Još 80-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici su primijetili da čimpanze mijenjaju ponašanje kada su bolesne
Životinje možda ne znaju napisati recept i objasniti tijek bolesti, ali su ipak medicinski stručnjaci. Proučavanjem sofisticiranih tehnika samoliječenja životinja, znanstvenici su otkrili nove načine na koje možemo poboljšati ljudsko zdravlje – od spečavanja bolesti koje prenose komarci do razvoja novih lijekova za rak.
Primjerice, čimpanza Chausiku. Michael Huffman, izvanredni profesor primatologije na Sveučilištu Kyoto u Japanu, pratio je grupu čimpanza u Tanzaniji, proučavajući njihovo ponašanje, kada je primijetio 29-godišnju ženku kako radi nešto čemu nikada nije svjedočio, piše Daily Mail.
Chausiku je izgledala i osjećala se loše. Uzela je granu s grma, ogulila koru i lišće i – nakon što ju je nekoliko sekundi žvakala – posisala je i popila sok, ispljunuvši vlaknaste dijelove.
Znanstvenicima poznata kao Vernonia amygdalina (uobičajeni naziv biljke je gorki list). Kao što naziv sugerira, prilično je nejestivo gorak i profesor Huffman nikada nije vidio čimpanze da se njime hrane. Zato mu je pala napamet nova ideja: možda Chausiku koristi biljku kao lijek?
Profesor je također svjedočio kako se Chausikua penje na stablo i gradi gnijezdo – ali ne u vrijeme kada se to obično radilo. Nakon dugog odmora, napustila je stablo i zatim prestala žvakati biljku s gorkim listovima.
Moje kolege su rekle da čimpanze ne obolijevaju, ali svi su mi znakovi počeli imati smisla. Pospremanje kreveta, provođenje vremena u njemu. Nije mogla dugo hodati a da ne zastane da se odmori. Također nije imala apetita i proizvodila je tamnu mokraću. Chausiku je očito bila bolestna, rekao je profesor Huffman.
Znate li koje je voće dobro, a koje loše za zdravlje bubrega?
Iz njihovih opažanja bilo je jasno da se Chausiku razboljela od infekcije želučanim parazitima, zatim je koristila određenu biljku kao lijek – i oporavila se unutar 20 sati.
Ali profesor Huffman trebao je dokaze kako bi uvjerio svoje kolege da Chausiku doista koristi biljku kao lijek. Bilo je to davne 1987. te se na ideju da se životinje svjesno samoliječe gledalo s određenom skepsom.
Po povratku u Japan, profesor je predao vrećicu suhih listova Vernonia amygdalina stručnjacima za biljnu kemiju Sveučilišta u Kyotu. Ekstrakcija kemikalija iz lišća otkrila je brojne seskviterpenske laktone. To je klasa kemikalija poznatih po svojoj toksičnosti i medicinskoj vrijednosti protiv parazitskih crva, ameba i bakterija – kako su stručnjaci iz Kyota izvijestili u časopisu Bioscience, Biotechnology and Biochemistry 1993. godine.
Od tada su laboratoriji u SAD-u i Maleziji otkrili da vernodalin, ekstrahiran iz gorke biljke koju je koristila Chausiku, također ima antitumorske učinke koji ga mogu učiniti snažnim lijekom protiv raka. Patent za njegovu primjenu u liječenju raka dojke dodijeljen je 2004., iako klinički lijek tek treba biti razvijen.
Put ka novim lijekovima
Prošle godine međunarodni tim znanstvenika, čije je istraživanje objavljeno u časopisu PLOS One, sugerirao je da bi nam čimpanze mogle pomoći u potrazi za novim lijekovima.
Testirali su 17 uzoraka iz 13 različitih biljnih vrsta koje su koristile ozlijeđene ili bolesne čimpanze u divljini i otkrili da gotovo 90 posto ekstrakata spečava rast bakterija. Trećina je imala protuupalna svojstva.
Tijekom proteklih 40 godina više od polovice novih antibakterijskih lijekova i 45 posto antiparazitskih lijekova koji su se pojavili na tržištu potječu od prirodnih proizvoda.
Vlasnici mačka mogli su primijetiti omiljene biljke njihovih ljubimaca, koje bi nam mogle ponuditi novo oružje u borbi protiv bolesti koje prenose komarci kao što su malarija, žuta i denga groznica. Mačke su, naime, “lude” za mačjom travom (Nepeta cataria) i srebrnom lozom (Actinidia polygama).
Na Sveučilištu Iwate u Japanu, Masao Miyazaki, profesor kemijske biologije, počeo je istraživati zašto lišće srebrne loze toliko uzbuđuje mačke. Došao je do spoznaje da jedan spoj smanjuje ubode komaraca, što se pokazalo učinkovitim i kod ljudi.
N. M.
