Poremećaj iz autističnog spektra (PAS) neurološki je razvojni poremećaj koji utječe na socijalnu komunikaciju i ponašanje. Najnovija istraživanja, uključujući i ona objavljena u časopisu Nature, pokazuju da glazbene intervencije, posebice one s klasičnom glazbom, mogu donijeti značajna poboljšanja i potaknuti mjerljive promjene u mozgu.
Poremećaj iz autističnog spektra doživotno je stanje koje karakteriziraju teškoće u socijalnoj komunikaciji te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Budući da ne postoji jedinstveni lijek, obitelji traže različite bihevioralne i psihosocijalne tretmane, no znanstveni konsenzus o tome koji su najučinkovitiji još uvijek je ograničen. Upravo se u tom kontekstu glazba, a osobito klasična glazba, pokazala kao iznimno obećavajuća, jeftina i lako primjenjiva terapijska metoda. Još od prvih opisa autizma primijećene su izvanredne sposobnosti u obradi glazbe kod nekih pojedinaca, uključujući savršen sluh, poboljšano melodično pamćenje i obradu kontura, a anegdotalna izvješća roditelja i skrbnika dugo su opisivala duboke učinke koje glazba ima na djecu s PAS-om.
Glazbena intervencija
Znanstvenu potvrdu ovih zapažanja donijelo je ispitivanje provedeno u Montrealu na djeci školske dobi (6-12 godina) s autizmom. Tijekom 8 do 12 tjedana, jedna skupina djece sudjelovala je u glazbenoj terapiji, dok je kontrolna skupina imala strukturalno sličnu intervenciju bez glazbene komponente. Rezultati su bili nedvosmisleni: djeca u glazbenoj skupini pokazala su značajna poboljšanja u socijalnoj komunikaciji, posebice u područjima pragmatike, smanjenja neprimjerenih inicijacija te boljih društvenih odnosa. Osim toga, roditelji djece koja su sudjelovala u glazbenoj terapiji izvijestili su o značajnom porastu kvalitete obiteljskog života, što je ključan ishod s obzirom na visoku razinu stresa koju obitelji djece s PAS-om često doživljavaju.
Najfascinantniji dio istraživanja leži u neuroznanstvenim dokazima. Koristeći funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI) u stanju mirovanja, znanstvenici su po prvi put izravno povezali glazbenu terapiju s mjerljivim promjenama u mozgu djece s autizmom. Snimke su otkrile da je glazbena intervencija promijenila intrinzičnu moždanu povezanost. Konkretno, povećala se funkcionalna povezanost između slušnih i motoričkih regija mozga, što je ključno za senzomotoričku integraciju. Istovremeno, smanjena je prekomjerna povezanost između slušnih i vizualnih područja, koja se često povezuje s atipičnom senzornom obradom kod autizma. Ono što je najvažnije, ove promjene u moždanoj povezanosti bile su izravno povezane s poboljšanjem komunikacijskih vještina kod djece, pružajući čvrst neurobiološki temelj za učinkovitost glazbene terapije.
Slične pozitivne ishode potvrdila je i studija iz 2024. godine provedena u Kini, koja je kombinirala tradicionalnu ABA terapiju s Mozart-Orff muzikoterapijom za predškolsku djecu. Rezultati su pokazali ne samo smanjenje simptoma autizma kod djece, već i značajno smanjenje stresa te povećanje razine nade kod njihovih majki. Kvalitativni intervjui otkrili su da su majke doživjele terapiju kao zanimljivo i novo iskustvo koje je potaknulo interes njihove djece, poboljšalo njihovu suradljivost, socijalne vještine i sposobnost praćenja pogledom. To ukazuje da glazba djeluje holistički, poboljšavajući dobrobit cijele obitelji.
Terapijski mehanizmi: Od Mozarta do improvizacije
Znanstvenici predlažu dva moguća mehanizma putem kojih glazba potiče neuroplastičnost i poboljšava socijalno funkcioniranje. Prvi je “odozgo prema dolje”, gdje intrinzična vrijednost nagrade koju glazba pruža jača učenje neglazbenih ponašanja, poput socijalnih interakcija. Drugi, koji je više u skladu s nalazima fMRI studije, jest mehanizam “odozdo prema gore”. On se odnosi na senzomotoričku integraciju, gdje zvuk i ritam pomažu u usklađivanju i modulaciji neuronskih mreža, čime se poboljšava atipična senzorna obrada koja je temelj mnogih socijalnih poteškoća. U praksi se to postiže kroz različite pristupe, poput “Mozart efekta”, gdje se vjeruje da glazba visokih frekvencija poticajno djeluje na mozak, ili Orff pristupa koji integrira glazbu, ples, pokret i jezik.
Posebno su istaknuti benefiti u ključnim područjima kao što su zajednička pažnja, kontakt očima, imitacija, razumijevanje i održavanje interakcije. Terapija se može provoditi individualno ili grupno, a često uključuje improvizaciju, gdje dijete slobodno svira instrumente dok terapeut stvara glazbene obrasce temeljene na djetetovom emocionalnom stanju i pokretima, stvarajući sigurno okruženje za razvoj terapijskog odnosa.
Zaključno, veza između autizma i klasične glazbe daleko je od anegdotalne; ona je utemeljena na čvrstim znanstvenim dokazima, uključujući klinička ispitivanja i neuroslikovne studije. Iako nije lijek, muzikoterapija predstavlja snažan, dostupan i na jakim stranama pojedinca temeljen terapijski alat koji može poboljšati komunikaciju, funkciju mozga i opću kvalitetu života osoba s poremećajem iz autističnog spektra i njihovih obitelji. (Ordinacija.hr )
