Gubitak kose pogađa milijune, no nije svako ispadanje isto. Od postupnog prorjeđivanja do naglih golih pečata, alopecija se javlja u raznim oblicima, a rano prepoznavanje ključno je za uspješno liječenje.
Alopecija, medicinski naziv za gubitak kose, stanje je koje može značajno utjecati na samopouzdanje i kvalitetu života, a pogađa muškarce, žene i djecu. Iako je normalno svakodnevno izgubiti između 50 i 100 vlasi, primjetno prorjeđivanje ili pojava ogoljelih područja na vlasištu signal je da se možda radi o nečem ozbiljnijem. Gubitak kose može biti postupan i trajati godinama, ali i nagao, pojavljujući se u obliku jasno definiranih krugova bez kose. Neki oblici alopecije su privremeni i kosa se može u potpunosti oporaviti, dok drugi mogu dovesti do trajnog gubitka ako se ne liječe na vrijeme, zbog čega je ključno na vrijeme potražiti stručnu pomoć.
Prvi znakovi
Prvi znakovi često su suptilni i lako ih je zanemariti. Možete primijetiti povećanu količinu vlasi na jastuku nakon buđenja, u odvodu tuša ili na četki za kosu. Kod nekih se javlja postupno stanjivanje kose na tjemenu, dok je za druge prvi alarm pojava okruglih, glatkih pečata bez dlaka. Specifičan znak za alopeciju areatu su takozvane “vlasi u obliku uskličnika”, gdje je vlas pri dnu tanja, a na vrhu slomljena. Ponekad su promjene vidljive i na noktima, koji mogu postati lomljivi, imati točkasta udubljenja ili uzdužne brazde. Iako je koža na ogoljelim dijelovima uglavnom glatka i bez upale, neki pacijenti neposredno prije ispadanja kose osjećaju svrbež, peckanje ili bol na vlasištu.
Kod muškaraca se očituje povlačenjem linije kose na čelu i stanjivanjem na tjemenu, dok žene obično primjećuju difuzno prorjeđivanje kose, osobito uz razdjeljak.
Postoji nekoliko glavnih tipova alopecije, a svaki ima jedinstvene uzroke i obrasce. Najčešći oblik je androgenetska alopecija, poznatija kao muški ili ženski tip ćelavosti. Ona je genetski uvjetovana i povezana s djelovanjem hormona. Kod muškaraca se očituje povlačenjem linije kose na čelu i stanjivanjem na tjemenu, dok žene obično primjećuju difuzno prorjeđivanje kose, osobito uz razdjeljak. S druge strane, alopecija areata je autoimuno stanje u kojem imunološki sustav greškom napada folikule dlake, što uzrokuje nagli, pečatasti gubitak kose. Postoji i telogeni efluvij, privremeno i difuzno ispadanje kose koje je najčešće posljedica velikog fizičkog ili emocionalnog stresa, bolesti, poroda ili drastične dijete. Uz to, trakcijska alopecija nastaje zbog stalnog mehaničkog natezanja kose, primjerice zbog pretjerano zategnutih frizura poput repa ili pletenica.
Genetika igra presudnu ulogu, osobito kod androgenetske alopecije, gdje je osjetljivost folikula na hormon dihidrotestosteron (DHT) nasljedna. Autoimune bolesti, poput poremećaja štitnjače, vitiliga ili lupusa, često su povezane s alopecijom areatom.
Uzroci koji stoje iza gubitka kose su raznoliki i složeni. Genetika igra presudnu ulogu, osobito kod androgenetske alopecije, gdje je osjetljivost folikula na hormon dihidrotestosteron (DHT) nasljedna. Autoimune bolesti, poput poremećaja štitnjače, vitiliga ili lupusa, često su povezane s alopecijom areatom. Hormonalne promjene, bilo da su uzrokovane trudnoćom, menopauzom ili sindromom policističnih jajnika, također mogu biti snažan okidač. Ne smiju se zanemariti ni nutritivni nedostaci, posebice manjak željeza, cinka i vitamina D, kao ni određeni lijekovi, kemoterapija ili zračenje. U nekim slučajevima, radi se o ožiljkavajućim (cikličkim) alopecijama, rjeđim, ali ozbiljnijim stanjima gdje upala trajno uništava folikule dlake i zamjenjuje ih ožiljnim tkivom, što zahtijeva hitnu intervenciju.
Kako se postavlja dijagnoza?
Ako primijetite pojačano ispadanje kose koje traje duže od tri mjeseca, ključno je potražiti savjet dermatologa. Dijagnoza započinje detaljnim pregledom vlasišta, često uz pomoć dermoskopa, uređaja koji omogućuje višestruko uvećanje i vizualizaciju struktura folikula i kože. Liječnik će provesti i “pull test”, jednostavan test povlačenja pramena kose kako bi procijenio intenzitet ispadanja. Kako bi se isključili sistemski uzroci, često su potrebne i krvne pretrage kojima se provjerava rad štitnjače, razina željeza i feritina te prisutnost eventualnih upalnih markera. U slučajevima kada dijagnoza nije jasna, osobito kod sumnje na ožiljkavajuću alopeciju, može se učiniti i biopsija vlasišta, pri čemu se uzima mali uzorak kože za patohistološku analizu.
Suvremene metode liječenja
Liječenje alopecije ovisi o vrsti, uzroku i stupnju proširenosti, a pristup je uvijek individualan. Za androgenetsku alopeciju, najčešće se koriste topikalni pripravci koji potiču rast kose, te oralni lijekovi koji blokiraju djelovanje DHT-a. U liječenju alopecije areate, cilj je smiriti imunološki odgovor, a terapija prve linije najčešće su kortikosteroidi, koji se primjenjuju lokalno, injekcijama u vlasište ili, u težim slučajevima, oralno. Pravu revoluciju u liječenju teških oblika donijeli su takozvani JAK inhibitori, nova klasa lijekova koja ciljano blokira upalne procese i pokazuje izvanredne rezultate u obnovi rasta kose. Uz farmakološke metode, sve su popularnije i regenerativne terapije. Budući da gubitak kose može imati i snažan psihološki utjecaj, neizostavan dio liječenja je i psihološka podrška te korištenje kozmetičkih rješenja poput perika ili mikropigmentacije, koja pomažu pacijentima da se osjećaju ugodnije i samopouzdanije. ( Ordinacija.hr )
