Godinama je izbjegavala hranu, odjećom skrivala tijelo, a onda je shvatila da borbu zapravo vodi s mislima

Valentina Sumpor magistra je ekonomije, certificirana fitness trenerica i spisateljica te dugogodišnja kolumnistica portala Ordinacija.hr te Suvremena žena, gdje se bavi temama ženskog zdravlja, fitnessa, prehrane i psihologije odnosa prema tijelu, a svoj put do “savršenstva” opisala je u nedavno objavljenoj knjizi “Dovoljno dobra”

Da nije zadovoljna vlastitim izgledom, kaže, shvatila je još u tinejdžerskim godinama. Godinama je pokušavala s različitim dijetama, pretjerano trenirala, skrivala vlastito tijelo i “kamuflirala” ga odjećom. No promjene su se, govori Valentina Sumpor, počele događati tek kada je shvatila da ne vodi bitku s vlastitim tijelom, već mislima. Danas je magistra ekonomije, certificirana fitness trenerica i spisateljica te dugogodišnja kolumnistica portala Ordinacija.hr te Suvremena žena, gdje se bavi temama ženskog zdravlja, fitnessa, prehrane i psihologije odnosa prema tijelu.

– Kroz svoj rad nastojim rušiti mitove o savršenom izgledu i promicati ideju da naša vrijednost nije definirana veličinom odjeće ili brojem na vagi. Vjerujem da zdravlje nije samo fizičko, nego i emocionalno i mentalno, te da ravnoteža između discipline i užitka, uključujući i pokoju tatinu kremšnitu, čini život ljepšim i održivijim. Moj cilj je pomoći ženama da nauče živjeti bez stalne krivnje i strogih pravila te da u vlastitom tijelu pronađu dom, a ne neprijatelja – ističe.

Dijete, pretjerano treniranje…

Njezina borba, dodaje, počela je dosta rano u tinejdžerskim godinama kada se uz sav hormonski kaos počela uspoređivati s drugim curama i stereotipima koje je pronalazila u raznim magazinima, a koji su nametali da mora biti mršava, glatka, nasmijana i, obavezno, bez celulita.

– Kod mene se ta priča dodatno zakomplicirala jer sam oduvijek bila “dobra učenica”, savjesna, ambiciozna, željna pohvala i taj mentalitet sam preslikala i na svoje tijelo. Ako nisam dovoljno mršava, nisam dovoljno dobra. Ako ne treniram svaki dan, nisam dovoljno disciplinirana. Ako pojedem kolač, dan je upropašten. Jako loše sam se s tim nosila. Godinama sam pokušavala sve: dijete, pretjerano treniranje, skrivanje tijela, vage, krojeve odjeće koji „kamufliraju“, sve do trenutaka kad bih pokleknula i jela nekontrolirano, iz očaja. Bilo je iscrpljujuće i prilično usamljeno – prisjeća se.

Podršku obitelji i prijatelja, kaže, i je i nije imala. Iako su je voljeli, nisu znali što se zapravo s njom događa jer naizgled se činila kao netko tko “ima sve pod kontrolom”… dobre ocjene, treninge, figuru.

– Nitko nije znao koliko me boli kada gledam svoj odraz u ogledalu. Ili koliko sam puta odbila bakine štruklje jer sam mislila da će me dva zalogaja više učiniti debelom, jer takvu hranu fit ljudi ne jedu. Naravno da su mi govorili “Ti si lijepa baš takva kakva jesi, opusti se”, ali to ti u tim trenucima zvuči kao šuplja fraza. Kad ne voliš sebe, ništa te ne može razuvjeriti dok sama ne odlučiš pogledati istini u oči – ističe Valentina.

Iako je nebrojeno puta došla u napast da bijesno baci vagu kroz prozor, kaže, znala je da to neće biti njezina prekretnica jer ona se ne događa u nekom filmskom trenutku prosvjetljenja.

Oduvijek sam bila “dobra učenica”, savjesna, ambiciozna, željna pohvala i taj mentalitet sam preslikala i na svoje tijelo. Ako nisam dovoljno mršava, nisam dovoljno dobra. Ako ne treniram svaki dan, nisam dovoljno disciplinirana. Ako pojedem kolač, dan je upropašten.

– Prekretnica je došla u dijelovima. Poput slagalice puzzli. Puzzla po puzzla. Okretanje svake, isprobavanje da li funkcionira i sjeda li na mjesto. Dijelove sam slagala malo pomalo svaki dan dok nisam konačno shvatila da mi je jednostavno dosta. Dosta stalnog brojenja kalorija, odbijanja druženja zbog hrane, plakanja u svlačionici prije treninga i onog glasa u glavi koji mi uporno govori da nisam napravila dosta, da nije dovoljno dobro i da se ne mogu i ne smijem opustiti jer nisam zaslužila – dodaje.

