Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkrva važnost tjelovježbe i njezin utjecaj na vaše zdravlje
Ono što bi svakoj osobi koja prvi put krene u teretanu trebao biti cilj jest stvoriti naviku vježbanja. Kada se formira čvrsta navika onda se unutar toga svi ostali ciljevi mogu lako ostvariti; i ojačavanje muskulature i mršavljenje i unaprijeđenje zdravlja. Bez forme ne može biti ni sadržaja, jel tako?
Većina ljudi, ako primjerice želi smršavjeti, radi ovu stratešku pogrešku – mršavljenje si vizualizira kao neki projekt koji će uspješno odraditi. Zainatimo se i nema toga što ne možemo napraviti, zar ne? Svaki dan jedemo povrtne juhe, zelene jabuke i grickamo mrkvu. I kile se tope. Ali što nakon toga? Hoćemo li nastaviti živjeti na juhama i mrkvama? Ne baš, neodrživo je, a nije ni zdravstveno preporučljivo. Je li to pravilan način mršavljenja – stisnuti zube i pretrpjeti muku? Nije. Vježbanje i pravilna prehrana trebali bi biti nešto što je integralan i ugodan dio naše svakodnevice, a ne vojnički zadatak. Jer, ne moram to ni isticati, najveći problem kod brzog mršavljenja je taj što se sve te kile najčešće vrlo brzo povrate. Brzo i nepravilno mršavljenje vraća vam se kao bumerang.
Prema tome, kako stvoriti naviku? Nema drugog načina nego ustrajati u vježbanju određeno vremensko razdoblje. Smatra se kako je potrebno 6 – 12 mjeseci vježbanja (ovisno o osobi) kako bi se znatno učvrstila navika vježbanja. Čak i ako nakon tog razdoblja prekinete s vježbanjem iz nekog razloga, velike su šanse da ćete se vratiti treninzima jer imate uspješno i pozitivno iskustvo iza sebe. Uvijek ćete se sjećati kako ste nešto uspješno napravili.
I tu dolazimo do problema. Kako opstati u vježbanju tih kritičnih 12 mjeseci? Idealno je ako možete biti potpuno neovisni i osloniti se na vlastite snage, motivaciju i disciplinu. No, koliko nas je sposobno za to. Većina ipak treba neki oblik podrške. Bilo od obitelji ili prijatelja, bilo od, a to je idealan scenarij, osobnog trenera.
Gotovo svaki klijent mi je rekao kako mu je sama moja prisutnost već dovoljna. Navodili su da im je lakše krenuti na trening znajući da ih tamo čekam. Znali su reći da bi vjerojatno trenirali puno slabije ili bi pak prekinuli trening i otišli doma da me nemaju kraj sebe koji ih tjera naprijed. Imati osobnog trenera u prvih 6, 10 ili 12 mjeseci je jedna od najboljih odluka i investicija koju si možete priuštiti u životu. Iskustvo i znanje koje vam trener prenese, ostaje vam za ostatak života.
Druge opcije su, recimo, imati prijatelja za partnera u vježbanju. Načelno, to nije loša ideja, ali ima bitnu manu. I taj prijatelj je u istom položaju kao i vi. Nije imun na rizike od odustajanja te je zapravo ovisan o vama kao i vi o njemu. Jedan drugoga možete povući prema dnu. Trener je, s druge strane, uvijek prisutan. On ne odustaje jer je to njegov posao.
Možete imati podršku od članova obitelji, no takva podrška je isključivo verbalna, psihološka. Obitelj vas neće čekati u teretani niti će vas gurati prema još jednom ponavljanju, seriji ili dodatnoj pločici utega.
Istine radi, nitko od nas ne bi trebao imati jaku potrebu da nas netko gura. Borba za naše zdravlje i privlačniji izgled trebali bi biti i više nego dovoljni da se održimo u vježbanju. I tu dolazimo do još jedne pogrešne predodžbe, a ta je – potrebna nam je motivacija.
U stvarnosti stvari stoje ovako. Motivacija nam je potrebna na samom početku kada donosimo odluku o vježbanju, a sve kako bismo na sebi promijenili stvari koje nam se ne sviđaju. Tada je motivacija dobrodošla. Ona je kao neki uzlet koji nas usmjerava prema cilju. Međutim, motivacija je labilna, krhka, sporadična i ovisna o brojnim čimbenicima.
Mislite li da je osoba koja trenira četiri puta tjedno, ili, otprilike, 250 dana u godini, motivirana za svaki od tih 250 treninga godišnje? Ona je vjerojatno motivirana za manje od stotinu treninga. Sve ostalo odradila je zbog najbitnijeg faktora u konzistenciji vježbanja, a to je – disciplina.
Idete li svaki dan na posao zato što ste svaki dan motivirani za njega? Čisto sumnjam. Na posao idete jer je to stvar obaveze i osnovne egzistencijalne discipline. Ni ne razmišljate o tome ide li vam se na svoje radno mjesto. Ista stvar mora vrijediti za vježbanje. I da, želim to naglasiti, vježbanje je jednako važno za vas kao i posao ili briga za obitelj. Vježbanje i pravilna prehrana su ono što će vam predodrediti s kakvim ćete zdravljem raspolagati tijekom života.
Rezimirajmo, vaša energija i razmišljanja moraju biti usmjereni na to kako postići naviku ili disciplinu vježbanja. Ustrajno vježbanje od 6 do 12 mjeseci vodi do stabilnije navike vježbanja, a ona pak vodi do uspostavljene discipline. Tek tada možete očekivati ozbiljne reziltate u ostvarivanju ciljeva.
Novac, vrijeme i energija koje ste odlučili uložiti u vježbanje i pravilnu prehranu će biti, bez ikakve sumnje, najvažnija i najpametnija investicija koju ćete napraviti u životu.
( Piše: Aleksandar Ajdarić )
