Koji se lijekovi najčešće dijele, tko ih dijeli, zašto te koliko učestalo, ali i koji su rizici ove prakse istražuje projekt “Medshare” koji u Hrvatskoj, u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, provode Gradske ljekarne Zagreb te Zdravstvena ustanova Ljekarna Bjelovar, a rezultate su predstavili u sklopu Farmakoepidemiološke tribine: “Daj-dam ljekarna – istine i mitovi o dijeljenju lijekova”
Zasigurno vam se nekada dogodilo da vas je zaboljela glava, zub, trbuh…, a niste imali lijek pri ruci pa ste upitali najbližu osobu do sebe ima li nešto protiv bolova. Dijeljenje lijekova, ističu stručnjaci, globalni je fenomen koji je tijekom godina postao toliko uobičajen da je taj pojam čak dobio i vlastitu definiciju koja glasi: Dijeljenje lijekova označava posuđivanje ili davanje lijekova drugoj osobi bez liječničke preporuke.
A koji se lijekovi najčešće dijele, tko ih dijeli, zašto te koliko učestalo, ali i koji su rizici ove prakse istražuje projekt “Medshare” koji se, u koordinaciji Odjela za farmakoepidemiologiju Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u švedskoj Uppsali, provodi u 22 države u Europi. Među njima je i Hrvatska gdje, u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, projekt provode Gradske ljekarne Zagreb te Zdravstvena ustanova Ljekarna Bjelovar, a temelji se na anketnom ispitivanju sudionika.
Predstavili rezultate istraživanja
Dosadašnji rezultati predstavljeni su jučer u prostorima NZJZ “Dr. Andrija Štampar”, a u sklopu Farmakoepidemiološke tribine na temu “Daj-dam ljekarna – istine i mitovi o dijeljenju lijekova”, predstavili su ih doc. dr. sc. Katarina Fehir Šola, univ. mag. pharm., mag. univ. spec. iz ZU Ljekarna Bjelovar te dr. sc. Iva Bužančić, univ. mag. pharm., mag. univ. spec. iz Gradske ljekarne Zagreb.
– Ovaj je globalni fenomen prisutan i kada je riječ o bezreceptnim lijekovima, ali i onima koje propisuju liječnici kao i kod dodataka prehrani. Neki od najčešćih razloga su nestašice lijekova u ljekarnama, porast samoliječenja pri čemu naši pacijenti preuzimaju aktivnu ulogu u svome liječenju i sami sebi određuju terapiju, financijska ograničenja, solidarnost prema drugima, ušteda vremena, niska zdravstvena pismenost, hitne i krizne situacije… – istaknula je Katarina Fehir Šola.
Brojni su rizici, dodala je, koje sa sobom nosi ovakva praksa, a među njima su nuspojave koje mogu izazvati lijekovi, neučinkovitost terapije, zakašnjela dijagnoza te antimikrobna rezistencija koja je globalni problem.
Čak 93,94 posto ispitanika kazalo je kako je u proteklih godinu dana koristilo lijek propisan na recept, a istraživanje je pokazalo kako 67,35 % njih smatra kako je neprihvatljivo dijeliti takve lijekove, 12,10 % to smatra prihvatljivim, dok ih je 12,79 % bilo neutralno.
– Posljedice za javno zdravstvo također mogu biti jako velike. Najosjetljivije skupine su adolescenti i žene reproduktivne dobi koje nisu svjesne opasnosti određenih terapija, a neke od potrebnih mjera ciljana edukacija, komunikacijske kampanje kao i to da što veći broj ljudi osvijesti koliko je važna uloga ljekarnika – poručila je Katarina Fehir Šola.
Ispitivanje je, napomenula je, provedeno u razdoblju od ožujka do svibnja ove godine, a anketiran je 431 pristupnik, među kojima su bili i muškarci i žene različitih dobnih skupina i razine obrazovanja. Hipoteza je bila provjeriti razlikuju se prakse dijeljenja ili posuđivanja receptnih lijekova među zemljama sudionicama te jesu li pod utjecajem demografskih, socioekonomskih i kulturnih čimbenika. Glavni cilj istraživanja bio je razumjeti učestalost, razloge i obrasce dijeljenja receptnih lijekova među pojedincima u različitim zemljama te identificirati ključne čimbenike koji utječu na tu praksu.
