Samo trećina zemalja ima strategiju za neurološke poremećaje, dok milijuni ljudi ostaju bez pravovremene dijagnoze i liječenja.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da manje od jedne trećine zemalja svijeta ima nacionalnu strategiju za rješavanje sve većeg tereta neuroloških bolesti, koje svake godine uzrokuju više od 11 milijuna smrti globalno. Novi Globalni izvještaj o stanju neurologije pokazuje da neurološki poremećaji pogađaju više od 40% svjetske populacije, odnosno više od 3 milijarde ljudi.
Prema podacima iz 2021. godine, deset najčešćih neuroloških stanja koja doprinose smrti i invaliditetu su:
- moždani udar,
- neonatalna encefalopatija,
- migrena,
- Alzheimerova bolest i druge demencije,
- dijabetička neuropatija,
- meningitis,
- idiopatska epilepsija,
- neurološke komplikacije povezane s prijevremenim rođenjem,
- poremećaji iz spektra autizma,
- tumori živčanog sustava.
Velike razlike između zemalja
Zemlje s niskim prihodima imaju čak 80 puta manje neurologa u odnosu na zemlje s visokim prihodima, unatoč velikom teretu ovih bolesti. Mnoge zemlje s niskim i srednjim prihodima nemaju nacionalne planove, proračune niti dovoljno kvalificiranog osoblja. WHO stoga poziva na hitnu, koordiniranu i utemeljenu globalnu akciju kako bi se prioritiziralo zdravlje mozga i osigurala dostupnost neurološke skrbi za sve.
– Više od trećine ljudi u svijetu živi s poremećajima koji utječu na mozak. Moramo učiniti sve da im osiguramo kvalitetnu zdravstvenu skrb. Mnoge neurološke bolesti mogu se spriječiti ili učinkovito liječiti, ali usluge su često nedostupne, posebno u ruralnim i nedovoljno opskrbljenim područjima, gdje ljudi često nailaze na stigmu, socijalnu isključenost i financijske teškoće. Zajedničkim radom moramo osigurati da pacijenti i njihove obitelji budu prioritet, te da zdravlje mozga dobije potrebnu pažnju i ulaganja – istaknuo je dr. Jeremy Farrar, pomoćnik generalnog direktora WHO-a.
Ključni nalazi izvještaja
Ovaj prvi izvještaj takve vrste pokazuje da je samo 53% država članica WHO-a (102 od 194) sudjelovalo u njegovoj izradi, što pokazuje ograničenu pažnju posvećenu neurologiji. Samo 32% država članica (63 zemlje) ima nacionalnu politiku koja se bavi neurološkim poremećajima, a samo 18% (34 zemlje) ima osigurana sredstva za njihovo rješavanje.
Bez snažnih političkih okvira, zdravstveni sustavi ostaju fragmentirani, nedovoljno financirani i nepripremljeni da zadovolje potrebe pacijenata i njihovih obitelji. Iako su kampanje podizanja svijesti i zagovaranja napredovale, još uvijek postoji veliki prostor za poboljšanja, odnosno smanjenje stigme, ubrzavanje reformi i osiguravanje da milijuni ljudi dobiju odgovarajuću skrb i priznanje koje zaslužuju.
Pristup skrbi i zdravstvenim uslugama
Osnovne usluge su većini ljudi nedostupne. Samo 25% država članica (49 zemalja) uključuje neurološke poremećaje u pakete univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Kritične usluge poput jedinica za moždani udar, dječje neurologije, rehabilitacije i palijativne skrbi često nedostaju ili su koncentrirane u urbanim sredinama, ostavljajući ruralne i nedovoljno opskrbljene regije bez pristupa životno važnoj skrbi.
Nedostatak kvalificiranih zdravstvenih djelatnika posebno je izražen u zemljama s niskim prihodima, gdje je broj neurologa na 100.000 stanovnika i do 82 puta manji nego u zemljama s visokim prihodima. To znači da je pravovremena dijagnoza, liječenje i kontinuirana skrb za mnoge pacijente nedostižna.
Neurološki poremećaji često zahtijevaju doživotnu skrb, no samo 46 država članica nudi usluge za njegovatelje, a tek 44 imaju zakonsku zaštitu njegovatelja. Zbog toga neformalni njegovatelji, najčešće žene, ostaju bez priznanja ili potpore, što povećava socijalne nejednakosti i stavlja velik financijski teret na obitelji.
Slabi sustavi zdravstvenih informacija i kronično nedovoljno financiranje istraživanja, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima, ograničavaju donošenje odluka temeljenih na dokazima i sprječavaju razvoj učinkovitih politika za neurološke poremećaje.
Plan djelovanja i preporuke
Kao odgovor na ove izazove, države članice SZO-a usvojile su 2022. godine Međusektorski globalni akcijski plan za epilepsiju i druge neurološke poremećaje kako bi smanjile teret i utjecaj ovih bolesti.
Plan pruža zemljama jasne smjernice za jačanje prioriteta u politici, osiguravanje pravovremene i učinkovite skrbi, promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, poboljšanje sustava podataka te uključivanje osoba s iskustvom bolesti u oblikovanje inkluzivnijih politika i usluga.
SZO upozorava da bez djelovanja teret neuroloških poremećaja nastavlja rasti, produbljujući globalne zdravstvene nejednakosti. Vlade se pozivaju da:
- učine neurološke poremećaje prioritetom politike kroz hrabro vodstvo i trajna ulaganja;
- prošire pristup neurološkoj skrbi kroz univerzalno zdravstveno osiguranje i jačanje zdravstvenih sustava;
- promiču zdravlje mozga tijekom cijelog životnog vijeka kroz koordinirane međusektorske akcije usmjerene na ključne faktore rizika i zaštite;
- ojačaju sustave podataka i praćenja kako bi se omogućilo donošenje odluka temeljenih na dokazima i osigurala odgovornost.
(Ordinacija.hr)
