Kinofobija ili strah od pasa može ozbiljno utjecati na svakodnevni život, ali postoje učinkovite terapije i strategije za prevladavanje ovog poremećaja.
Kinofobija je intenzivan, preplavljujući strah od pasa. Osobe koje pate od ovog anksioznog poremećaja osjećaju snažnu tjeskobu svaki put kad pomisle na psa, vide ga ili se susretnu s njim. U težim slučajevima, kinofobija može natjerati osobe da izbjegavaju mjesta na kojima bi se psi mogli nalaziti. Srećom, terapija izlaganjem i kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pokazale su se učinkovitima u kontroli ovog poremećaja.
Što je kinofobija?
Kinofobija spada među specifične fobije, a naziv dolazi od grčke riječi cyno, što znači pas. Djeca i odrasli s ovim poremećajem često čine sve da izbjegnu pse. Kod nekih osoba prisutni su i napadi panike ili intenzivna tjeskoba kada čuju lavež psa, gledaju film o psu ili odlaze na mjesta gdje bi se psi mogli nalaziti.
U težim slučajevima, kinofobija može dovesti do izbjegavanja prijatelja, ostajanja kod kuće ili čak ograničavanja aktivnosti na otvorenom.
Koliko je česta kinofobija?
Točno koliko ljudi pati od kinofobije još uvijek nije sasvim jasno. Neka istraživanja pokazuju da je strah od životinja jedna od najčešćih specifičnih fobija. Otprilike jedna od tri osobe s fobijom od životinja ima upravo strah od pasa.
Općenito, oko 9% odraslih u SAD-u pati od specifičnih fobija. Iako svatko može razviti specifičnu fobiju, žene su sklonije ovom poremećaju.
Tko je u riziku?
Kinofobija se najčešće javlja u djece, ali mogu je razviti osobe svih dobnih skupina. Česta je kod osoba s autizmom ili senzornim i intelektualnim razlikama. Rizik je veći ako osoba ima:
- Depresiju
- Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
- Povijest mentalnih poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), napada panike ili paničnog poremećaja
- Druge fobije ili obiteljsku povijest fobija
- Poremećaj zlouporabe supstanci
Također, traumatični susreti sa psom mogu potaknuti razvoj kinofobije. Čak i bez ugriza, proganjanje ili prijetnja psa može ostaviti trajni osjećaj straha. Sjećanja na zastrašujući susret mogu se aktivirati svaki put kad osoba vidi psa ili o njemu razmišlja. Kinofobija može biti i dio posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Koji su uzroci?
Fobije obično nastaju kombinacijom genetike, osobne povijesti i okoline. Osobe s anksioznim poremećajima ili drugim mentalnim bolestima podložnije su razvoju fobija. Traumatično iskustvo sa psom ili drugom životinjom povećava rizik od kinofobije.
Osobe s kinofobijom ne moraju nužno doći u kontakt sa psom da bi doživjele intenzivnu tjeskobu. Najčešći okidači uključuju:
- Vidjeti psa, čak i ako je na povodcu ili u ograđenom prostoru
- Čuti lavež ili režanje psa
- Gledati slike ili filmove sa psima
- Misliti o psu ili odlasku na mjesto gdje bi psi mogli biti
Koji su simptomi?
Simptomi kinofobije uključuju:
- Intenzivne emocije: plakanje, vrištanje, panika
- Teškoće pri gutanju ili osjećaj gušenja
- Vrtoglavicu, suha usta i glavobolju
- Pretjerano znojenje
- Osjećaj straha i katastrofične misli
- Povećan rad srca, bol u prsima ili lupanje srca
- Mučninu i povraćanje
- Proljev
- Kratkoću daha ili ubrzano disanje
Kako se dijagnosticira?
Liječnik će postaviti pitanja o simptomima, njihovoj učestalosti i povijesti bolesti, uključujući obiteljsku povijest fobija. Posebno je važno navesti traumatična iskustva sa psima ili drugim životinjama.
U nekim slučajevima, liječnik može uputiti osobu stručnjaku za mentalno zdravlje koji se specijalizirao za fobije i anksiozne poremećaje.
Liječenje i terapija
Glavni pristupi liječenju kinofobije su terapija i lijekovi. Najčešće korištene terapije uključuju:
- Terapija izlaganjem: Postupno izlaganje psima kako bi osoba smanjila osjetljivost i strah. U nekim slučajevima koristi se i virtualna stvarnost. Terapija može uključivati:
- Zamišljanje susreta sa psom
- Gledanje slika i videa pasa
- Držanje plišanog psa
- Promatranje pasa izdaleka i postupno približavanje
- Maženje psa na povodcu ili bez povodca
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže mijenjati način razmišljanja i reakcije na strah od pasa
- Psihoterapija: Omogućuje bolje razumijevanje strahova
- Hipnoterapija: Vodi kroz opuštajuće vježbe i pomaže preoblikovati strah
- Vježbe pažljivosti, yoga, meditacija i vježbe disanja za kontrolu anksioznosti
- Lijekovi za liječenje depresije, ublažavanje anksioznosti i kontrolu napada panike
Bez liječenja, kinofobija može ograničiti svakodnevne aktivnosti, izolirati osobu, narušiti odnose i otežati posao. U težim slučajevima može dovesti do agorafobije i potpunog izbjegavanja izlazaka iz kuće.
Prognoza
Većina osoba s kinofobijom pokazuje poboljšanje terapijom. Rezultati ovise o težini fobije i općem mentalnom zdravlju. Neke osobe trebaju dugotrajnu terapiju, a često se preporučuje kombinacija KBT-a i terapije izlaganjem.
Kada se obratiti liječniku?
Trebate se javiti liječniku ako vi ili vaše dijete imate izražene simptome kinofobije koji ometaju svakodnevni život. Kod djece je strah od pasa često normalan u mlađoj dobi, ali ako je intenzivan i dugotrajan, potrebno je savjetovanje sa stručnjakom.
(Ordinacija.hr)
