Novo istraživanje pokazuje da geni drevnih Europljana mogu igrati ključnu ulogu u dugom životu stogodišnjaka.
Znanstvenici su otkrili da geni drevnih lovaca-sakupljača, koji su prije više od 10.000 godina živjeli u Europi, mogu biti povezani s iznimnom dugovječnošću kod današnjih talijanskih stogodišnjaka.
Nova genetska analiza više od 1.000 pojedinaca, piše ScienceAlert, pokazala je da je najjači i najkonzistentniji genetski signal među stogodišnjacima povećani udio podrijetla od skupine poznate kao Zapadni lovci-sakupljači (Western Hunter-Gatherers, WHG).
Tajna dugovječnosti u genima stogodišnjaka
Studija je pokazala da povećanje udjela WHG podrijetla za samo jednu standardnu devijaciju povećava šanse za doživljavanje 100. rođendana kod talijanskih stogodišnjaka.
Istraživanje, koje su vodili genetičari sa Sveučilišta u Bologni u Italiji, naglašava kako zdravlje i dugovječnost ne ovise samo o suvremenim čimbenicima, već su oblikovani dugom poviješću ljudskog genomskog naslijeđa.
– Naša studija pruža povijesno-genomsku perspektivu koja redefinira koncept zdravog starenja i dugovječnosti, ne kao statičnog stanja, već kao dinamičnog fenotipa koji se razvija kroz povijest populacija i promjenjive okolišne uvjete – kažu istraživači.
Kako drevni geni i danas utječu na život
Dugovječnost je složen fenomen koji ovisi o genima, načinu života i okolišu. Iako genetika igra važnu ulogu, varijante povezane s dugovječnošću razlikuju se među populacijama, najčešće zbog različite demografske povijesti i evolucijskih pritisaka.
Napredak u proučavanju drevne DNK otvorio je pitanje: mogu li vrlo stari ancestralni geni, koji postoje još prije nego što je poljoprivreda stigla u Europu, i danas utjecati na to tko će doživjeti iznimnu starost?
Istraživači su analizirali 1.126 genoma: 333 genoma talijanskih stogodišnjaka, 690 genoma sredovječnih Talijana kao kontrolnu skupinu i 103 drevna genoma, koja predstavljaju četiri glavna izvora europske genetske raznolikosti, uključujući WHG skupinu koja se pojavila prije oko 14.000 godina.
Analize su pokazale da je jedino podrijetlo koje je dosljedno bilo obogaćeno među stogodišnjacima WHG DNK. S druge strane, DNK skupine Yamnaya pastoralista iz brončanog doba pokazala je blagu negativnu povezanost s dugovječnošću kod žena.
Što nam ovo otkriva o starenju i zdravlju
– Naše analize pokazale su po prvi put da dugovječni pojedinci imaju veću povezanost s WHG-podrijetlom. Varijante koje utječu na ovu osobinu mogle su biti unesene u talijanski genski fond u vrlo drevno vrijeme – pišu istraživači.
Točan mehanizam koji stoji iza ovog učinka još nije jasan, ali WHG podrijetlo postalo je značajno u Europi nakon posljednjeg ledenog maksimuma, u razdoblju brzih klimatskih promjena. Istraživači smatraju da neki drevni geni ove skupine i danas mogu pogodovati dugovječnosti, dok su kasnije genetske varijante, koje su u Europu došle nakon neolitske tranzicije, možda bile korisne u prošlim okolišima, ali manje povoljne danas.
Primjerice, post-neolitske populacije razvile su pro-upalne alele imunološkog sustava kao odgovor na veće opterećenje patogenima, gušća naselja i novi način života – prilagodbe koje su tada pomagale preživljavanju, ali danas mogu pridonijeti kroničnoj upali i bolestima povezanim sa starenjem.
Ovo je prvi rad koji povezuje iznimnu dugovječnost s drevnim ancestralnim komponentama u Europi, pokazujući da geni koje nasljeđujemo od pre-neolitskih predaka i danas mogu oblikovati naš život.
– Biodemografska povijest i genetsko podrijetlo nisu samo faktori koji zbunjuju u studijama genomske asocijacije ili preciznoj medicini, već važni doprinosi suvremenoj fenotipskoj varijabilnosti – zaključuju istraživači. Studija je objavljena u časopisu GeroScience.
(Ordinacija.hr)
