Poznat i kao erizipel ili “vatra svetog Antuna”, crveni vjetar je akutna bakterijska infekcija kože koja zahtijeva hitnu reakciju. Razvija se iznenada, a njezino prepoznavanje ključno je za sprječavanje teških i po život opasnih komplikacija.
Početak crvenog vjetra često je dramatičan i može zavarati, jer prvi znakovi nisu na koži. Infekcija se nerijetko najavljuje iznenadnim i naglim skokom tjelesne temperature, koja može doseći i do 40°C, praćena intenzivnom groznicom i drhtavicom. Već 48 sati prije kožnih promjena, javljaju se opća malaksalost, glavobolja, mučnina i povraćanje. Ovi opći simptomi infekcije često se pogrešno pripisuju gripi ili virozi, što odgađa ključno vrijeme za početak liječenja i omogućuje bakteriji da se nesmetano širi.
Peckanje i svrbež
Tek nakon početne faze općih simptoma, na koži se pojavljuje karakterističan znak erizipela. Javlja se oštro ograničeno, jarko crveno i natečeno područje koje je uzdignuto iznad razine okolne zdrave kože. Zahvaćena koža postaje topla, napeta, sjajna i izrazito bolna na dodir, a pacijenti često osjećaju peckanje i svrbež. Ponekad površina kože može imati sitne udubine, nalik na narančinu koru. Iako se može pojaviti bilo gdje, najčešće pogađa potkoljenice ili lice, gdje može stvoriti karakterističan “leptirasti” osip preko obraza i korijena nosa. Za razliku od celulitisa, erizipel ima oštrije rubove i razvija se brže. U težim slučajevima mogu se pojaviti i mjehurići, pa čak i odumiranje tkiva.
Crveni vjetar je ozbiljna infekcija koja se mora liječiti antibioticima, pri čemu je penicilin lijek prvog izbora. Kod osoba preosjetljivih na penicilin, primjenjuje se eritromicin ili doksiciklin.
Iako crveni vjetar može pogoditi bilo koga, bez obzira na dob ili spol, određene skupine su pod znatno većim rizikom. To su prije svega dojenčad i starije osobe, čiji je imunološki sustav slabiji. Visokom riziku izložene su i osobe s kompromitiranim imunitetom, poput pacijenata s dijabetesom, pretilošću, alkoholizmom, HIV-om ili nefrotskim sindromom. Ulazna vrata za bakteriju, najčešće Streptococcus pyogenes, mogu biti i najmanje ozljede: posjekotine, ugrizi insekata, kirurške rane ili pukotine na koži zbog atletskog stopala. Stanja koja uzrokuju kronično oticanje, kao što su venska insuficijencija ili limfedem (oštećenje limfnog sustava), također stvaraju pogodno tlo za razvoj ove opasne infekcije.
Crveni vjetar je ozbiljna infekcija koja se mora liječiti antibioticima, pri čemu je penicilin lijek prvog izbora. Kod osoba preosjetljivih na penicilin, primjenjuje se eritromicin ili doksiciklin. Dijagnoza se uglavnom postavlja kliničkim pregledom karakterističnog osipa, a ponekad se potvrđuje laboratorijskim nalazima krvi koji pokazuju povišene upalne parametre. Ako se liječenje započne na vrijeme, simptomi se obično povlače unutar nekoliko dana do tjedan dana, iako promjene na koži mogu potrajati tjednima da se potpuno povuku, srećom bez ožiljaka. Međutim, zanemarivanje simptoma ili odgađanje liječenja može dovesti do širenja infekcije i razvoja teških komplikacija koje mogu ugroziti ne samo zdravlje, već i život pacijenta.
Dugoročne posljedice
Najopasnija posljedica neliječenog erizipela je širenje infekcije krvotokom (bakterijemija), što uzrokuje upale na udaljenim dijelovima tijela. To uključuje septički artritis (infekcija zglobova), meningitis (upala moždanih ovojnica), upalu pluća ili čak infektivni endokarditis, po život opasnu infekciju srčanih zalistaka. Na samom mjestu infekcije može doći do stvaranja apscesa (nakupina gnoja) ili gangrene. U rijetkim slučajevima, infekcija se može proširiti na dublja tkiva i izazvati nekrotizirajući fasciitis, smrtonosnu infekciju poznatu kao “bakterija koja jede meso”. Osim akutnih opasnosti, erizipel ostavlja i dugoročne posljedice. Sama infekcija može trajno oštetiti limfne žile, što dovodi do kroničnog oticanja nogu (limfedem) i stvara predispoziciju za ponavljajuće epizode bolesti.
Liječenje i prevencija ponavljanja
Osnova liječenja je primjena antibiotika, oralno ili intravenozno u težim slučajevima, obično u trajanju od 10 do 14 dana. Preporučuju se i potporne mjere: mirovanje, podizanje zahvaćenog uda, hladni oblozi i lijekovi protiv bolova. Zbog visoke stope povratka bolesti, koja se javlja kod čak 18 do 30 posto pacijenata, ključna je prevencija. To podrazumijeva pažljivu njegu kože, liječenje svih potencijalnih ulaznih mjesta za bakterije poput atletskog stopala ili ekcema, te održavanje dobre higijene stopala kod dijabetičara. Kod osoba s kroničnim oticanjem preporučuje se nošenje kompresivnih čarapa. U slučajevima čestih ponavljajućih infekcija, liječnik može propisati dugotrajnu profilaktičku terapiju niskim dozama antibiotika kako bi se spriječio povratak ove ozbiljne bolesti. ( Ordinacija.hr )
