Velika konferencija “Zdravlje 2050.”, koja je danas, u organizaciji Večernjeg lista i Ordinacije.hr, održana u zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn, uz generalnog partnera Specijalnu bolnicu Radiochirurgia Zagreb, glavnih partnera Klinike Svjetlost i Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion, te partnera projekta Triglav osiguranje, okupila je brojne eminentne stručnjake i predstavnike zdravstvenog sustava.
Panel-rasprava o mentalnom zdravlju pod naslovom “Život pod stalnim stresom – kako ostati mentalno zdravi?” okupila je doc. prim. dr. sc. Stipu Drmića, dr. med. odjela za psihotraumu KB Dubrava, Ivanu Barišić, mag. nutricionistu i dr. med. Vlastu Miholić Marić, spec. interne medicine. Drmić je istaknuo da se “burnout” najčešće razvija suptilno i podmuklo. U modernom, ubrzanom načinu života prvi se znakovi, poput problema sa spavanjem, koncentracijom, osjećaja umora i napetosti, često pripisuju današnjem tempu pa ostanu zanemareni.
Pojedinac, obitelj, društvo
– Spavanje je jedan od prvih pokazatelja da se nešto događa. Uz to se javljaju tjelesni simptomi poput palpitacija, glavobolja i probavnih tegoba, ali i osjećaj da više ne možemo izdržati, što također zahtijeva pozornost. Važno je reagirati na vrijeme, kako bi se sačuvalo mentalno zdravlje i spriječila dublja kriza – pojasnio je doc. prim. dr. sc. Drmić, a govoreći o tome kada ljudi najčešće potraže pomoć, rekao je da se to obično dogodi tek kad shvate da simptomi više ne mogu biti objašnjeni užurbanim životom. Često partner ili dijete prvi primijete promjenu – istaknuo je.
– Mnogi prvo završe na hitnoj jer dožive panični napad, a zatim tek dolaze k nama. No, velik broj ljudi pomoć uopće ne potraži – kazao je Drmić pa čitavu situaciju usporedio s prometnom.
– Kad auto “zaklapa”, odmah se ide mehaničaru kako trošak ne bi postao velik, ali kod psihičkih smetnji često se čeka do zadnjeg trenutka. U Hrvatskoj još postoji otpor prema odlasku psihijatru – rekao je Drmić. Govorio je i o terapiji kroničnog stresa i “burnouta”. Prema njegovim riječima, intervencija se mora odvijati na tri razine: pojedinac, obitelj i društvo.
– Promjene je važno napraviti na vrijeme. Danas su, odmah nakon karijesa, anksiozni poremećaji najčešća dijagnoza. Živimo u prebrzom i nezdravom dobu za čovjeka – kaže Drmić koji primjećuje i da ljudi nemaju povjerenja u institucije. Dodao je i da će se mnogi u budućnosti vjerojatno obraćati umjetnoj inteligenciji za pomoć.
– Problem je i dostupnost psihoterapije. Teško je ući u javni sustav pa se mnogo toga seli u privatni sektor. Ljudi često odlaze nezadovoljni jer se osjećaju da ih u sustavu nitko nije doživio kao ljude – kazao je doc. prim. dr. sc. Drmić.
Dr. med. Vlasta Miholić Marić, spec. interne medicine, govorila je o povezanosti fizičkog i mentalnog zdravlja te istaknula da je ta veza izuzetno snažna. Posebno u gastroenterologiji, dodala je, gdje čak do 70 posto problema može biti povezano sa psihičkim stanjima. U njezinoj praksi, istaknula je, mahom su to mladi ljudi, tridesetogodišnjaci koji već dolaze s ozbiljnim tegobama, a dio njih već ulazi u patologiju.
– Često se postavlja pitanje jesu li uopće sposobni za poslove koje rade i razumiju li svoje granice. Postoje ustanove u kojima se može potražiti psihološka pomoć, ali pacijente brine hoće li poslodavac saznati za to. Slijedi onda niz dilema; kamo krenuti, kako dobiti psihološku podršku, kako se snaći u sustavu. Prvi kontakt je liječnik obiteljske medicine, ali ambulante se pune liječnicima koji su tek izašli sa studija i nemaju dovoljno iskustva pa se stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći – objasnila je V. Miholić Marić pa dodala da ona 25 godina radi preventivu i subspecijalistiku te da današnji tempo života povlači sa sobom pretilost, dijabetes i sve ostale bolesti.
– Ne znam kako će to izgledati za pet, kamoli deset godina – kazala je. Problemi, po njoj, počinju već u pedijatrijskoj dobi. Pedijatri, objašnjava, nemaju vremena dati savjet o pravilnoj prehrani, odgoju i navikama, a kasnije ubrzani ritam života vodi do toga da djeca jedu po pekarnicama, da nemaju vremena za rekreaciju i sve se pretvara u borbu umjesto u zdrave navike.
– Moja gastroambulanta je često i psihijatrija – rekla je, opisujući koliko je razgovor važan. Današnji pacijenti, kaže, izlaze iz bolnice, a da ih nitko i nije saslušao.
Mršavo se ‘u tanjuru i glavi’
Ivana Barišić, mag. nutricionizma, govorila je o ulozi prehrane u borbi protiv stresa. Istaknula je da nutricionisti uvijek “dođu zadnji na red” iako bi se trebalo početi od osobnih navika.
– Nutricionisti nisu liječnici, ali bi trebali biti produžena ruka medicini. Stres je prisutan već najmanje deset godina u ozbiljnijim razmjerima, pojava nije nova. Ali važno je razlikovati vanjske čimbenike stresa i preuzeti dio odgovornosti kroz prehranu i životne navike – kazala je I. Barišić pa istaknula i da se ne mršavi u teretani, nego “u tanjuru i u glavi”. Debljina stoji iza brojnih kroničnih bolesti, a po statistici su Hrvati, odmah nakon Malte, najdeblja nacija u Europi. Na pitanje koji nutritivni sastojci pomažu protiv stresa, naglasila je da je sve individualno i da i konvencionalna medicina ima svoje granice.
– Osnova je ne preskakati obroke. Drugi “sveti gral” je spavanje, a treći hidracija – rekla je I. Barišić, koja je izrazila i žaljenje što nitko iz javnog zdravstva nije sudjelovao u raspravi kako bi se čulo i službeno stajalište jer je “praksa u državnim bolnicama loša iako imamo izvrsne stručnjake”.
(Mateja Šobak)
