Trombocitopenija je stanje smanjenog broja krvnih pločica koje može proći neprimijećeno u blažim oblicima, ali u teškim slučajevima predstavlja životnu opasnost. Pravovremena dijagnoza i prilagodba životnog stila ključni su za upravljanje ovim stanjem i sprječavanje ozbiljnih komplikacija.
Trombocitopenija je medicinski naziv za stanje u kojem je broj trombocita, sićušnih krvnih stanica ključnih za zgrušavanje krvi, niži od normalnog. U zdrave osobe, krv sadrži između 150.000 i 450.000 trombocita po mikrolitru, a svako smanjenje ispod te donje granice definira se kao trombocitopenija. Dok blagi oblici, s brojem trombocita između 100.000 i 150.000, rijetko uzrokuju probleme, teška trombocitopenija, s brojem pločica ispod 50.000, nosi značajan rizik od krvarenja. U najtežim slučajevima, kada broj padne ispod 10.000, može doći do spontanih i po život opasnih krvarenja, uključujući ona u probavnom sustavu ili mozgu. Zbog toga je razumijevanje ovog stanja, njegovih uzroka i simptoma presudno za pravovremenu reakciju i liječenje.
Laboratorijske pretrage
Dijagnostički put započinje temeljitim razgovorom s liječnikom i kliničkim pregledom. Liječnik će postaviti niz pitanja o simptomima poput neobičnih modrica, krvarenja iz desni ili nosa, osipa u obliku sitnih crvenih točkica (petehije) ili većih ljubičastih mrlja (purpura). Važni su i podaci o nedavnim bolestima, cijepljenjima, uzimanju lijekova te obiteljskoj povijesti poremećaja krvarenja. Fizički pregled uključuje detaljnu inspekciju kože i sluznica u potrazi za znakovima krvarenja te provjeru eventualnog povećanja slezene, jetre ili limfnih čvorova, što može upućivati na uzrok problema. Ovi početni koraci pomažu liječniku da stvori cjelovitu sliku i usmjeri daljnju istragu.
Nakon početne sumnje, slijede laboratorijske pretrage koje su ključne za potvrdu dijagnoze. Osnovna i najvažnija pretraga je kompletna krvna slika (KKS), koja precizno određuje broj trombocita, ali i crvenih te bijelih krvnih stanica. Izolirano smanjenje broja trombocita često upućuje na imunološku trombocitopeniju (ITP), dok promjene u drugim krvnim lozama mogu signalizirati složenije probleme.
U određenim situacijama, osobito kod starijih pacijenata ili ako liječenje ne daje rezultate, može biti potrebna aspiracija i biopsija koštane srži.
Budući da trombocitopenija često predstavlja “dijagnozu isključenja”, potrebno je isključiti brojne druge bolesti i stanja koja je mogu uzrokovati. To uključuje testiranje na virusne infekcije poput HIV-a i hepatitisa C, provjeru autoimunih markera kako bi se isključio sistemski eritemski lupus te druge pretrage ovisno o kliničkoj slici. U određenim situacijama, osobito kod starijih pacijenata ili ako liječenje ne daje rezultate, može biti potrebna aspiracija i biopsija koštane srži. Ovim se postupkom provjerava je li koštana srž zdrava i proizvodi li dovoljan broj krvnih stanica, čime se isključuju ozbiljnija stanja poput leukemije ili mijelodisplastičnog sindroma.
Što je apsolutno zabranjeno?
Život s trombocitopenijom zahtijeva posebne mjere opreza kako bi se rizik od krvarenja sveo na minimum. Apsolutno je ključno izbjegavati lijekove koji mogu dodatno smanjiti broj trombocita ili narušiti njihovu funkciju. U prvom redu to su nesteroidni protuupalni lijekovi koji sprječavaju pravilno djelovanje trombocita. Kao sigurnija alternativa za ublažavanje bolova preporučuje se paracetamol, no svako uzimanje lijekova, uključujući i one bezreceptne, mora biti dogovoreno s liječnikom. Također, treba izbjegavati aktivnosti koje nose visok rizik od ozljeda. Kontaktni sportovi poput nogometa ili borilačkih vještina su zabranjeni, a pri aktivnostima poput vožnje bicikla ili rolanja obavezno je nošenje zaštitne opreme, posebice kacige. Konzumacija alkohola se ne preporučuje jer alkohol usporava proizvodnju trombocita u tijelu.
Liječenje i svakodnevni život
Pristup liječenju ovisi o uzroku, ozbiljnosti stanja i prisutnosti krvarenja. Kod blagih oblika trombocitopenije, koji ne uzrokuju simptome, liječenje često nije ni potrebno, već se stanje samo redovito prati. Ako je uzrok neka druga bolest, fokus je na njezinom liječenju. U slučajevima imunološke trombocitopenije (ITP), gdje imunološki sustav napada vlastite trombocite, prva linija terapije najčešće su kortikosteroidi koji suzbijaju imunološki odgovor. U hitnim situacijama s teškim krvarenjem primjenjuju se transfuzije trombocita i intravenski imunoglobulini (IVIG). Za pacijente koji ne reagiraju na lijekove, jedna od opcija je kirurško uklanjanje slezene (splenektomija), jer je slezena glavno mjesto razgradnje trombocita. Postoje i noviji lijekovi, takozvani agonisti trombopoetinskih receptora, koji potiču koštanu srž na stvaranje više trombocita. Odluku o najboljem pristupu donosi hematolog u dogovoru s pacijentom.
Iako ne postoji specifična dijeta koja liječi trombocitopeniju, uravnotežena prehrana bogata određenim nutrijentima može podržati proizvodnju zdravih krvnih stanica.
Uz medicinsko liječenje, ključna je i prilagodba životnih navika, pri čemu prehrana igra važnu ulogu. Iako ne postoji specifična dijeta koja liječi trombocitopeniju, uravnotežena prehrana bogata određenim nutrijentima može podržati proizvodnju zdravih krvnih stanica. Preporučuje se unos namirnica bogatih željezom, poput crvenog mesa, peradi, leće i špinata, te vitamina K, koji se nalazi u zelenom lisnatom povrću poput kelja i brokule. Vitamin B12 i folna kiselina, ključni za stvaranje stanica, nalaze se u mesu, mliječnim proizvodima i obogaćenim žitaricama. Neke studije sugeriraju da namirnice bogate vitaminom C, poput kivija i papaje, također mogu biti korisne. S druge strane, preporučuje se izbjegavanje prerađene hrane i nezdravih masti. Cjelokupni pristup, koji kombinira medicinsku terapiju i zdrav životni stil, omogućuje većini pacijenata da uspješno upravljaju stanjem i vode kvalitetan život. ( Ordinacija.hr )
