Odgovara:

Suzana Večerić, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja

Psihički poremećaji su samo jedim manjim dijelom određeni naslijeđem dok ih većim dijelom određuju, izazivaju i oblikuju okolinski čimbenici. Utjecaja gena na pojavu psihičkih smetnji varira od jednog do drugog psihijatrijskog poremećaja; kod anksionog poremećaja utjecaj gena je vrlo mali a kod shizofrenije je veći. Također je važno što se nasljedni dio koji je u osnovi nekog psihičkog poremećaja odnosi na više pojedinačnih gena koji još nisu dostupni klinički vrijednom komercijalnom testiranju. To znači da nema mogućnosti da se testirate u laboratoriju na rizik koji nose Vaši geni za psihičko obolijevanje kao što je psihoza Vašeg brata ili depresija tete Vaše majke. Do sada se klinički uspješno ljudi testiraju za rizik obolijevanja od fenilketonurije, fragilnog X kromosoma i Huntingtonove bolesti a to su bolesti koje, među vrlo izraženim tjelesnim simptomima, imaju i psihičke manifestacije koje nemaju veze s stanjem u kojem se nalazi Vaš brat. Za Vašeg brata vi kao obitelj možete puno učiniti tako da mu pomažete pri liječenju na način da se informirate kod psihijatra koji ga liječi o tome što sve može poboljšati njegovo stanje i popraviti kvalitetu njegovog života. Redovito uzimanje lijekova, redovite kontrole kod psihijatra, individualna i grupna psihoterapija, socioterapija, grupe podrške, obiteljska terapija ili rad s obitelji su ono što može pomoći svakoj osobi oboljenoj od psihotičnog poremećaja u nekoj fazi liječenja.