Mikrosporoza je vrlo zarazna gljivična infekcija kože koja se najčešće prenosi s mačaka na ljude, a posebno su ugrožena djeca. Donosimo sve što trebate znati o prepoznavanju simptoma, dijagnostici i učinkovitom liječenju kako biste zaštitili sebe i svoje ukućane.
Mikrosporoza je jedna od najčešćih gljivičnih bolesti kože, poznata i kao “prstenasti lišaj” ili tinea, a pripada skupini dermatomikoza. Uzrokuje je gljivica iz roda Microsporum, u najvećem broju slučajeva vrsta Microsporum canis, čiji su glavni prijenosnici domaće životinje, prvenstveno mačke, a zatim psi. Budući da se prenosi sa životinja na ljude, smatra se zoonozom, a njezina zaraznost je iznimno visoka. Infekcija nastaje izravnim dodirom sa zaraženom životinjom ili neizravno, putem kontaminiranih predmeta poput četki, deka, namještaja ili odjeće. Spore ove gljivice izuzetno su otporne i mogu preživjeti u okolišu mjesecima, čekajući pogodnog domaćina. Najvećem riziku izložena su djeca predškolske i školske dobi zbog češćeg i bliskijeg kontakta sa životinjama te osobe s oslabljenim imunitetom, postojećim oštećenjima kože ili oni koji žive u toplim i vlažnim klimatskim uvjetima.
Crveni i aktivni rub lezije
Klinička slika kod ljudi vrlo je prepoznatljiva i ovisi o zahvaćenom području. Na glatkoj koži, poput trupa, udova ili lica, mikrosporoza se manifestira kao jedna ili više okruglih, crvenih i ljuskavih promjena koje se šire centrifugalno. Karakterističan je uzdignuti, crveni i aktivni rub lezije, dok središnji dio može blijedjeti, stvarajući tipičan prstenasti oblik. Ove promjene često su praćene intenzivnim svrbežom. Kada gljivica zahvati vlasište (stanje poznato kao tinea capitis), što je najčešći oblik kod djece, simptomi uključuju okrugla ili ovalna područja na kojima kosa ispada. Kosa ne ispada iz korijena, već puca nekoliko milimetara iznad površine kože, ostavljajući iza sebe karakteristične “crne točkice” ili sivkasta, perutava žarišta koja izgledaju kao da su posuta brašnom. U težim slučajevima može doći do izražene upalne reakcije, poznate kao kerion, koja se očituje kao bolna, gnojna i otečena lezija koja, ako se ne liječi, može dovesti do trajnog gubitka kose i ožiljaka.
Kosa ne ispada iz korijena, već puca nekoliko milimetara iznad površine kože, ostavljajući iza sebe karakteristične “crne točkice” ili sivkasta, perutava žarišta koja izgledaju kao da su posuta brašnom.
Kod životinja, posebice mačaka, simptomi mogu biti vrlo suptilni ili čak nepostojeći, što ih čini tihim prijenosnicima zaraze. Najčešći znak je pojava jednog ili više bezdlačnih područja (alopecija), obično okruglog oblika, na glavi, ušima, šapama ili repu. Koža na tim mjestima može biti ljuskava, crvena ili prekrivena krastama. Međutim, mnoge životinje, pogotovo dugodlake mačke, mogu biti asimptomatski kliconoše, što znači da ne pokazuju nikakve znakove bolesti, ali na svojoj dlaci nose infektivne spore i predstavljaju stalan izvor zaraze za ljude i druge životinje u kućanstvu. Upravo zbog toga, kod svake sumnje na mikrosporozu kod člana obitelji, nužno je odvesti sve kućne ljubimce na pregled kod veterinara, čak i ako izgledaju potpuno zdravo.
Zlatni standard za potvrdu dijagnoze je mikološka obrada, koja uključuje uzimanje uzorka strugotina kože i pokidanih dlaka s ruba promjene. Uzorak se zatim promatra pod mikroskopom i nasađuje na hranjivu podlogu kako bi se uzgojila gljivična kultura.
Za postavljanje dijagnoze, dermatolog će najprije obaviti klinički pregled, a kao brzi probirni test često se koristi pregled pod Woodovom lampom. Riječ je o posebnoj svjetiljci koja emitira ultraljubičasto svjetlo, pod kojim dlake zaražene s Microsporum canis fluoresciraju karakterističnom jarko zeleno-žutom bojom. Ipak, ovaj test nije posve pouzdan jer neke druge vrste gljivica ne fluoresciraju, pa negativan nalaz ne isključuje infekciju. Zlatni standard za potvrdu dijagnoze je mikološka obrada, koja uključuje uzimanje uzorka strugotina kože i pokidanih dlaka s ruba promjene. Uzorak se zatim promatra pod mikroskopom i nasađuje na hranjivu podlogu kako bi se uzgojila gljivična kultura. Iako je ova metoda najpouzdanija jer omogućuje točnu identifikaciju uzročnika, na rezultate se čeka od nekoliko dana do čak četiri tjedna.
Učinkovito liječenje zahtijeva upornost i dezinfekciju
Liječenje mikrosporoze je dugotrajno i zahtijeva strpljenje i dosljednost, a temelji se na kombinaciji lokalne i sistemske terapije, uz obaveznu dezinfekciju okoline. Lokalna terapija podrazumijeva primjenu antifungalnih krema, masti ili losiona (koji sadrže aktivne tvari poput klotrimazola, mikonazola ili terbinafina) na zahvaćena područja kože. Također se preporučuje korištenje medicinskih šampona s ketokonazolom ili selenijevim sulfidom, koji pomažu u smanjenju širenja infektivnih spora, osobito kod infekcija vlasišta. Međutim, sama lokalna terapija najčešće nije dovoljna, pogotovo ako je zahvaćeno vlasište ili nokti, jer ne može prodrijeti dovoljno duboko do korijena dlake.
Liječenje traje najmanje četiri do šest tjedana, a ponekad i duže, te se ne smije prekidati prije nego što to odobri liječnik, čak i ako se simptomi povuku. Istovremeno s liječenjem ljudi, nužno je provoditi i liječenje zaraženih kućnih ljubimaca prema uputama veterinara, što obično uključuje kupanje u posebnim šamponima i, po potrebi, oralnu terapiju.
Zbog toga je gotovo uvijek potrebna i sistemska terapija, odnosno uzimanje oralnih antifungalnih lijekova u obliku tableta. Liječenje traje najmanje četiri do šest tjedana, a ponekad i duže, te se ne smije prekidati prije nego što to odobri liječnik, čak i ako se simptomi povuku. Istovremeno s liječenjem ljudi, nužno je provoditi i liječenje zaraženih kućnih ljubimaca prema uputama veterinara, što obično uključuje kupanje u posebnim šamponima i, po potrebi, oralnu terapiju. Ključni dio uspješnog izlječenja je i temeljita dezinfekcija životnog prostora kako bi se spriječila ponovna infekcija. Potrebno je svu posteljinu, odjeću i ručnike prati na visokim temperaturama, redovito usisavati tepihe i namještaj (vrećicu usisavača odmah baciti), a sve glatke površine, igračke i predmete s kojima je zaražena osoba ili životinja bila u kontaktu treba dezinficirati sredstvima na bazi klora ili drugim fungicidnim otopinama. ( Ordinacija.hr )
