U temeljnom postupku i dalje se između dva metalna implantata ugrađuje plastika koja imitira hrskavicu, ali način na koji se određuje poravnanje koljena bitno se razlikuje između konvencionalnog i robotskog pristupa – istaknuo je doc. dr. sc. Denis Tršek na jučerašnjoj konferenciji Večernjeg lista i Ordinacije.hr
Doc. dr. sc. Denis Tršek otvorio je svoj “key study” o robotskoj preciznosti u zamjeni koljena porukom da “2050. počinje danas”, naglašavajući da u Specijalnoj bolnici Akromion budućnost ortopedije više nije predviđanje nego realnost. Već dvije godine ondje robotski ugrađuju totalne proteze koljena, što ih čini jedinima u regiji koji imaju takvu praksu. Da tehnologija daje rezultate, pokazao je primjerom pacijenta rođenog 1965. godine koji bez teškoća skija nakon robotski asistirane operacije, što je ilustracija kako suvremena ugradnja može brzo i kvalitetno vratiti funkciju koljena.
– U temeljnom postupku i dalje se između dva metalna implantata ugrađuje plastika koja imitira hrskavicu, ali način na koji se određuje poravnanje koljena bitno se razlikuje između konvencionalnog i robotskog pristupa – kaže Tršek pa dodaje da u klasičnom, konvencionalnom mehaničkom poravnanju, koje se radi bez pomoći robota, kirurg mora opustiti brojne strukture mekih tkiva kako bi se noga izravnala i proteza dobila odgovarajući balans. Takav pristup nema elemente personalizacije, objašnjava, svima se radi jednak postupak, bez obzira na individualne anatomske razlike. Doc. dr. sc. Tršek naglasio je da je to problem jer jedno univerzalno poravnanje ne odgovara svim pacijentima.
– Upravo je zato individualizacija ugradnje proteze koljena ključna. Ideja je vratiti zglob u stanje što sličnije onome kakvo je bilo prije oštećenja, što znači personalizirano određivanje osovine i pozicije implantata. Robotski asistirana ugradnja proteze koljena omogućuje takvu individualizaciju – kazao je Tršek, koji je i detaljno opisao kako izgleda cijeli proces. Najprije se registriraju anatomski orijentiri pacijentova koljena, nakon čega se stvara trodimenzionalni virtualni model njegove anatomije. Na tom modelu zatim se precizno određuje 3D pozicioniranje implantata i planiraju resekcije kostiju. Robotska ruka potom postavlja rezni blok, ali važno je da kirurg i dalje upravlja samim rezom i pilom jer tehnologija služi kao precizni vodič, a ne zamjena za čovjeka. Nakon rezanja femura i tibije kontrolira se položaj probne proteze, a na kraju se generira finalni izvještaj u kojem se pohranjuju svi operativni podaci.
Cijelo stručno izglaganje dr. Denisa Tršeka pogledajte u videu:
(Mateja Šobak)