Tada je, kaže, shvatila da život prolazi u čekanju da napokon bude “savršena” i da bi ga bilo strašno propustiti zbog broja na vagi i S veličine traperica. Usto je, kaže, i gurman, a prema hrani ima posebnu ljubav. No kada ju je sama sebi branila i namirnice dijelila na “dobre i loše”, njezin je život imao “manje života u sebi”.

Najveća motivacija bila joj je da napokon živi, jede tatine kremšnite i mamine štruklje bez grižnje savjesti i da ode na more i obuće kupaći kostim bez da prethodno analizira svaki centimetar svoga tijela, da konačno bude slobodna.

– Prvo, shvatila sam da bitka nije protiv mog tijela, nego protiv mojih misli. Nema te dijete ili treninga koji će ti popraviti ono što je slomljeno iznutra. Morala sam naučiti drugačije razmišljati o sebi i svom tijelu, izbiti iz glave ideju da moram biti savršena da bih bila vrijedna sreće i ljubavi, duševnog mira. Naučila sam slušati svoje tijelo, a ne samo planove iz fitness časopisa i interneta. Naučila sam reći “dosta” kad je dosta, a ne “još samo malo pa ću poslije popravljati” – ističe Valentina.

Danas teretanu posjećuje dva do tri puta tjedno, no između termina, kaže, ubaci i yogu koja joj pomaže u očuvanju snage i mira u glavi.

Morala sam naučiti drugačije razmišljati o sebi i svom tijelu, izbiti iz glave ideju da moram biti savršena da bih bila vrijedna sreće i ljubavi, duševnog mira. Naučila sam slušati svoje tijelo, a ne samo planove iz fitness časopisa i interneta.

U toj borbi najvažnija je, ističe, iskrenost prema sebi, strpljenje, ali i humor jer se ne naučimo smijati svim glupostima u koje smo vjerovali, negativa prevagne i u sekundi se nađemo u mentalitetu žrtve, nikad zadovoljni i vječno nesretni i napeti. Cijeli svoj put Valentina je opisala u nedavno objavljenoj knjizi “Dovoljno dobra”, a koju je posvetila, kaže, svima koji se, poput nje same, godinama pitaju jesu li dovoljni.

– To nije klasična fitness knjiga s programima i tablicama prehrane. To je osobna priča, iskrena i bez uljepšavanja. Puna ironije, smijeha, ali i surovih istina. Pišem o svojim borbama, o suzama prolivenima prije treninga, o zabranama hrane, o tom paklenom osjećaju kad ti se cijeli život vrti oko pitanja “Jesam li dovoljno mršava/ fit/ lijepa/pametna/ženstvena?”. Namijenjena je ženama, djevojkama, ali i svima koji su ikada imali osjećaj da nisu dovoljno dobri. Željela sam da se netko u njoj prepozna i osjeti manje sam. Da barem jedna žena nakon čitanja odluči jesti kolač bez grižnje savjesti, otići na trening bez grča kao da ide na mučenje, ja bih bila presretna – poručuje.

Ne čekajte “savršen dan” jer ne postoji

Knjigu u izdanju Rafinerije ideja možete kupiti online na službenim stranicama “Čitaj knjigu” i “Knjigara” te u knjižarama “Ljevak”, “V.B.Z”, “Školska knjiga”, “Hoću knjigu” i “Agram”. A kada je uzmete u ruke, poručuje autorica, čitajte ju otvorenog srca, ne sudite ju po koricama i ne tražite u njoj savršene planove i rješenja koja će preko noći popraviti sve što se popraviti treba jer toga nema.

– Moj savjet svima koji nisu zadovoljni vlastitim izgledom je da ne čekaju “dan kad će sve postati odjednom onako kako sam si zamislila, odnosno savršeno”. Dan kad ćete biti mršavije, čvršće, da počnete živjeti. Taj dan nikada neće doći jer ne postoji. Svaki dan je savršeno dobar dan ako ga vi tako odlučite gledati, vidjeti sve loše što vam se dogodilo kao izazove koje se prošli, sve dobro kao posebne blagoslove, bez obzira koliko mali i naizgled nebitno izgledali. Nemojte dozvoliti da vam život prođe u strogim dijetama, restrikcijama, brojanjima kalorija i uspoređivanjima. Jer život se ne događa kad postanete savršene, nego upravo sada, s tom škembicom, nesigurnošću, borama, prištićima i celulitom. Sve je to ženstveno, ljudski i sportski. Vaša vrijednost nije u broju na vagi. Niti u tome koliko ste „pravilno jele“ ovaj tjedan. Vaša vrijednost je u tome koliko se smijete, koliko volite, koliko ste sposobne same sebe podići kad padnete, koliko ste nježne prema sebi i drugima. Zapamtite, već sad ste i dovoljne i dobre baš takve kakve jeste – poručuje Valentina.

(Ida Balog)