Nedavno objavljene analize koje je vodio Josef Smolen s Medicinskog sveučilišta u Beču (MedUni Vienna) donose nove uvide u to kako određene vrijednosti u krvi mogu utjecati na učinkovitost lijekova za reumatoidni artritis (RA).
Rezultati novog istraživanja reumatoidnog faktora kao biomarkera za odgovor na terapiju temelje se na evaluaciji velike međunarodne studije EXXELERATE, kao i na dodatnom istraživanju koje pruža dublji uvid u ulogu reumatoidnog faktora i drugih biomarkera. Ovi nalazi, objavljeni u časopisu Rheumatology, otvaraju nove mogućnosti za individualno prilagođeno planiranje terapije.
Analiza je usmjerena na reumatoidni faktor (RF), autoantitijelo prisutno u krvi mnogih osoba s RA. Visoke razine RF-a povezane su s težim tijekom bolesti i povećanom aktivnošću upale. Subanaliza studije EXXELERATE pokazala je da su pacijenti s visokim razinama RF-a (>204 IU/ml) postigli bolje kliničke rezultate kada su liječeni monoklonskim protutijelom koje cilja faktor tumorske nekroze (TNF), certolizumab pegolom (CZP), u usporedbi s onima koji su primali adalimumab (ADA).
U dodatnoj analizi, Josef Smolen potvrdio je ova opažanja i ispitao utjecaj drugih autoantitijela, uključujući protutijela na citrulinizirane proteine (ACPA). Rezultati sugeriraju da samo visoke razine RF-a uzrokuju bržu eliminaciju TNF inhibitora koji sadrže Fc fragment, poput ADA. CZP, koji ne sadrži Fc fragment, nije podložan ovom mehanizmu, što omogućuje stabilnije razine lijeka u krvi i bolje terapijske ishode.
Jedan od glavnih ciljeva istraživanja našeg odjela je razvoj boljih strategija liječenja koje su prilagođene individualnim karakteristikama svakog pacijenta, istaknuo je Daniel Aletaha, voditelj Kliničkog odjela za reumatologiju na Odjelu za internu medicinu, MedUni Vienna.
Plivanje je odlično za astmu i artritis, a sagorijeva jednako kalorija kao i trčanje
Reumatoidni artritis kronična je upalna bolest koja uzrokuje bol i oticanje zglobova, a može dovesti i do gubitka njihove funkcije. Ako se ne liječi, RA može ozbiljno narušiti kvalitetu života i uzrokovati trajna oštećenja zglobova. Terapija obuhvaća primjenu TNF inhibitora poput CZP-a i ADA-e, no njihova učinkovitost uvelike ovisi o individualnim čimbenicima. Josef Smolen zaključuje:
Naše analize pokazuju da bi reumatoidni faktor mogao biti važan biomarker u planiranju terapije, čime bi se terapijske odluke mogle bolje prilagoditi individualnim potrebama pacijenata i dugoročno poboljšati kvaliteta života.
A. H.
