Gotovo svatko se susreo s crnim ili zelenim mrljama u kutovima kupaonice ili podruma, no mnogi nisu svjesni da te naizgled bezazlene pojave predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju. Dugotrajna izloženost plijesni može dovesti do kroničnih respiratornih bolesti, neuroloških problema, pa čak i do stvaranja otrova povezanih s karcinomom.
Plijesan je vrsta gljivice koja uspijeva u vlažnim, toplim i slabo prozračenim okruženjima, a hrani se organskim materijalima koji se nalaze u gotovo svakom domu, poput drva, gipsanih ploča, papira ili tkanina. Iako je prirodni dio okoliša, njezina prisutnost unutar životnog prostora postaje opasna kada se počne nekontrolirano širiti. Problem nije samo u vidljivim mrljama, već u sićušnim, nevidljivim sporama koje otpušta u zrak. Te spore lako se udišu i mogu dospjeti duboko u dišni sustav, uzrokujući niz zdravstvenih problema, osobito kod najosjetljivijih skupina kao što su djeca, starije osobe i osobe s oslabljenim imunitetom. Često je prvi znak problema specifičan, ustajali miris koji ukazuje na to da se plijesan već aktivno razvija, možda i na skrivenim mjestima iza namještaja, ispod tepiha ili unutar zidova.
Alergijske reakcije i respiratorne smetnje
Najčešći i najpoznatiji zdravstveni problemi uzrokovani plijesni su alergijske reakcije i respiratorne smetnje. Mnogi ljudi koji žive u vlažnim prostorima pate od simptoma sličnih peludnoj groznici tijekom cijele godine. To uključuje začepljenost nosa i sinusa, curenje iz nosa, kihanje, nadraženost očiju koje postaju crvene, suzne i svrbe, kao i iritacije grla i kašalj. Kod osoba koje već boluju od astme, spore plijesni djeluju kao snažan okidač koji može izazvati teške napadaje i znatno otežati disanje.
Dugotrajno udisanje spora plijesni može dovesti do razvoja kroničnih respiratornih bolesti čak i kod prethodno zdravih pojedinaca. Kronični sinusitis, uporna upala sinusa koja uzrokuje stalnu nelagodu i infekcije, česta je posljedica života u pljesnivom okruženju.
Međutim, opasnost ne prestaje s alergijama. Dugotrajno udisanje spora plijesni može dovesti do razvoja kroničnih respiratornih bolesti čak i kod prethodno zdravih pojedinaca. Kronični sinusitis, uporna upala sinusa koja uzrokuje stalnu nelagodu i infekcije, česta je posljedica života u pljesnivom okruženju. Jednako tako, izloženost može pridonijeti razvoju kroničnog bronhitisa, stanja koje karakterizira uporan kašalj i otežano disanje zbog upale dišnih putova. Ove bolesti značajno narušavaju kvalitetu života i zahtijevaju dugotrajno liječenje, a njihov uzrok često ostaje neprepoznat jer se simptomi pripisuju drugim čimbenicima, dok se stvarni problem, plijesan u domu, zanemaruje.
Neke vrste plijesni, pod određenim uvjetima, proizvode toksine poznate kao mikotoksini. Izloženost ovim otrovima može uzrokovati niz neuroloških simptoma, uključujući takozvanu “moždanu maglu”, poteškoće s koncentracijom, gubitak pamćenja i opću kognitivnu disfunkciju
Osim što razara dišni sustav, plijesan može imati i razorne posljedice na živčani sustav i opće stanje organizma. Neke vrste plijesni, pod određenim uvjetima, proizvode toksine poznate kao mikotoksini. Izloženost ovim otrovima može uzrokovati niz neuroloških simptoma, uključujući takozvanu “moždanu maglu”, poteškoće s koncentracijom, gubitak pamćenja i opću kognitivnu disfunkciju. Istraživanja su također povezala izloženost mikotoksinima s promjenama raspoloženja, anksioznošću i depresijom. Uz to, plijesan može oslabiti imunološki sustav, čineći tijelo podložnijim raznim infekcijama, te uzrokovati kronični umor, stanje iscrpljenosti koje se ne popravlja ni nakon odmora.
Najopasnije vrste i rizik od karcinoma
Među više od sto tisuća vrsta plijesni, tri se klasifikacije smatraju posebno opasnima: alergene, koje izazivaju alergije; patogene, koje mogu uzrokovati teške infekcije poput upale pluća; i toksigene, koje proizvode već spomenute mikotoksine. Najpoznatija toksigena plijesan je Stachybotrys chartarum, poznatija kao crna plijesan, koja ispušta otrove štetne za živčani sustav. Druga opasna vrsta, Aspergillus, može proizvesti aflatoksine, jedne od najjačih poznatih prirodnih karcinogena, koji su u nekim studijama povezani s povećanim rizikom od raka jetre. Znanstvenici su identificirali i genetsku predispoziciju; procjenjuje se da oko 24 posto svjetske populacije ima gen HLA-DR koji sprječava imunološki sustav da učinkovito prepozna i ukloni toksine plijesni iz tijela, čineći te osobe izrazito osjetljivima.
Kako se riješiti prijetnje?
Ključ borbe protiv plijesni je kontrola vlage. Potrebno je hitno popraviti sva curenja, bilo da se radi o krovu, zidovima ili vodovodnim instalacijama. Prostorije sklone vlazi, poput kupaonica, kuhinja i podruma, moraju imati dobru ventilaciju. Korištenje odvlaživača zraka može održavati vlažnost ispod 60 posto, što je razina na kojoj plijesan teže raste. Ako je zahvaćena površina manja od otprilike jednog četvornog metra, problem se najčešće može riješiti samostalno. Uz korištenje zaštitne opreme, poput N95 maske i gumenih rukavica, površinu treba temeljito očistiti. Porozne materijale poput gipsanih ploča ili tepiha koji su znatno zahvaćeni najbolje je baciti jer ih je gotovo nemoguće u potpunosti očistiti. Za veće površine ili ako sumnjate na raširenu infestaciju, preporučuje se angažiranje profesionalaca za sanaciju, čija cijena u prosjeku iznosi oko 2000 eura, no taj trošak je zanemariv u usporedbi s potencijalnom štetom za zdravlje i samu strukturu objekta. ( Ordinacija.hr )