Čak 93,94 posto ispitanika kazalo je kako je u proteklih godinu dana koristilo lijek propisan na recept, a istraživanje je pokazalo kako 67,35 % njih smatra kako je neprihvatljivo dijeliti takve lijekove, 12,10 % to smatra prihvatljivim, dok ih je 12,79 % bilo neutralno. Također, 33 % ispitanika izjasnilo se da bi vrlo vjerojatno koristili lijek propisan drugoj osobi ili ga podijelili s drugima, dok 39 % njih to smatra gotovo nevjerojatnim.
Najčešće se dijele lijekovi protiv bolova
Što se pak razloga tiče, hitne situacije kao odgovor je označilo 29,94 % ispitanika, nedostatak lijeka njih 18,56 %, da su htjeli pomoći drugima kazalo je 16,17 % ispitanika, a iste recepte navelo je 15,37 % ispitanih. Jedno od pitanja bilo je i koliko često i koje lijekove dijelimo, odnosno posuđujemo, na koje čak 79 % ispitanika nije željelo odgovoriti, njih 10,73 % to čini nekoliko puta godišnje, 8,45 % njih posudilo je lijek tek jednom u proteklih godinu dana, dok ih 1,37 posto to čini čak jednom mjesečno. Među najčešćim lijekovima dakako su oni protiv bolova, no tu su i oni za čir, žgaravicu ili zatvor, oni za smirenje i spavanje, ali i antibiotici.
Što se pak dobnih skupina tiče, prema istraživanju, osobe mlađe životne dobi vjerojatnije će nekome udijeliti lijek propisan na receptu u odnosu na one starije životne dobi. Rezultati dokazuju i kako je situacija nešto drugačija kada se radi o bezreceptnim lijekovima i dodatcima prehrani pa ih je tako u protekloj godini koristilo čak 89,30 % ispitanika. Njih 57,86 % smatra i kako je prihvatljivo dijeliti takve lijekove, a čak 31,1 % to čini jednom tjedno ili češće. Kao razlog 32,48 % ispitanih ponovno je navelo hitne situacije, 24,41 % htjeli su pomoći drugima, nedostatkom lijekova pravdalo se 14,96 posto ispitanih, a 3,54 % kao razlog je navelo visoke cijene lijekova.
Među najčešće podijeljenim lijekovima ponovno su se našli oni protiv bolova, koje je navelo 31,17 %, kao i oni za čir, žgaravicu ili zatvor, za ublažavanje simptoma prehlade i gripe, ali i oni za liječenje kožnih problema.
Održan i okrugli stol
Nakon predavanja održan je i okrugli stol na temu provedenih istraživanja, moderirala ga je Katarina Gvozdanović mag. med. biokem., univ. mag. med., voditeljica Odjela za farmakoepidemiologiju, NZJZ
„Dr. Andrija Štampar“, a uz Katarinu Fehir Šolu i Ivu Bužančić, sudjelovale su i Mirela Stanić-Popović, EMBA, specijalistica poslovne ekonomije i Izvršna direktorica Udruge Krijesnica te doc. dr. sc. Filipa Markotić, dr. med., iz Teve.
– Istraživanje je pokazalo, među ostalim, da su ispitanici niže razine obrazovanja skloniji dijeljenju lijekova, odnosno skloniji su, čak bih rekla, rizičnijim ponašanju što se tiče ove prakse, no to se odnosi i na osobe starije životne dobi koje uglavnom smatraju da ako imaju istu skupinu lijeka kao netko drugi, primjerice za povišeni krvni tlak, da se automatski može dijeliti. Tu je ključna zdravstvena pismenost koja se može poboljšati što boljom edukacijom sugrađana – zaključila je Mirela Stanić-Popović.
(Ida Balog)
