odmah se rješava problem izazvan nastalim trombom, nakon čega slijedi nekoliko dana bolničkog oporavka, a ishod liječenja je itekako reducirano oštećenje moždanog tkiva u usporedbi s klasičnim pristupima liječenja.
Iako su metode liječenja napredovale i ishodi liječenja su bolji, i dalje kardiovaskularne bolesti ostaju na prvom mjestu kada govorimo o obolijevanju i o smrtnom ishodu kako na svjetskoj razini tako i kod nas. Prema riječima doktora Perića, u odnosu na ostale zemlje EU mi smo znatno deblji, više konzumiramo alkohol i cigarete, a i manje se krećemo.
Bolesti će uvijek postojati
Na pitanje može li se dogoditi da zbog sve bržeg napretka medicine nađemo rješenje za većinu bolesti liječnik odgovara da je to teško očekivati bez obzira na napredak.
“Prekretnica u povijesti liječenja zaraznih bolesti svakako je pojava antibiotika i mogućnost takvog liječenja danas je neusporedivo bolja. Kako smo cjepivom i antibioticima iskorijenili mnoge zarazne bolesti, pojavile su se druge, o kojima do tad spoznaja nije bilo – kardiovaskularne su dobar primjer. Ali zadnjih nekoliko desetljeća sve su više prisutne i autoimune bolesti koje su predmet bavljenja više struka, a brojna stanja imaju u podlozi upravo autoimune bolesti. Uzročno, uvijek je to kombinacija genetske predispozicije i okoliša, stres, zagađenje, hrana… mnogo poznatoga i još više nepoznatoga”, otkriva dr. Perić.
Jedna od velikih nepoznanica je svakako i COVID-19 koji nas je zatekao nespremne i preokrenuo naše živote u nekoliko mjeseci. Ono čega se liječnici, pa tako i naš sugovornik, pribojavaju posljedice su ove bolesti o kojima se još uvijek ne zna sve.
U vrijeme prvog zatvaranja dosta pacijenata nije odlazilo na potrebne preglede kojima se bolest mogla otkriti na vrijeme, kada su i bolji ishodi liječenja, ali i stopa preživljavanja. Postoji bojazan da će se pogoršati epidemiološka slika po pitanju debljine, dijabetesa, izazovi koji su nas i prije pandemije mučili sada će biti još samo veći. Zapravo, zadaća je cijeloga društva da osvještava o važnosti preventivnih pregleda, od školske dobi djecu treba učiti što je pravilna prehrana, kako se brinuti o zdravlju. Mnogi kolege aktivni su po tom pitanju, svi se trudimo svoje znanje prenijeti na bilo koji način. Pandemija jenjava, dinamika posla ide prema normali, većina zaostataka je nadoknađena. Neminovno je da će doći do novih izazova s post-COVID komplikacijama, kratkoročne komplikacije već su vidljive, od plućnih embolija, poremećaja rada štitnjače, pogoršanja postojećih kroničnih bolesti, a dugoročne posljedice pokazat će tek višegodišnja istraživanja i dati neku jasniju sliku.
Odgovornost je, kaže, na svima nama, i to možda veća nego ikada, ali isto se odnosi i na liječnike te je potreban zajednički napor da bi se zdravstveno stanje pojedinca i zajednice poboljšalo.
“Pođimo od sebe i svoje odgovornosti, važno je prihvatiti uravnoteženu prehranu bez pretjeranog unosa rafiniranih ugljikohidrata, što je danas dosta popularan način prehrane, ali nikako dobar. U prosjeku se nedovoljno krećemo, jako podcjenjujemo povoljne učinke uglavnom aerobne tjelovježbe, a potrebno je samo 30-ak minuta aktivnosti u danu da bismo znatno poboljšali svoje zdravstveno stanje”, zaključuje liječnik.
Foto: Arhiva, Shutterstock
