Kirurško uklanjanje krajnika, jedan je od najčešćih zahvata u dječjoj dobi, no često se izvodi i kod odraslih. Jasni medicinski pokazatelji određuju kada operacija prestaje biti izbor i postaje nužnost za poboljšanje kvalitete života.
Postupak kirurškog uklanjanja nepčanih krajnika, poznatijih kao mandule, operacija je s dugom poviješću koja i danas izaziva brojna pitanja i strahove kod pacijenata i roditelja. Krajnici su limfno tkivo smješteno sa svake strane stražnjeg dijela grla i predstavljaju prvu liniju obrane imunološkog sustava od virusa i bakterija koji ulaze kroz usta. Njihova uloga u proizvodnji limfocita i sintezi imunoglobulina ključna je u borbi protiv infekcija. Međutim, ta se imunološka funkcija značajno smanjuje nakon puberteta, a kada krajnici postanu kronično upaljeni ili prekomjerno uvećani, njihova zaštitna uloga slabi. Umjesto da budu čuvari zdravlja, bolesni krajnici postaju žarište kroničnih bakterijskih infekcija i mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, zbog čega njihovo uklanjanje postaje medicinski opravdano.
Ponavljajuće i teške upale grla.
Jedan od najčešćih i najjasnijih razloga za preporuku uklanjanja krajnika su ponavljajuće i teške upale grla. Iako se svaka upala grla ne smatra indikacijom za operaciju, stručnjaci su definirali jasne smjernice temeljene na učestalosti infekcija. Operacija se razmatra ako osoba doživi sedam ili više teških upala krajnika u posljednjih godinu dana, najmanje pet takvih epizoda godišnje u protekle dvije godine, ili tri ili više infekcija godišnje tijekom tri uzastopne godine. Ovi kriteriji primjenjuju se kada upale ne reagiraju adekvatno na liječenje antibioticima i značajno narušavaju kvalitetu života, uzrokujući često izostajanje iz škole ili s posla. U takvim slučajevima, kronično inficirani krajnici gube svoju funkciju i postaju rezervoar bakterija, a njihovo uklanjanje jedino je dugoročno rješenje.
Danas je najčešći razlog za uklanjanje krajnika, osobito u dječjoj dobi, problem s disanjem uzrokovan njihovim prekomjernim povećanjem. Uvećani krajnici mogu fizički suziti dišni put u stražnjem dijelu grla, što dovodi do niza problema, od otežanog gutanja do ozbiljnih poremećaja disanja tijekom spavanja. Stanje poznato kao opstruktivna apneja u snu, koje karakteriziraju pauze u disanju, glasno hrkanje, gušenje i nemiran san, izravna je posljedica blokade dišnih putova. Kod djece, loša kvaliteta sna može se manifestirati kroz dnevnu pospanost, probleme s koncentracijom, hiperaktivnost, pa čak i probleme s rastom i razvojem. U takvim situacijama, tonzilektomija nije samo zahvat koji rješava hrkanje, već ključna intervencija koja djetetu omogućuje zdrav i neometan san, nužan za pravilan fizički i kognitivni razvoj.
Osim ponavljajućih infekcija i opstruktivne apneje, postoje i apsolutne indikacije kada operacija postaje hitna i neizbježna. Jedna od takvih situacija je peritonzilarni apsces, bolna nakupina gnoja iza krajnika koja ne reagira na medicinsko liječenje i drenažu. Također, tonzilektomija se preporučuje ako upale krajnika dovode do febrilnih konvulzija, odnosno grčeva uzrokovanih visokom temperaturom. Jednostrano povećanje krajnika, pogotovo kod odraslih, može pobuditi sumnju na neoplastični proces, odnosno tumor, te zahtijeva biopsiju ili potpuno uklanjanje tkiva radi patološke analize. Iako rijetko, krvarenje iz krvnih žila na površini krajnika također je jasan pokazatelj za kirurško rješavanje problema. U svim ovim slučajevima, odgađanje operacije može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Kako izgleda operacija?
Sam zahvat tonzilektomije izvodi se u anesteziji, što znači da pacijent tijekom operacije spava i ne osjeća bol. Cijela procedura obavlja se kroz usta, bez vanjskih rezova na koži, stoga ne ostaju vidljivi ožiljci. Kirurzi koriste različite tehnike za uklanjanje krajnika, a izbor metode ovisi o specifičnoj situaciji i preferenciji liječnika. Tradicionalna metoda uključuje korištenje skalpela za “hladnu” disekciju, nakon čega se krvarenje zaustavlja primjenom topline (elektrokauterizacija) ili šavovima. Suvremenije tehnike uključuju elektrokauterizaciju, gdje se toplina koristi i za uklanjanje tkiva i za zaustavljanje krvarenja, zatim harmonijski skalpel koji koristi ultrazvučne vibracije, ili radiofrekventnu ablaciju. Sama operacija je relativno kratka i obično traje od 20 do 30 minuta.
Cjelokupni oporavak traje od 10 do 14 dana, a često je bolniji i duži za odrasle nego za djecu. Očekivani simptomi uključuju umjerenu do jaku bol u grlu koja se može širiti prema ušima i čeljusti, blago povišenu temperaturu, neugodan zadah i osjećaj kao da je nešto zapelo u grlu zbog otekline.
Nakon operacije, pacijent se premješta u sobu za oporavak gdje medicinsko osoblje prati vitalne znakove. Cjelokupni oporavak traje od 10 do 14 dana, a često je bolniji i duži za odrasle nego za djecu. Očekivani simptomi uključuju umjerenu do jaku bol u grlu koja se može širiti prema ušima i čeljusti, blago povišenu temperaturu, neugodan zadah i osjećaj kao da je nešto zapelo u grlu zbog otekline. Bol se obično pojačava trećeg ili četvrtog dana, nakon čega postupno slabi.
Ključ uspješnog oporavka leži u pridržavanju uputa liječnika, a najvažniji su odmor i adekvatan unos tekućine kako bi se spriječila dehidracija. U prvim danima nakon operacije preporučuje se konzumacija mekane i hladne hrane poput sladoleda, jogurta, pudinga, juha i pirea. Treba izbjegavati kiselu, začinjenu, tvrdu i hrskavu hranu koja može nadražiti operirano područje i izazvati krvarenje. Važno je uzimati propisane lijekove protiv bolova kako bi se olakšalo gutanje. Preporučuje se mirovanje kod kuće i izbjegavanje napornih fizičkih aktivnosti najmanje dva tjedna. Mnogi se brinu da uklanjanje krajnika negativno utječe na imunitet, no studije su pokazale da tijelo ima mnogo drugih načina borbe protiv infekcija te da tonzilektomija ne dovodi do smanjene otpornosti. Naprotiv, za pacijente kojima je operacija bila nužna, ona najčešće znači zdraviji život s manje infekcija, boljim snom i značajno poboljšanom općom kvalitetom života. ( Ordinacija.hr )
